KLASA: UP/II-008-07/16-01/631

URBROJ: 401-01/04-18-3

Zagreb, 26. travnja 2018.

Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13.), povodom žalbe ......... iz Zagreba, ........., izjavljene protiv rješenja Hrvatske narodne banke Ur.br. 810-VII-921/R-2016 od 9. studenoga 2016. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Hrvatske narodne banke Ur.br. 810-VII-921/R-2016 od 9. studenoga 2016. godine, kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem Hrvatske narodne banke Ur.br. 810-VII-921/R-2016 od 9. studenoga 2016. godine, odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) na način da je u točki 1. izreke rješenja odbijen zahtjev za pristup informacijama u dijelu u kojem je žalitelj tražio da mu Hrvatska narodna bankasukladno Zakonu o pravu na pristup informacijama omogući uvidodnosno dobivanje preslika zapisnika sa svih sjednica Savjeta Hrvatske narodne bankeod 1. siječnja 2000. godine do dana podnošenja zahtjeva, materijala uz svaku točku dnevnog reda svake sjednice Savjeta Hrvatske narodne banke od 1. siječnja 2000. godine do dana podnošenja zahtjeva i materijala naknadno na samoj sjednici priklopljenih uz pojedinu točku dnevnog reda, temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., te članka 15. stavka 2. točke 7., a u vezi članka 16. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama jer tražene informacije predstavljaju tajne podatke na temelju izričite zakonske odredbe i to odredbe članka 47. stavka 7. Zakona o Hrvatskoj narodnoj banci, a u vezi s člankom 53. stavkom 3. istog Zakona. U točki 2. izreke rješenja odbijen je zahtjev za pristup informacijama u dijelu u kojem je žalitelj tražio zaključke sa svih sjednica Savjeta Hrvatske narodne banke od 1. siječnja 2000. godine do dana podnošenja zahtjeva,temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., te članka 15. stavka 2. točke 7., a u vezi članka 16. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama i članka 84. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku budući da zaključci Savjeta Hrvatske narodne banke čine spis predmeta u upravnom postupku, ažalitelj nije stranka u postupku niti je dokazao svoj pravni interes. Nadalje, u točki 3. izreke rješenja odbačen je žaliteljev zahtjev zapristup informacijama u dijelu u kojem je tražio da mu Hrvatska narodna bankasukladno Zakonu o pravu na pristup informacijama omogući uvid odnosno dobivanje preslika službenih dokumenata usvojenih na sjednicamaSavjeta Hrvatske narodne banke održanim od 1. siječnja 2000. godine do dana podnošenja zahtjeva,budući da žaliteljnije u svom zahtjevu, a niti temeljem poziva za dopunu zahtjeva odredio o kojoj se informaciji radi te da se isto ne može utvrditi na temelju dostavljenog.

Protiv citiranog rješenja Hrvatske narodne banke (u daljnjem tekstu: HNB) žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnome navodi da se u cijelosti protivi točki 1. rješenja kojom se odbija njegov zahtjev. Nadaljenavodi kako ga HNB nedopušteno i nezakonito sprječava u ostvarenju Ustavom Republike Hrvatske zajamčenim pravom. Također navodi kako se u cijelosti protivi i točki 2. rješenja u kojoj HNB odbacuje njegov zahtjev s obrazloženjem znatno povećanog napora koji bi trebao uložiti da udovolji navodno (pre)široko postavljenom zahtjevu. Ističe kako je HNB pogrešno protumačio namjere i zahtjeve koje ima i koje je postavio, kao i razmjer odnosno obujam informacija koje očekuje i traži, pa je u tom pogledu HNB pogriješio i na temelju pogrešnih procjena njegov zahtjev neopravdano i nezakonito odbacio. Žalitelj navodi kako direktive Europske unije kojima se uređuju pitanja prava na pristup informacijama u posjedu tijela javne vlasti posebno ističu obvezu država članica da omoguće pristup upravo do zapisnika, materijala i odluka sa sjednica takvih tijela. Nadalje navodi kako je odredbom članka 38. stavka 4. Ustava Republike Hrvatske građanima zajamčeno pravo na pristup informacijama koje posjedu tijela javne vlasti, dakle i onih koje posjeduje HNB, a da iznimno moguće ograničenje prava na pristup informacijama mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužno u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuje se zakonom. Ističe kako svaki dnevni red, svaki zapisnik, svaki priloženi materijal pojedinoj točki dnevnog reda, svaki zaključak rasprave i vijećanja članova Savjeta na sjednicama Savjeta predstavlja takav pojedini slučaj, a nije razvidno da bi igdje postojala potreba za ograničenjem prava na pristup informacijama baš u svakom pojedinom navedenom slučaju. Žalitelj navodi kako u smislu odredbi članka 1. stavaka 3., 4. i 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, ne postoje prepreke primjeni Zakona o pravu na pristup informacijama koje posjeduje HNB jer se ne traže informacije iz sudskih postupaka, niti se radi o informacijama vezanim za rad tajnih službi niti se traži pristup klasificiranim podacima. Nadalje navodi kako je prirodna organizacija informacija vezanih za rad Savjeta koje posjeduje HNB, a kojima on traži pristup 4 – razinska i to: 1. Dnevni red sjednice Savjeta (priprema se unaprijed), 2. Materijali pripremljeni članovima Savjeta za raspravu, vijećanje i odlučivanje na sjednici Savjeta uz određenu točku dnevnog reda (pripremaju se unaprijed ili se prilažu na samoj sjednici), 3. Zapisnici uz svaku održanu točku dnevnoga reda pripremaju se tijekom sjednice i nakon završetka sjednice Savjeta, 4. Zaključci, odluke i druge rješidbe koje Savjet donosi kao akte HNB-a (priprema se nakon sjednice). Ističe kako uvidom u dnevne redove svih sjednica Savjeta (njih oko 200) i probirom predviđa se doći možda do broja 10 do 100 točaka za koje se očekuje pristup informacijama, a to predstavlja najviše toliko (10-100) zapisnika i u konačnici 10 do 1000 odluka Savjeta što je broj koji ne može predstavljati nikakvu ozbiljnu prepreku niti može usporiti rad HNB-a. Ističe kako je za očekivati da HNB u 21. stoljeću nema poteškoća u pohranjivanju informacija u digitalnom obliku i njihovoj dostupnosti računalo-komunikacijskim sredstvima i u vremenu kraćem od onoga koje navodi i pogrešno predstavlja HNB.Također ističe kako su sjednice Vlade Republike Hrvatske i Hrvatskog sabora javne, kao i dnevni redovi i materijali pripremljeni za pojedine točke sjednica Vlade odnosno Sabora, kao i svi transkripti, snimke, štoviše isti su dostupni građanima putem interneta. Također navodi kako ovim putem proširuje svoj zahtjev tako da se u svemu odnosi i na razdoblje od 19. prosinca 2013. godine do 31. prosinca 2016. godine. Žalitelj navodi i kako je HNB u pogledu uporabe pojma „zaključak“ pogrešno zaključio da on navedeni pojam rabi u smislu vrste akta prema Zakonu o općem upravnom postupku, međutim on pod navedenim pojmom razumijeva ishod rasprave ili vijećanja članova Savjeta ili donošenja kakve odluke u pojedinoj točki dnevnog reda, što će se pretočiti u službeni akt HNB-a. Predlaže da se žalbauvaži.

