KLASA: UP/II-008-07/18-01/100
URBROJ: 401-01/10-18-2
Zagreb, 02. svibnja 2018. godine
Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe odvjetnika ......... iz Splita, ........., zastupanog po odvjetnici ......... iz Splita, ........., izjavljene protiv rješenja Financijske agencije, KLASA: 150-07/16-05/81, URBROJ: 02-05-17 od 29. prosinca 2017. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Financijske agencije, KLASA: 150-07/16-05/81, URBROJ: 02-05-17 od 29. prosinca 2017. godine.
2. Odobrava se odvjetniku ......... pravo na pristup preslici Ugovora o nabavi usluge edukacije za interne trenere – program „Trening trenera, KLASA: 150-04/13-02/170, Urbroj: 07-5-13-20 od 01. listopada 2013. godine, te prilogu istog (Tehnička specifikacija).
3. Nalaže se Financijskoj agenciji da postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u roku od 30 dana od dana primitka ovog rješenja.
4. Odbija se zahtjev odvjetnika ......... za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 625,00 kn kao neosnovan.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama odvjetnika ......... od 14. prosinca 2017. godine(u daljnjem tekstu: žalitelj), kojim je tražio kopiju ugovora o nabavi usluge edukacije za interne trenere – program „trening trenera“ radnika FINE, kojeg je sklopila Financijska agencija, evidencijski broj nabave 74/2013/B/U, temeljem članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da prvostupanjsko tijelo smatra da se tražene informacije ne mogu smatrati informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravodobno uložio žalbu u kojoj navodi da žalbu ulaže zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba postupka, kao i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da zatražena informacija sadrži informacije o raspolaganju javnim sredstvima koje moraju automatski biti dostupne javnosti sukladno članku 16. stavku 3. Zakona o pravu na pristup informacijama. Dalje navodi da predmetne informacije ne predstavljaju klasificiran podatak. Također ističe da Zakon o javnoj nabavi ni na koji način ne isključuje primjenu odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da je pravo na pristup informacijama ustavno pravo zajamčeno člankom 38. stavka 4. Ustava Republike Hrvatske. Potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu od 625,00 kn. Predlaže da se žalba prihvati.
Žalba je osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 25. rujna 2017. godine tražio kopiju odluke o imenovanju Službenika za informiranje Financijske agencije i kopiju ugovora o nabavi usluge za interne trenere – program „trening trenera“ radnika FINE kojeg je sklopila FINA, evidencijski broj nabave 74/2013/B/U.
U žalbenom postupku Povjerenici za informiranje dostavljen je spis predmeta na nadležno postupanje.
Uvodno se ističe da je žalitelju e-mailom prvostupanjskog tijela od 29. prosinca 2017. godine dostavljena Odluka o imenovanju Službenika za informiranje, kao i izmjena navedene odluke, što i žalitelj potvrđuje u svojoj žalbi, pa je predmet ovog postupka gore navedeni ugovor o nabavi usluge za interne trenere.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Prema članku 5. stavku 1. točki 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je informacija svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.
Iz obrazloženja pobijanog rješenja u bitnom proizlazi da prvostupanjsko tijelo smatra se pojam informacije iz članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama odnosi samo na informacije koje su nastale u obavljanju javnih ovlasti prvostupanjskog tijela, odnosno da su tražene informacije objavljene na interentskim stranicama prvostupanjskog tijela.
Navedenu argumentaciju prvostupanjskog tijela nije moguće prihvatiti iz sljedećih razloga.
Sukladno članku 1. stavku 1. Zakona o financijskoj agenciji („Narodne novine“, 117/01, 60/04, 42/05) Financijska agencija je pravna osoba čije se ustrojstvo i način rada utvrđuju navedenim zakonom i propisima donesenim na temelju njega. Prema stavku 2. navedenog članka osnivač Agencije je Republika Hrvatska.
Iz članka 18. stavka 1. Zakona o financijskoj agenciji proizlazi da se višak prihoda nad rashodima raspoređuje u opće pričuve, za razvoj djelatnosti Agencije, i u korist državnog proračuna.
Sukladno stavku 5. navedenog članka manjak prihoda nad rashodima koji nije moguće pokriti iz općih pričuva, pokriva se iz državnog proračuna.
Uvidom u članak 8. Statuta Finacijske agencije od 25. studenog 2009. godine (pročišćeni tekst), koji je Povjerenici za informiranje dostavljen u žalbenom postupku, utvrđeno je Financijska agencija obavlja komercijalne djelatnosti, te je u zadnjem stavku navedenog članka navedeno da Agencija može obavljati i druge djelatnosti koje služe obavljanju djelatnosti.
