KLASA: UP/II-008-07/17-01/604
URBROJ: 401-01/03-18-5
Zagreb, 8.svibnja 2018.
Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15), povodom žalbe trgovačkog društva CUSPIS d.o.o. iz Zagreba, ........., zastupanog po direktoru ........., izjavljene protiv rješenja Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice Broj: I/1-7749/17-2 od 30. svibnja2017. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice Broj: I/1-7749/17-2 od 30. svibnja 2017. godine.
2. Predmet se dostavlja prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
Osporenim rješenjem odbijen je prigovor trgovačkog društva CUSPIS d.o.o. iz Zagreba, ........., zastupanog po direktoru ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) uložen na obavijest KBC Sestre milosrdnice broj: I/1-1885/17-2, kojim je zatražio da se uzme u razmatranje njegov zahtjev za dostavom podataka o tome tko je odgovoran za gubitak povijesnih podataka u "Sustav prijma pacijenata" i na koji način je bolnica postupila prema odgovornim osobama.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnome navodi da rad javnih institucija mora biti transparentan i da javnost mora znati zbog čega su i čijom krivnjom izgubljeni povijesni medicinski podaci o bolničkom informacijskom sustavu u KBC Sestre milosrdnice te kako se postupilo prema odgovornim osobama. Predlaže da se žalba uvaži i omogući mu pristup traženim informacijama.
Žalba je osnovana.
Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su sve informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima toga Zakona, a ograničenja su propisana člankom 15. navedenog Zakona.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da žalitelj dana 16. siječnja 2017. godine zahtjevom za pristup informacijama zatražio od Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice, kao tijela javne vlasti, sljedeće informacije: tko je odgovoran za gubitak povijesnih podataka u "Sustavu prijema pacijenata" i na koji način je bolnica postupila prema odgovornim osobama.
Tijelo javne vlasti je aktom Broj: I/1-1885/17-2 od 2. siječnja 2017. godine obavijestilo žalitelja vezano za njegov zahtjev od 16. siječnja 2017. godine da se predmetni zahtjev ne smatra zahtjevom za pristup informacijama sukladno članku 18. stavku 5. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Žalitelj je na navedenu obavijest tijela javne vlasti Broj: I/1-1885/17-2 uložio prigovor nazvan"žalba" od 17. veljače 2017. godine u kojem navodi da se njegov zahtjev ne odnosi na stvaranje nekog prava ili izvršavanje obveza, niti izradu analize ili tumačenje nekog propisa, niti traži stvaranje nove informacije, nego traži dostavu već postojeće informacije te je ponovno zatražio dostavu tražene dokumentacije.
Žalitelj je dana 6. travnja 2017. godine uložio prigovor nazvan "žalba" Povjerenici za informiranje na obavijest tijela javne vlasti Broj: I/1-1885/17-2.
Povjerenica za informiranje je dopisom KLASA: 008-04/17-01/275, URBROJ: 401-01/03-17-02 od 12. svibnja 2017. godine naložila tijelu javne vlasti da o prigovoru žalitelja protiv obavijesti od 2. siječnja 2017. godine odluči rješenjem.
Postupajući po navedenom, tijelo javne vlasti donijelo je osporeno rješenje kojim se odbija prigovor žalitelja uložen na obavijest tijela javne vlasti broj: I/1-1885/17-2, kojim je zatražio da se ponovno uzme u razmatranje njegov zahtjev za dostavom podataka o tome tko je odgovoran za gubitak povijesnih podataka u "Sustavu prijma pacijenata" i na koji način je bolnica postupila prema odgovornim osobama. U obrazloženju rješenja navodi se da je žalitelj uložio prigovor na obavijest KBC-a od 2. siječnja 2017. godine kojom je odbijen njegov zahtjev za uvid u kompletan sadržaj i sve stavke o činjenicama tko je odgovoran za gubitak povijesnih podataka u "Sustavu prijema pacijenata" i na koji način je KBC postupio prema počiniteljima i odgovornim osobama. Nadalje, navodi se da se putem predmetne obavijesti izvijestili žalitelja da se ne može udovoljiti njegovom zahtjevu budući se zahtjev kojim traži uvid u cjelokupni spis predmeta Cuspis d.o.o.ne može smatrati zahtjevom za pristup informacijama.