Žalba je neosnovana.

Uvidom u spise predmeta utvrđeno je da žalitelj zahtjevom za pristup informacijamaod 19. prosinca 2013. godine, zatražio od HNB-a da mu sukladno Zakonu o pravu na pristup informacijama omogući uvid odnosno dobivanje preslika zapisnika sa svih sjednica Savjeta HNB-a od 1. siječnja 2000. godine do dana podnošenja zahtjeva, materijala uz svaku točku dnevnog reda svake sjednice Savjeta HNB-a od 1. siječnja 2000. godine do dana podnošenja zahtjeva, materijala naknadno na samoj sjednici priklopljenih uz pojedinu točku dnevnog reda, zaključaka sa svih tih sjednica te službenih dokumenata usvojenih na tim sjednicama.Nadalje je utvrđeno da je HNB dopisom Ur.broj: 2130-025/02-01-14/DR od 2. siječnja 2014. godineodgovorio žaliteljuda HNB redovito, odmah nakon održane sjednice Savjeta HNB-a, na svojim internetskim stranicama objavljuje priopćenje za javnost u kojem su sadržane informacije o najvažnijim odlukama donesenima na sjednici Savjeta HNB-a, te da je tako bilo i u razdoblju od 2000. do danas, a da ga u pogledu dijela zahtjevaza pristup službenim dokumentima usvojenim na sjednicama Savjeta HNB-a upućuju na „Narodne novine“, službeno glasilo Republike Hrvatske u kojem su objavljene sve odluke koje je donio Savjet HNB-a, koje imaju značaj propisa. U dijelu odluka donesenih na sjednicama Savjeta HNB-a koje nemaju značaj propisa,HNB žalitelja upućuje na svoje internetske stranice. Citiranim dopisom HNB-a od žalitelja je zatraženo da dopuni zahtjev za pristup informacijama na način da navede na koji se točno službeni dokument ili dokumente usvojenje na sjednici Savjeta HNB-a odnosi, a također mu je napomenuto vezano za dio njegova zahtjeva koji se odnosi na zapisnike sa svih sjednica Savjeta HNB-a od 2000. godine,da je o njegovom zahtjevu za pristup zapisnicima sa sjednica Savjeta HNB-a od 2001. godine nadalje, HNB odlučio Rješenjem broj 810-II-836/R-2013, koje mu je uručeno 16. studenog 2013. godine. Žalitelj je podneskom od16. siječnja 2014. godine,odgovorio HNB-u na zaprimljeni dopis od 2. siječnja 2014. godine, navodeći u bitnome da se na sjednicama tijela i/ili organa javne vlasti zaključkom usvajaju dokumenti koji su službeni bez obzira trebaju li se ili ne trebaju objaviti u „Narodnim novinama“, nekom drugom glasilu ili tiskovini, putem interneta na webu tog ili nekog drugog tijela ili organa javne vlasti odnosno bez obzira na mjesto, način ili oblik objave, kao i da svojim petim zahtjevom traži uvid u izvornike ili dobivanje preslika svih takvih dokumenata bez obzira na njihovu vrstu (pravilnik, odluka, rješenje, uputa, nalog, naredba i slično), oblik, mjesto i vrijeme donošenja odnosno usvajanja). Žalitelj je također u svom podnesku naveo da nije moguće tražiti uvid u konkretne dokumente kada nije omogućen uvid u zapisnike sjednica Savjeta iz kojih bi trebalo biti razvidno što je sve po pojedinoj točki dnevnog reda Savjet usvojio odnosno odlučio, kao i da je njegov obnovljeni zahtjev za pristup informacijama upućen nakon što je 28. veljače 2013. godine donesen novi zakon, pa onda njegov novi zahtjev treba rješavati prema odredbama novoga Zakona. Uvidom u spise predmeta utvrđeno je da HNB rješenjem Ur.br. 810-II-841/R-2014 od 5. veljače 2014. godine u točki 1. izreke rješenja odbio zahtjev za pristup informacijama žalitelja u dijelu u kojem traži uvid odnosno dobivanje preslika zapisnika sa svih sjednica Savjeta HNB-a od 1. siječnja 2000. do dana podnošenja zahtjeva, materijala uz svaku točku dnevnog reda svake sjednice Savjeta HNB-a od 1. siječnja 2000. do dana podnošenja zahtjeva i materijala naknadno na samoj sjednici priklopljenih uz pojedinu točku dnevnog reda, temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., te članka 15. stavka 2. točke 7., a u vezi članka 16. