KLASA: UP/II-008-07/18-01/194

URBROJ: 401-01/05-18-4

Zagreb, 2. 5. 2018.

Povjerenica za informiranje, na temelju članka 35. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13., 85/15.), povodom žalbe ......... iz Zagreba, ........., izjavljene protiv rješenja Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, KLASA: UP/I-008-02/18-010/001, URBROJ: 559-08/4-18-002, od 23. 1. 2018. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama,  donosi sljedeće

RJEŠENJE

Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, KLASA: UP/I-008-02/18-010/001, URBROJ: 559-08/4-18-002, od 23. 1. 2018. godine, kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žaliteljica) kojim je zatražena preslika očitovanja Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo (u daljnjem tekstu: DZIV) dat. 9. 5. 2011. godine upućena Općinskom državnom odvjetništvu – građansko upravnom odjelu (dalje u tekstu: ODO, vezano uz njezin zahtjev za mirno rješenje spora i br. spisa ODO-a: N-DO-286/11. Predmetni zahtjev je odbijen temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., a vezano uz članak 15. stavak 2. točku 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer zatražena informacija predstavlja poslovnu tajnu.

Protiv pobijanog rješenja žaliteljica je  uložila žalbu u kojoj u bitnom navodi kako je drugostupanjsko tijelo – prednik Povjerenice za informiranje, Agencija za zaštitu osobnih podataka – u dva navrata donijelo rješenje u njezinu korist, vezano uz njezine zahtjeve za dostavom očitovanja DZIV-a i resornog Ministarstva upućenih ODO-u, a vezano uz njezin zahtjev za mirno rješenje spora. Žaliteljica nadalje navodi kako DZIV netočno navodi da je tražena informacija proglašena tajnom, niti se ona može tretirati kao javnost, već kao stranka  koja brani svoja elementarna radna prava te smatra kako je netočno da u predmetnoj stvari ne postoji javni interes, već isključivo njezin privatni interes. Žaliteljica predlaže drugostupanjskom tijelu da naloži DZIV-u dostavu preslike zatražene informacije.

 Žalba je neosnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žaliteljica  dana 9. 1. 2018. godine uputila DZIV-u zahtjev za pristup informacijama u kojem traži da joj se dostavi preslika očitovanja DZIV-a dat. 9. 5. 2011. godine upućena ODO-u, vezano uz njezin zahtjev za mirno rješenje spora i br. spisa ODO-a: N-DO-286/11.

Nadalje, DZIV u obrazloženju pobijanog rješenja navodi kako je nesporno da je DZIV dana 9. 5. 2011. godine ODO-u kao svojem zakonskom zastupniku uputio podnesak – očitovanje na zahtjev za mirno rješenje podnositeljice zahtjeva od dana 8. 4. 2011. godine.

DZIV potom navodi  kako iz spisa predmeta u kojem je žaliteljica stranka proizlazi kako je očitovanje ODO-a na njezin zahtjev za mirno rješenje spora podnositeljica zahtjeva primila i da je sa sadržajem istog nesporno upoznata, te da je nesporno kako podnositeljica zahtjeva kao stranka u predmetnom sudskom postupku može uvid u sadržaj očitovanja ostvariti temeljem članka  150. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14).

DZIV zatim navodi kako prepiska DZIV-a i ODO-a kao zakonskog zastupnika podliježe odredbama Zakona o državnom odvjetništvu („Narodne novine“ br. 76/09, 153/09, 116/10, 145/10, 57/11, 130/11, 72/13, 148/13, 33/15, 82/15) te citira članak 118. Zakona o državnom odvjetništvu, u kojem je propisano da je državni odvjetnik ili zamjenik državnog odvjetnika dužan zadržati za sebe sve što je doznao o strankama i njihovim pravima, obvezama i pravnim interesima u okviru obnašanja dužnosti, ako to ne predstavlja kazneno djelo, te čuvati tajnost svih podataka nedostupnih javnosti. DZIV zaključuje kako je iz navedenog proizlazi  da je riječ o informacijama koje su temeljem navedenog propisa nesporno povjerljive prirode, odnosno da su ti podaci proglašeni tajnima temeljem zakona, pa je slijedom toga njihova dostupnost ograničena i sukladno odredbi članka 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama jer je nesporno utvrđeno kako komunikacija između DZIV-a i ODO-a predstavlja profesionalnu tajnu

DZIV navodi kako je u provedenom postupku, sukladno članku 16. stavku 2. Zakona o pravu na pristup informacijama proveden test razmjernosti i javnog interesa, te je utvrđeno da u predmetnoj stvari ne postoji javni interes, već se radi o isključivo privatnom interesu žaliteljice koja je stranka u postupku kako je prethodno opisano. DZIV dodaje kako navedeni podaci ne bi bili dostupni niti drugim korisnicima prava na pristup informacijama koje su temeljem Zakona o državnom odvjetništvu proglašene tajnima.

S obzirom na razlog uskrate informacije, u žalbenom postupku je utvrđeno kako je  člankom 23. stavkom 5. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2., 3. i 4., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.

Prema odredbi članka 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama  tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna, sukladno zakonu.

Člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovog Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa.

Razmatranjem obrazloženja pobijanog rješenja, navoda iz žalbe te dokumentacije iz spisa predmeta, u žalbenom je postupku utvrđeno kako je DZIV  ispravno proveo test razmjernosti i javnog interesa, te da zatražena informacije ne predstavlja informaciju koja je od javnog interesa, već koja je od privatnog interesa žaliteljice. Žaliteljica svoj privatni interes dodatno potencira rečenicom iz žalbe, u kojoj navodi kako se ona ne može tretirati kao javnost, već kao stranka  koja brani svoja elementarna radna prava.

Kada bi se žaliteljici, kao stranci u određenom postupku omogućio pristup informaciji temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama, to bi značilo da na informaciji ne postoje ograničenja, odnosno da bi tu  istu informaciju mogao dobiti bilo koji korisnik, a s obzirom na načelo jednakosti, propisano člankom 8. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojim je navedeno kako pravo na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija pripada svim korisnicima na jednak način i pod jednakim uvjetima, a korisnici su ravnopravni u njegovu ostvarivanju.

To nadalje podrazumijeva načelo raspolaganja informacijom, odnosno članak 9. Zakona o pravu na pristup informacijama propisuje da korisnik koji raspolaže informacijom ima pravo tu informaciju javno iznositi, što znači da bi dobivanje informacije koja predstavlja povjerljivu komunikaciju sukladno članku 118. Zakona o državnom odvjetništvu značilo mogućnost neograničenog izlaganja takvih podataka javnosti.

Slijedom navedenog prigovori i navodi iznijeti u žalbi ne mogu se prihvatiti niti utjecati na drugačije rješenje u ovoj upravnoj stvari.

Stoga je na temelju članka 116. stavka 1. točka 1.  Zakona o općem upravnom postupku, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred  Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

                                                           POVJERENICA ZA INFORMIRANJE

                                                           dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.