Po zaprimanju predmetne žalbe na navedeno rješenje, Povjerenica za informiranje je dopisom KLASA: 008-04/17-01/464, URBROJ: 401-01/03-17-02 od 28. lipnja 2017. godine dostavila tijelu javne vlasti predmetnu žalbu i zatražila dostavu žalbe i spisa predmeta ukoliko tijelo javne vlasti žalbu ne riješi u smislu članka 113. Zakona o općem upravnom postupku. Povjerenica za informiranje je zatražila od tijela javne vlasti odgovor da li posjeduje informacije koje su sadržane u više različitih zapisa iz kojih se može doći do odgovora na žaliteljevo traženje.
Tijelo javne vlasti je rješenjem Broj: I/1-7749/17-2 od 13. srpnja 2017. godine odbilo žalbu žalitelja kao neosnovana te je žalitelj na navedeno rješenje dana 8. kolovoza 2017. godine uložio žalbu. U obrazloženju navedenog rješenja navodi se da je tijelu javne vlasti od strane žalitelja blokiran pristup podacima bolnice potrebnim za naručivanje pacijenata korisnika usluge, te da tijelo javne vlasti nije moglo uvažiti žalbu i omogućiti uvid u kompletan sadržaj i sve stavke o činjenicama tko je odgovoran za gubitak povijesnih podataka u "Sustavu prijema pacijenta" i na koji način je postupljeno prema počiniteljima i odgovornim osobama.
Povjerenica za informiranje je rješenjem KLASA: UP/II-008-07/17-01/604, URBROJ: 401-01/03-17-02 od 21. kolovoza 2017. godine poništila rješenje tijela javne vlasti Broj: I-1-7749/17-2 od 13. srpnja 2017. godine te naložila dostavu spisa predmeta s obzirom da je predmetno rješenje nezakonito jer prvostupanjsko tijelo nema zakonske ovlasti odbiti žaliteljevu žalbu.
Povjerenica za informiranje je u drugostupanjskom postupku utvrdila da je tijelo javne vlasti u prvostupanjskom postupku pogrešno utvrdilo činjenično stanje te pogrešno primijenilo odredbe materijalnog prava.
Odredbom članka 18. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da se ne smatra zahtjevom za pristup informacijama traženje uvida u cjelokupni spis predmeta, objašnjenja ili uputa veznih uz ostvarivanje nekog prava ili izvršavanje obveze, izrade analize ili tumačenje nekog propisa, kao ni stvaranje nove informacije.
Sukladno članku 23. stavku 1. točki 6. Zakona o pravu na pristup informacijama tijelo javne vlasti ne donosi rješenje o zahtjevu kad obavještava korisnika da se podnesak ne smatra zahtjevom u smislu članka 18. stavka 5. toga Zakona, pri čemu je dužno uputiti korisnika na način ostvarivanja njegovog traženja.
U drugostupanjskom postupku je izvršen uvid u obavijest tijela javne vlasti Broj: I/1-1885/17-2 od 2. siječnja 2017. godine te je utvrđeno da tijelo javne vlasti nije postupilo sukladno odredbi članka 23. stavka 1. točke 6. Zakona o pravu na pristup informacijama jer nije uputilo žalitelja na način ostvarivanja njegovog traženja.
Iz obrazloženja osporenog rješenja proizlazi da je žalitelj u svom zahtjevu zatražio uvid u cjelokupni spis predmeta Cuspis d.o.o. - održavanje bolničkog informatičkog sustava KBC-a te da se takav zahtjev ne može smatrati zahtjevom za pristup informacijama.
U drugostupanjskom postupku uvidom u spis predmeta utvrđeno je da se žaliteljev zahtjev ne odnosi na uvid u cjelokupni spis predmeta s obzirom na to da je zahtjevom za pristup informacijama žalitelj zatražio sljedeće informacije: tko je odgovoran za gubitak povijesnih podataka u "Sustavu prijema pacijenta" i na koji je način bolnica postupila prema odgovornim osobama.
Člankom 5. stavkom 1. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano kako je „informacija“ svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.