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama jer tražene informacije predstavljaju tajne podatke na temelju izričite zakonske odredbe i to odredbe članka 47. stavka 7. Zakona o HNB-u, a u vezi s člankom 53. istog Zakona. U točki 2. izrekerješenja HNB je odbio zahtjev za pristup informacijama žalitelja u dijelu u kojem traži uvid odnosno dobivanje preslika zaključaka sa svih sjednica Savjeta HNB-a od 1. siječnja 2000. do dana podnošenja zahtjeva, temeljem članka 15. stavka 2. točke 7. Zakona o pravu na pristup informacijama budući da je u postupku utvrđeno da zaključci Savjeta HNB-a čine spis predmeta u upravnom postupku i da uvid mogu imati samo stranke i osobe koje dokažu svoj pravni interes, a da žalitelj nije stranka u postupku niti je dokazao svoj pravni interes, te se radi o slučaju predviđenim zakonom. U točki 3. izreke rješenja HNB je odbacio zahtjev za pristup informacijama žalitelja u dijelu u kojem traži uvid odnosno dobivanje preslika službenih dokumenata usvojenih na sjednicama Savjeta HNB-a od 1. siječnja 2000. do dana podnošenja zahtjeva navodeći da žalitelj nije temeljem poziva za dopunu zahtjeva odredio o kojoj se informaciji radi te se isto ne može utvrditi na temelju dostavljenog. Žalitelj je izjavio žalbu na citirano rješenje HNB-a, te je isto rješenjem Povjerenice za informiranje KLASA: UP/II-008-07/14-01/177, URBROJ: 401-01/04-16-03 od 11. listopada 2016. godine poništeno rješenje i predmet vraćen na ponovni postupak. U ponovnom postupku HNB je donio rješenje Ur.br. 810-VII-921/R-2016 od 9. studenoga 2016. godine, kojim je u točki 1. izreke rješenja odbio zahtjev za pristup informacijama u dijelu u kojem je žalitelj tražio da mu HNBsukladno Zakonu o pravu na pristup informacijama omogući uvid odnosno dobivanje preslika zapisnika sa svih sjednica Savjeta HNB-a od 1. siječnja 2000. godine do dana podnošenja zahtjeva, materijala uz svaku točku dnevnog reda svake sjednice Savjeta HNB-a od 1. siječnja 2000. godine do dana podnošenja zahtjeva i materijala naknadno na samoj sjednici priklopljenih uz pojedinu točku dnevnog reda temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., te članka 15. stavka 2. točke 7., a u vezi članka 16. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama jer tražene informacije predstavljaju tajne podatke na temelju izričite zakonske odredbe i to odredbe članka 47. stavka 7. Zakona o HNB-u, a u vezi s člankom 53. stavkom 3. istog Zakona. U točki 2. izreke rješenja HNB je odbio zahtjev za pristup informacijama u dijelu u kojem je žalitelj tražio zaključke sa svih sjednica Savjeta HNB-a od 1. siječnja 2000. godine do dana podnošenja zahtjeva, temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., te članka 15. stavka 2. točke 7., a u vezi članka 16. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama i članka 84. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku budući da zaključci Savjeta HNB-a čine spis predmeta u upravnom postupku, a žalitelj nije stranka u postupku niti je dokazao svoj pravni interes. Nadalje, u točki 3. izreke rješenja HNB je odbacio žaliteljev zahtjev zapristup informacijama u dijelu u kojem je tražio da mu HNBomogući uvid odnosno dobivanje preslika službenih dokumenata usvojenih na sjednicama Savjeta HNB-a održanim od 1. siječnja 2000. godine do dana podnošenja zahtjeva, budući da žaliteljnije u svom zahtjevu, a niti temeljem poziva za dopunu zahtjeva odredio o kojoj se informaciji radi te da se isto ne može utvrditi na temelju dostavljenog.