Dakle, kako je predmet traženog ugovora edukacija zaposlenika za potrebe prvostupanjskog tijela, ima se smatrati da je isto povezano s temeljnom djelatnosti prvostupanjskog tijela, jer i samo prvostupanjsko tijelo jasno navodi da je ugovor sklopljen za potrebe obavljanja komercijalnih djelatnosti, a što je jedna od temeljnih djelatnosti prvostupanjskog tijela.
Dovodeći u vezu navedeno s definicijom informacije iz članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, jasno je da predmetni ugovori predstavljaju podatak koji tijelo javne vlasti posjeduje u obliku dokumenta, odnosno da se radi o podatku u vezi s radom tijela javne vlasti.
Slijedom navedenog, pogrešno je prvostupanjsko tijelo primijenilo odredbu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
S obzirom na navedeno, valjalo je u žalbenom postupku utvrditi može li se i u kojem opsegu žalitelju omogućiti uvid u tražene informacije.
Uvidom u registar ugovora o javnoj nabavi Financijske agencije za razdoblje od 01. siječnja 2014. godine do 29. prosinca 2017. godine, koji je javno objavljen na linku http://www.fina.hr/Default.aspx?sec=1447 utvrđeno je da su objavljeni sljedeći podaci o traženo ugovoru (pod rednim brojem 98): evidencijski broj nabave, broj objave, vrsta postupka javne nabave, iznos ugovora/OS, datum sklapanja ugovora/OS, Trajanje ugovora/OS (mjeseci), naziv ponuditelja/podizvoditelja, konačni datum isporuke i konačan iznos plaćenog po ugovoru/OS.
Sukladno članku 21. stavku 2. Zakona o javnoj nabavi („Narodne novine“, 90/11, 83/13, 143/13, 13/14), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora koji su predmet postupka, naručitelj je obvezan objaviti registar ugovora o javnoj nabavi i dodatnih sporazuma na internetskim stranicama. Prema stavku 3. navedenog članka, registar ugovora o javnoj nabavi i okvirnih sporazuma sadrži najmanje sljedeće podatke: 1. predmet ugovora, 2. evidencijski broj nabave i broj objave, 3. vrsta provedenog postupka javne nabave, 4. iznos sklopljenog ugovora o javnoj nabavi ili okvirnog sporazuma, 5. datum sklapanja i rok na koji je sklopljen ugovor o javnoj nabavi ili okvirni sporazum, 6. naziv ponuditelja s kojim je sklopljen ugovor o javnoj nabavi, 7. konačni datum isporuke robe, pružanja usluge ili izvođenja radova, 8. konačni iznos koji je naručitelj isplatio na temelju ugovora o javnoj nabavi.
Osim toga, člankom 10. stavkom 1. točkom 9. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti obvezna su na internetskim stranicama na lako pretraživ način i u strojno čitljivom obliku objavljivati informacije o postupcima javne nabave, dokumentaciju potrebnu za nadmetanje, informacije o izvršavanju ugovora i druge informacije za koje postoji obveza objavljivanja sukladno zakonu kojim se uređuje javna nabava.
Međutim činjenica što je Zakonom o javnoj nabavi propisan minimum informacija koje tijela javne vlasti moraju objaviti, ni na koji način ne isključuje primjenu odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama.
Naime, člankom 17. stavkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je izrada preslika dokumenata jedan od način omogućavanja pristupa informacijama, a koji način je u konkretnom slučaju žalitelj naznačio u svom zahtjevu za pristup informacijama.
Osim toga, žalitelj u konkretnom slučaju ne traži podatke iz registra ugovora koji vodi prvostupanjsko tijelo, već traži preslike ugovora o javnoj nabavi iz završenog postupka javne nabave.
Činjenica što su svi bitni dijelovi navedenih ugovora (kao što su podaci o iznosu ugovora, drugoj ugovornoj strani, datumu isporuke) javno objavljeni u registru ugovora, ne može se tumačiti na način da žalitelj ne bi imao pravo dobiti integralnu informaciju (u konkretnom ugovor) koji sadrži sve navedene podatke.
Dakle, dva propisa (Zakon o javnoj nabavi i Zakon o pravu na pristup informacijama kroz obvezu proaktivne objave iz članka 10.) pretpostavljaju interes javnosti za informacije iz postupka javne nabave
Republika Hrvatska je osnivač Financijske agencije te ista nesporno ima javne ovlasti (što i samo prvostupanjsko tijelo ističe navodeći na stranici 3. obrazloženja rješenja propise iz koje proizlazi javna ovlast), stoga Financijska agencija predstavlja tijelo javne vlasti koje je obvezno postupati sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama i Zakonu o javnoj nabavi („Narodne novine“, 90/11, 83/13, 143/13, 13/14), te je u njegovom radu potrebno osigurati maksimalnu transparentnost.