Sukladno navedenoj definiciji “informacije”, pristup informaciji u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama pretpostavlja pristup već gotovoj i postojećoj informaciji, odnosno informaciji koja postoji u materijaliziranom obliku, tijelo javne vlasti je posjeduje ili ne posjeduje, odnosno ima ili nema saznanja o njoj.
Slijedom navedenog, informacijom u zakonskom smislu se ne smatra traženje obrazloženja i uputa od tijela javne vlasti, tumačenje propisa, mišljenja i stavova o određenim temama, složenija prilagođavanja informacija, izdvajanja dijelova i nadograđivanja, odnosno ukoliko sumiramo - stvaranje nove informacije.
U tom smislu je u drugostupanjskom postupku utvrđeno kako žalitelj u zahtjevu za pristup informacijama postavlja pitanja i traži odgovore, što naizgled stvara privid kako tijelo javne vlasti mora stvoriti novu informaciju kako bi mu odgovorilo, međutim, tijelo javne vlasti u prvostupanjskom postupku nije dokazalo da je pokušalo utvrditi postojanje informacije.
Stoga, pitanje „Tko je odgovoran za gubitak povijesnih podataka u "Sustavu prijema pacijenta" i na koji je način bolnica postupila prema odgovornim osobama", naizgled upućuje kako se traži stvaranje nove informacije davanjem odgovora službenika za informiranje tijela javne vlasti. Međutim, ukoliko tijelo javne vlasti posjeduje određeni dokument ili drugi zapis koji se odnosi na tražene informacije (primjerice, zapisnik, odluku ili sl.),kojim se utvrđuje odgovornost ili nalažu neke mjere, smatra se da žalitelj traži informaciju u zakonskom smislu definicije informacije.
Prije donošenja rješenja nadležno tijelo mora utvrditi pravo stanje stvari i u tu svrhu utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su od značaja za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, pridržavajući se pri tome pravila koja vrijede za dokazni postupak. Prema ocjeni Povjerenice za informiranje u ovom slučaju činjenično stanje nije u potpunosti, a niti pravilno utvrđeno jer činjenice koje se nalaze u spisima ovog predmeta nisu argumentirane odnosno potkrijepljene odgovarajućim dokazima.
U slučaju kada tijelo javne vlasti posjeduje traženu informaciju iz zahtjeva te ograničava pristup istoj, dužno je prije donošenja odluke kod pojedinih ograničenja iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama provesti test razmjernosti i javnog interesa sukladno članku 16. istog Zakona. Navedeni test podrazumijeva da tijelo javne vlasti, kada rješava konkretni zahtjev za pristup informacijama koje su iz kategorije izuzetaka iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, mora procijeniti hoće li omogućavanje tih informacija biti u interesu javnosti i hoće li od njihovog omogućavanja biti više koristi nego štete po zaštićene interese iz navedenog članka. Kada se nakon provedbe testa razmjernosti i javnog interesa utvrdi da preteže zaštita nekog od interesa iz članka 15. stavka 2. 3. i 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, tijelo javne vlasti je u obvezi donijeti obrazloženo rješenje o odbijanju zahtjeva, na koje bi korisnik imao pravo žalbe. Obveza donošenja rješenja postoji i u slučaju kada se korisniku omogućava djelomičan pristup informacijama (omogućavanje pristupa uz zaštitu određenih dijelova), a sukladno članku 23. stavku 3. Zakona o pravu na pristup informacijama. U slučaju kada tijelo javne vlasti utvrdi da nije u posjedu u zahtjevu tražene informacije u obvezi je postupiti sukladno odredbi članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbaciti zahtjev ako ne posjeduje informaciju te nema saznanja gdje se informacija nalazi. U slučaju kada tijelo javne vlasti utvrdi da je žalitelju kao stranki u postupku dostupnost informacija iz sudskih, upravnih i drugih na zakonu utemeljenih postupaka propisom utvrđeno, dužno je obavijestiti žalitelja sukladno odredbi članka 23. stavka 1. točki 4. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Stoga je na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku, riješeno kao u izreci rješenja, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.
U ponovnom postupku tijelo javne vlasti dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja te činjenice prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti ih odgovarajućim dokazima, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja u zakonskom roku riješiti ovu upravnu stvar.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.