U obrazloženju pobijanog rješenja HNB navodi kako zapisnici sa svih sjednica Savjeta HNB-a od 1. siječnja 2000. godine do dana podnošenja zahtjeva, materijali uz svaku točku dnevnog reda svake sjednice Savjeta HNB-a od 1. siječnja 2000. godine do dana podnošenja zahtjeva, materijali naknadno na samoj sjednici Savjeta HNB-a priklopljeniuz pojedinu točku dnevnog reda, predstavljaju tajne podatke, kako je to propisano člankom 47. stavkom 7. Zakona o HNB-u, te da nisu ispunjeni uvjeti utvrđeni člankom 53. stavkom 3. istog Zakona temeljem kojih se takvi podaci mogu učiniti dostupnima trećima izvan HNB-a i da dolazi do primjene članka 15. stavka 2. točke 7. Zakona o pravu na pristup informacijama. Također navodi kako su zapisnici sa sjednica Savjeta HNB-a bili utvrđeni kao tajna temeljem Poslovnika o radu savjeta HNB-a, a u skladu s propisima o tajnosti podataka, koji su bili na snazi čitavo vrijeme za koje podnositelj zahtjeva traži uvid u zapisnike i materijale sa sjednica Savjeta. Nadalje, iz obrazloženja pobijanog rješenja HNB-a razvidno je da je HNB u ponovnom postupku sukladno odredbi članka 16. stavka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama proveo test razmjernosti i javnog interesa te utvrdio da se s jedne strane radi o informacijama koje su izričitom zakonskom odredbom utvrđene tajnima, a da nisu ispunjeni uvjeti pod kojim se navedene informacije mogu učiniti dostupnima trećim osobama izvan HNB-a, a s druge, o zahtjevu za uvid u sve zapisnike sa svih sjednica Savjeta HNB-a i materijala uz svaku točku dnevnog reda sa svake navedene sjednice Savjeta HNB-a i to tijekom razdoblja od 14 godina. Pri tome HNB navodi kako je sam zakonodavac cijenio da otkrivanje materijala na temelju kojih Savjet HNB-a donosi odluke te zapisnika sa sjednica Savjeta HNB-a trećim osobama izvan HNB-a nije u javnom interesu teih je stoga utvrdio tajnima.Također navodi kako su u materijalima o kojim se raspravlja na sjednicama Savjeta u većini slučajeva sadržani podaci o poslovanju kreditnih institucija i ostalih pravnih osoba nad kojima HNB provodi superviziju ili ih nadzire, podaci vezani uz upravljanje međunarodnim pričuvama, podaci vezani uz provođenje monetarne i devizne politike, a zapisnici također sadrže i podatke o podaci o raspravi i stavovima članova Savjeta HNB-a o pojedinim pitanjima koja prethode donošenju pojedine odluke ili podatke zbog kojih pojedina odluka nije donesena. Također navodi kako bi otkrivanje navedenih podataka, primjerice ako se ti podaci odnose na stanje u pojedinoj banci ili bankama, moglo štetiti toj banci ili bankama te posljedično ištetiti stabilnosti cjelokupnog bankarskog sustava, a jednako tako, moguće saznanje o namjeri donošenja mjera monetarne ili devizne politike pa i sama rasprava o pojedinim mjerama može, ukoliko odluka o pojedinoj mjeri ne bude donesena ili bude donesena naknadno, proizvesti štetne posljedice, primjerice umanjiti moguće učinke mjera monetarne ili devizne politike koje je njihovim donošenjem HNB namjeravao postići. Provedbom testa razmjernosti i javnog interesa HNB je utvrdio kako se omogućavanje pristupa traženim informacijama u konkretnom slučaju može ograničiti budući su temeljemizričite zakonske odredbe zapisnici i materijali sa sjednica Savjeta HNB-a utvrđeni tajnima, a nisu ispunjeni zakonski uvjeti za njihovo otkrivanje trećim osobama. Budući da je žalitelj tražio sve zapisnike i sve materijale sa svih sjednica Savjeta HNB-a održanih tijekom 14 godina HNB zaključuje kako je očitoda bi omogućavanjem pristupa navedenim informacijama zaštićen interes iz članka 15. stavka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama bio ozbiljno povrijeđen. HNB utvrđuje kako se konkretnim zahtjevom ne traži neka pojedina informacija već se traži pristup neutvrđenom broju informacija i to onima kojima je pristup onemogućen izričitom zakonskom odredbom kojom su upravo te informacije utvrđene tajnima te da prevladava potreba zaštite prava na ograničenje, a ne javni interes.