Razmatrajući predmetne ugovore, odnosno preostale dijelove ugovora (osim podataka koji su javno objavljeni) utvrđeno je da isti ne sadrže zaštićene osobne podatke (zakonsko ograničenje iz članka 15. stavka 2. točka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama), na iste se ne može primijeniti institut poslovne tajne jer je odredbom članka 20. stavka 1. točke 3. Zakona o zaštiti tajnosti podataka propisano da je pravna osoba dužna čuvati kao tajnu i podatke koji sadrže ponude na natječaj do objavljivanja rezultata natječaja. Kako je u konkretnom slučaju okončan postupak javne nabave, tada se prvostupanjsko tijelo ne može s uspjehom pozivati na zaštitu poslovne tajne, a po mišljenju Povjerenice za informiranje niti ostala zakonska ograničenja iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama nisu primjenjiva u konkretnom slučaju, posebno stoga što se radi o standardiziranim ugovornim odredbama.
Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.
Slijedom navedenog, valjalo je sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09) u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješiti kao pod točkama 1. do 3. izreke ovog rješenja.
U odnosu na zahtjev žalitelja za naknadom troškova žalbenog postupka, isti je neosnovan iz sljedećih razloga.
Sukladno članku 161. stavku 2. Zakona o općem upravnom postupku u postupcima pokrenutim na zahtjev stranke ili u upravnim stvarima u kojima sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima, troškove postupka snosi stranka na zahtjev koje je postupak pokrenut ili protiv koje se vodio postupak koji je za nju nepovoljno okončan.
Prema članku 4. Zakona o općem upravnom postupku, stranka u upravnom postupku je fizička ili pravna osoba na zahtjev koje je pokrenut postupak, protiv koje se vodi postupak ili koja radi zaštite svojih prava i obveza ima pravo sudjelovati u postupku.
Uzimajući u obzir navedeno, Financijska agencija nije stranka u ovom postupku, već prvostupanjsko tijelo pred kojim se vodi postupak, posebno stoga što u konkretnom slučaju nije moguće niti primijeniti odredbu članka 4. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku, jer Financijska agencija ne može biti nositelj prava na pristup informacijama u odnosu na samu sebe u smislu navedene odredbe.
Člankom 162. stavkom 1. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da svjedoci, vještaci, prevoditelji, tumači i privremeni zastupnici imaju pravo na nagradu, odnosno naknadu stvarnih troškova nastalih u vezi s postupkom. Sukladno stavku 2. navedenog članka protivna stranka u dvostranačkim ili višestranačkim stvarima ima pravo na naknadu putnih troškova i izgubljene zarade, ako je postupak okončan povoljno za tu stranku.
Razmatrajući navedene odredbe, a s obzirom na to da Zakon o pravu na pristup informacijama ne sadrži posebne odredbe o naknadi troškova postupka, može se zaključiti da Zakon o općem upravnom postupku ne predviđa mogućnost da se stranci koja je uspjela u postupku priznaju troškovi zastupanja po odvjetniku.
Dakle, kada stranka sukladno članku 36. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku angažira odvjetnika kao opunomoćenika, isti troškovi ne mogu pasti na teret protivne strane, već ih je dužna snositi stranka koja angažira odvjetnika.
Neosnovano se žalitelj poziva na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, Broj: UsII-14/15-6 od 22. svibnja 2015. godinu, odnosno na činjenicu da je Ministarstvu zaštite okoliša i prirode priznato pravo da kao tužitelj pokrene upravni spor, iz razloga što tijelo javne vlasti sukladno članku 26. stavku 2. Zakona o pravu na pristup informacijama ima pravo pokrenuti upravni spor kao tužitelj, pa nema niti potrebe da mu se priznaje navedeno pravo kao stranci u upravnom sporu.
Osim toga, u konkretnom slučaju se niti ne radi o upravnom sporu, već o upravnom postupku.
Slijedom svega navedenog, kako Zakon o pravu na pristup informacijama, a niti Zakon o općem upravnom postupku ne predviđaju mogućnost da Povjerenik za informiranje odlučuje o troškovima žalbenog postupka (kao što je primjerice izričito predviđeno člankom 431. stavkom 2. i 3. Zakona o javnoj nabavi („Narodne novine“, 120/16), te uzimajući u obzir činjenicu da Financijska agencija nema položaj stranke, valjalo je odbiti zahtjev žalitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.
Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom 4. izreke ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENICA ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.