Vezano za dio zahtjeva u kojem je žalitelj tražio uvid u sve zaključke sa sjednica Savjeta HNB-a, u obrazloženju pobijanog rješenja HNB navodi kako donosi zaključke u upravnom postupku kada sukladno odredbama Zakonao općem upravnom postupku kao pravna osoba s javnim ovlastima postupa u upravnim stvarima (primjerice kada odlučuje o zahtjevima za izdavanje odobrenja za rad kreditnim institucijama, o davanju suglasnosti za imenovanje predsjednika i članova uprava kreditnih institucija) te da doneseni zaključci ulaze u spis pojedinog predmeta. Nadalje navodi kako sukladno odredbi članka 84. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku stranke i druge osobe koje dokažu pravni interes imaju pravo obavijestiti se o tijeku postupka i razgledati spis predmeta te o svom trošku umnožiti akte iz spisa, osim zapisnika o vijećanju i glasovanju članova kolegijalnih tijela, nacrta rješenja i drugih akata koji su propisima označeni određenim stupanjem tajnosti ili ako je to protivno interesu stranke ili trećih osoba, te da iz navedenog proizlazi kako žalitelj nema pravo uvida u navedene zaključke budući da nije stranka u navedenim upravnim predmetima, a ničim nije dokazao svoj pravni interes za vršenje uvida u navedene zaključke odnosno za dobivanje njihovih preslika. S obzirom da je utvrdio kako zaključci sa sjednica Savjeta HNB-a predstavljaju informacije kojima HNB može ograničiti pristup iz razloga utvrđenih člankom 15. stavkom 2. točkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama,HNB je proveo test razmjernosti i javnog interesa postupajući sukladnočlanku 16. stavku 2. Zakona o pravu na pristup informacijama kojim je propisano da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavka 2. i 3. navedenog Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen, te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Tako je utvrdio da zaključci Savjeta HNB-a čine spis predmeta u upravnom postupku, dajesukladno odredbi članka 84. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku pristup traženim informacijama ograničen samo na stranke u postupku ili osobe koje dokažu pravni interes, a žalitelj nije stranka niti u jednom postupku u vezi kojega je Savjet HNB-a donio bilo koji zaključak, niti je isti dokazao pravni interes za uvid u bilo koji od navedenih zaključaka. Također budući da žalitelj nije niti na koji način specificirao zahtjev u vezi zaključaka Savjeta HNB-a, HNB utvrđuje da bi omogućavanjem uvida odnosno dostavom preslika predmetnih zahtjeva bio povrijeđen zaštićeni interes iz članka 15. stavka 2. točka 7., a u vezi članka 84. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku, odnosno da u konkretnom slučaju prevladava potreba zaštite prava na ograničenje, a ne javni interes.

Zahtjevom za pristup informacijama žalitelj je tražio i uvid u službene dokumente usvojene na sjednicama Savjeta HNB-a od 1. siječnja 2000. do dana podnošenja zahtjeva, a budući da u zahtjevu nije navedeno na koji se službeni dokument (službene dokumente) zahtjev odnosi, od žalitelja je HNB zatražio dopunu predmetnog zahtjeva odnosno zatraženo je da navede na koji se točno službeni dokument (službene dokumente) zahtjev odnosi, međutim žalitelj u podnesku ponovno nije odredio zahtjev. U pogledu tog dijela žaliteljeva zahtjeva HNB navodi kako se sjednice Savjeta HNB-a održavaju u pravilu jednom mjesečno iz čega proizlazi daje od 1. siječnja 2000. do dana podnošenja zahtjeva održano približno 150 sjednica Savjeta. Nadalje navodi da se sukladno odredbi članka 68. stavka 1. Zakona o HNB-u, propisi i drugi akti koje na temelju navedenog Zakona donosi HNB, a koji se primjenjuju na kreditne institucije i druge pravne osobe, objavljuju u „Narodnim novinama“, pa su stoga svi navedeni akti dostupni u tiskanom izdanju „Narodnih novina“ i na internetskim stranicama „Narodnih novina“, a oni važeći i na internetskim stranicama HNB-a. Također navodi kako je člankom 63. Zakona o HNB-u propisano da HNB redovito i pravodobno obavještava javnost o analizama makroekonomskog stanja, stanju financijskog i monetarnog sustava, novčanim i kreditnim kretanjima, platnoj bilanci, tečaju i stabilnosti te objavljuje statističke informacije iz svog djelokruga, pa su svi takvi podaci dostupni na internetskim stranicama HNB-a na kojima se objavljuju kako redovne publikacije (Bilten o bankama, Polugodišnja informacija, Financijska stabilnost itd.) tako i one povremene (Istraživanja, Pregledi), aisto tako, HNB na svojim internetskim stranicama redovito i ažurno objavljuje priopćenja sa svake pojedine sjednice Savjeta HNB-a, temeljem članka 47. stavka 9. Zakona o HNB-u kojim je propisano da se nakon održane sjednice Savjeta HNB-a izdaje priopćenje za javnost i objavljuje na internetskim stranicama HNB-a. Pri tome ističe kako navedena priopćenja, između ostalog, sadrže primjerice i informacije o izdanim suglasnostima za imenovanje članova uprave kreditnih institucija ili izdanim odobrenjima za rad kreditnih institucija (dakle, informacije o tome kako su riješeni pojedini zahtjevi stranaka u upravnom postupku), te da HNB nema zakonsku obvezu objave svih pojedinačnih odluka koje donosi u upravnom postupku.

U obrazloženju pobijanog rješenja HNB navodi kako je u postupku povodom gotovo istovjetnog prethodnog zahtjeva žalitelja od 16. prosinca 2012. godine kojim je žalitelj tražio uvid i omogućavanje dobivanja preslika zapisnika sa sjednica Savjeta HNB-a od 2001. do kraja 2012. i popisa svih sjednica Savjeta HNB-a zajedno s održanim dnevnim redom dostavio žalitelju 9. listopada 2013. godine, a sukladno točki 2. rješenja Agencije za zaštitu osobnih podataka KLASA: UP/II-008-04/13-01/230, URBROJ: 567-06/04-13-03 od 23. rujana 2013. godine popis svih sjednica Savjeta HNB-a u razdoblju od 17. siječnja 2001. do 13. studenoga 2012. godine zajedno s dnevnim redovima svih navedenih sjednica. Ističe kako je HNB tom prilikom poslao žalitelju 152 dnevna reda sjednica Savjeta HNB-a, svaki je imao prosječno 7 točaka, što znači da se žaliteljev zahtjev odnosi na više od 1000 točaka dnevnih redova sjednica Savjeta HNB-a. Zaključuje kako je očito da razmatranje svakog zapisnika i materijala za svaku sjednicu Savjeta HNB-a zasebno nije niti na Zakonu zasnovano niti provedivo jer bi dovelo do prekomjernog opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja HNB-a, te je očito da je test razmjernosti i javnog interesa moguće provesti jedino gledajući sve zapisnike i sve materijale sa sjednica Savjeta HNB-a u cjelini, a tako što nije moguće provesti bez bitnog ugrožavanja redovnih aktivnosti HNB-a.

Iz odredbi Zakona o HNB-u („Narodne novine“, broj 75/08. i 54/13.) razvidno je da je HNB središnja banka Republike Hrvatske u isključivom vlasništvu Republike Hrvatske, da je cilj HNB-a održavanje stabilnosti cijena, da je pri ostvarivanju svojeg cilja i u izvršavanju svojih zadataka HNB samostalan i neovisan, a da su članovi njegovih tijela neovisni pri donošenju i provođenju svojih odluka koje se temelje na ovom Zakonu. Također je razvidno da su tijela HNB-a Savjet HNB-a i guverner HNB-a, da Savjet HNB-a čine guverner, zamjenik guvernera i viceguverneri HNB-a po svom položaju te najviše osam vanjskih članova, te da je Savjet HNB-a nadležan i odgovoran za ostvarivanje cilja i izvršavanje zadataka HNB-a, a o poslovima iz svojeg djelokruga odlučuje na sjednicama. Zadaci HNB-a propisani su u članku 4. Zakona o HNB-u pa tako je HNB nadležan za utvrđivanje i provođenje monetarne i devizne politike, držanje i upravljanje s međunarodnim pričuvama Republike Hrvatske, izdavanje novčanica i kovanog novca, izdavanje i oduzimanje odobrenja i suglasnosti u skladu sa zakonima kojima se uređuje poslovanje kreditnih institucija, kreditnih unija, institucija za platni promet i sustava za namiru platnih transakcija te devizno poslovanje i poslovanje ovlaštenih mjenjača, obavljanje poslova supervizije i nadzora u skladu sa zakonima kojima se uređuje poslovanje kreditnih institucija, kreditnih unija, institucija za platni promet i sustava za namiru platnih transakcija, vođenje računa kreditnih institucija i obavljanje platnog prometa po tim računima, davanje kredita kreditnim institucijama i primanje u depozit sredstava kreditnih institucija, uređivanje i unapređivanje sustava platnog prometa, obavljanje zakonom utvrđenih poslova za Republiku Hrvatsku, donošenje podzakonskih propisa u poslovima iz svoje nadležnosti, i obavljanje ostalih, zakonom utvrđenih poslova.

Nadalje iz odredbi Zakona o HNB-u razvidno je da Republika Hrvatska, njezine institucije ili tijela, članovi tih tijela ili druge osobe ne smiju utjecati na neovisnost HNB-a, donošenje i provedbu odluka HNB-a i njegovih tijela, niti smiju odobravati, poništavati, odgađati, ukidati ili na bilo koji drugi način utjecati na bilo koju odluku HNB-a u djelokrugu iz njegove nadležnosti, te da HNB i članovi njegovih tijela nisu vezani uz upute Republike Hrvatske, njezinih institucija ili tijela, odnosno članova tih tijela ili drugih osoba.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Ustavom Republike Hrvatske („“Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14), u članku 38. stavak 4. jamči se svakome pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Pri tome ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu i propisana zakonom.

Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona.

Člankom 23. stavkom 5. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2. i 3., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.

Odredbom članka 15. stavka 2. točke 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji u ostalim slučajevima utvrđenim zakonom. Stavkom 5. istog članka Zakona propisano je da ako tražena informacija i sadrži podatak koji podliježe ograničenju iz stavka 2. i 3. ovog članka, preostali dijelovi informacije učinit će se dostupnim. Stavkom 6. istog članka Zakona propisano je da su informacije dostupne javnosti nakon što prestanu razlozi na temelju kojih je tijelo javne vlasti ograničilo pravo na pristup informaciji.

Odredbom članka 16. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informacijama iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavka 3. ovog Zakona dužno prije donošenje odluke provesti test razmjernosti i javnog interesa. Nadalje, stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavka 2. i 3., da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom. Stavkom 3. istog članka Zakona propisano je da su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa osim ako informacija predstavlja klasificiran podatak.

Dakle, sukladno citiranim odredbama Zakona, uskrata informacija treba biti izuzetak, a zakonska ograničenja podložna testu razmjernosti i javnom interesu. Provedbom testa razmjernosti i javnom interesu se mora utvrditi da li u svakom pojedinom slučaju bi omogućavanjem pristupa zatraženim informacijama zaštićeni interes bio ozbiljno povrijeđen. Ukoliko se utvrdi da unatoč šteti po zaštićene interese, prevladava javni interes, informacije treba učiniti dostupnim.

Člankom 47. stavkom 7. Zakona o HNB-u propisano je da materijali na temelju kojih Savjet HNB-a donosi odluke, prijedlozi dnevnog reda sjednica HNB-a kao i zapisnici sa sjednica Savjeta HNB-a predstavljaju tajne podatke i mogu se učiniti dostupnim trećima izvan HNB-a samo pod uvjetima propisanim člankom 53. ovoga Zakona.

Odredbom članka 53. stavka 1. istog Zakona propisano je da su članovi Savjeta HNB-a i zaposlenici HNB-a dužni čuvati kao tajnu, u smislu članka 37. Statuta ESSB-a i ESB-a, sve isprave i podatke za koje saznaju u obavljanju svojih dužnosti i poslova, a čije bi priopćavanje neovlaštenoj osobi štetilo ugledu i interesima HNB-a, Europske središnje banke, središnjih banaka država članica te kreditnih institucija i drugih osoba kojima HNB izdaje odobrenja za rad ili ih nadzire. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da dužnost čuvanja tajne iz stavka 1. ovoga članka traje i nakon prestanka članstva u Savjetu HNB-a, odnosno nakon prestanka radnog odnosa u HNB-u. Stavkom 3. istog članka Zakona propisano je da iznimno, članovi Savjeta HNB-a i zaposlenici HNB-a mogu isprave i podatke iz stavka 1. ovoga članka učiniti dostupnima trećima izvan HNB-a, osim ako bi to bilo u suprotnosti s člankom 85. stavkom 2. ovoga Zakona, u slučajevima i prema postupku koje posebnim aktom utvrđuje guverner HNB-a, a naknadno potvrđuje Savjet HNB-a, pod uvjetom da dostavljanje tih isprava i podataka ima jedno od navedenih obilježja: 1) da je osoba na koju se te informacije odnose dala za to izričito odobrenje, 2) da je u skladu s izvršavanjem građanske dužnosti, uključujući pružanje pomoći tijelima u provođenju zakona i po sudskom nalogu ili nalogu druge osobe odgovarajuće nadležnosti, 3) da služi za rad vanjskih revizora HNB-a, 4) da služi za rad tijela nadležnih za superviziju i nadzor stranih financijskih institucija i predstavnika međunarodnih financijskih institucija u izvršavanju njihovih službenih dužnosti, ili 5) kad interes samog HNB-a u sudskim postupcima traži otkrivanje tih podataka.

U žalbenom postupku, razmatrajući navode žalitelja i utvrđenja i zauzeta stajališta HNB-a, Povjerenica za informiranje priklonila se stajalištu HNB-a da o zahtjevu za pristup informacijama, kako ga je postavio žalitelj, zbog izuzetno velike količine različitih informacija koje su sadržane u zapisnicima sa sjednica Savjeta HNB-a,materijalima uz svaku točku dnevnog reda svake sjednice Savjeta HNB-a,materijalima naknadno na samoj sjednici priklopljenih uz pojedinu točku dnevnog redasjednice SavjetaHNB-a, koji se svi donose na razdoblje od 14 godina, zbog zakonski propisanog roka za rješavanje zahtjeva, zbog opterećivanja rada i funkcioniranja HNB-a, kao i zbog nepokazivanja interesa žalitelja za pojedine zapisnikesa sjednica Savjeta HNB-a, pojedinematerijale uz pojedine točke dnevnog reda određene sjednice Savjeta HNB-a, pojedine materijale naknadno na samoj sjednici priklopljene uz pojedinu točku dnevnog reda određene sjednice Savjeta HNB-a, nije moguće odlučiti na način da se razmotri svaki zapisnik za svaku sjednicu Savjeta HNB-a zasebno, svaki materijal uz svaku točku dnevnog reda svake sjednice Savjeta HNB-a, svaki materijal koji je naknadno na samoj sjednici priklopljen uz pojedinu točku dnevnog reda sjednice Savjeta HNB-a. Nadalje, u žalbenom postupkuPovjerenica za informiranje priklonila se stajalištu HNB-a da je test razmjernosti i javnog interesa bilo moguće provestiu zakonom propisanom roku jedino razmatrajući sve zapisnike sa sjednica Savjeta HNB-a, materijale uz svaku točku dnevnog reda svake sjednice Savjeta HNB-a, materijale naknadno na samoj sjednici priklopljene uz pojedinu točku dnevnog reda sjednice Savjeta HNB-a, kao jednu cjelinu.Test razmjernosti i javnog interesa je procjena razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje te omogućavanje pristupa informaciji ako prevladava javni interes. Dakle, navedenim testom procjenjuje se odnos između dvaju zaštićenih interesa i to interesa zaštite određene informacije i interesa pružanja informacije. Oba interesa legitimna i predstavljaju javni interes samim time što su uređeni zakonom i priznati kao legitimni. U provedbi testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti utvrđuje može li se pristup informaciji ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, bi li omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen, te prevladava li potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Dakle, provođenja testa razmjernosti i javnog interesa razlikujemo tri koraka, a to su identificiranje zaštićene informacije, utvrđivanje povrede za zaštićeni interes te vaganje razloga potrebe zaštićenog interesa i javnog interesa da se informacija učini dostupnom. Kada tijelo javne vlasti utvrdi da javni interes prevladava nad štetom po zaštićeni interes, ono je dužno traženu informaciju učiniti dostupnom. Stoga je i u žalbenom postupku ispitujući pravilnost provedenog testa razmjernosti i javnog interesa razmotreno u odnosu na sve zatražene zapisnike sa sjednica Savjeta HNB-a, materijale uz svaku točku dnevnog reda svake sjednice Savjeta HNB-a, materijale naknadno na samoj sjednici priklopljene uz pojedinu točku dnevnog reda sjednice Savjeta HNB-a,kao cjelinu je li preteže potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes, te je utvrđeno da ne preteže javni interes u odnosu na zaštićeni interes odnosno tajnost podataka.

U odnosu na zaključke sa svih sjednica Savjeta HNB-a, u žalbenom postupku je utvrđeno da je HNB pogrešno zaključio kako zbog činjenice da zaključci Savjeta HNB-a čine spis predmeta u upravnom postupku, a da žalitelj nije stranka niti je dokazao svoj pravni interes, isti nema pravo na tražene zaključke.Naime, temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama mogu se tražiti pojedine informacije iz spisa predmeta, pa tako i spisa predmeta u upravnom postupku, a korisnik prava na informaciju ne dokazuje svoj pravni interes. Uzimajući u obzir žalbeni navod žalitelja kako je HNB u pogledu uporabe pojma „zaključak“ pogrešno zaključio da žalitelj navedeni pojam rabi u smislu vrste akta prema Zakonu o općem upravnom postupku, budući da on pod navedenim pojmom razumijeva ishod rasprave ili vijećanja članova Savjeta ili donošenja kakve odluke u pojedinoj točki dnevnog reda, što će se pretočiti u službeni akt HNB-a, postaje upitno koje sve akte obuhvaća taj dio žaliteljevog zahtjeva odnosno o kojoj se količini akata radi, te u kojoj se mjeri poklapa točka 3. žaliteljevog zahtjeva s točkom 4. zahtjeva u kojoj se traže službeni dokumentiusvojeni na sjednicama Savjeta HNB-a. U žalbenom postupku u odnosu na zaključke sa svih sjednica Savjeta HNB-a, također je utvrđeno da se isti imaju promatrati kao cjelina,te je utvrđeno da ne preteže javni interes. Naime, u odnosu na službene dokumente usvojene na sjednicama Savjeta HNB-a, Povjerenica za informiranje cijenila je navode HNB-a da u četrnaest godina dugom razdoblju za koje se traži dostava službenih dokumenata je održano približno160 sjednica Savjeta HNB-a, sa više od 1000 točaka dnevnog reda na kojima je donesen čitav niz službenih dokumenata, da HNB na svojim internetskim stranicama objavljuje priopćenja za javnostsa svake sjednice Savjeta HNB-a, objavljuje propise i druge akte koje Savjet HNB-a donosi na temelju Zakona o HNB-u i to kako u „Narodnim novinama“ tako i na svojim internetskim stranicama HNB-a, na kojima se objavljuje i niz drugih dokumenata. U žalbenom postupku u odnosu službene dokumente usvojene na sjednicama Savjeta HNB-a, također je utvrđeno da se isti imaju promatrati kao cjelina, te je utvrđeno da ne preteže javni interes. Naime i kod zaključaka sa svih sjednica Savjeta HNB-a i kod službenih dokumenata usvojenih na sjednicama Savjeta HNB-a, zbog zakonski propisanog rokaza rješavanje zahtjeva, zbog opterećivanja rada i funkcioniranja HNB-a, kao i zbog nepokazivanja interesa žalitelja za pojedine zaključke s određenih sjednica Savjeta HNB-a odnosno pojedine službene dokumente usvojene na sjednicama Savjeta HNB-a, nije moguće odlučiti na način da se razmotri svaki zaključak odnosno svaki službeni dokument posebno.S obzirom na različite sadržaje traženih informacija u konkretnom slučaju metoda uzorka nije moguća.

Svrha Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti svakoj osobi dostupnost informacija koje posjeduju tijela javne vlasti kako bi se osigurala transparentnost i otvorenost rada tijela javne vlasti, trošenja javnog novca te povećala odgovornost postupanja tijela javne vlasti. Kod rješavanja zahtjeva za pristup informacijama irješavanja žalbi povodom donesenih odluka o zahtjevima pojavila se potreba da se uZakon o pravu na pristup informacijama unese odredba kojom bi se tijela javne vlasti zaštitila od zlouporabe.Tako je u Zakon o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13.) Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 85/15.) unesena odredba koja omogućuje tijelima javne vlasti da odbiju zahtjev za pristup informacijama ako jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, a osobito kada zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti. Iako se ova odredba ne može primijeniti u žaliteljevu slučaju budući da u vrijeme podnošenja zahtjeva za pristup informacijama Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o pravu na pristup informacijamanije bio na snazi, odredba o zlouporabi prava na pristup informacijama, u ovom slučaju navodi se u kontekstu toga da je upravo kroz praksu spoznato da može doći do zlouporabe prava na pristup informacijama i da je jedan od načina na koje se može vršiti zlouporaba podnošenje zahtjeva kojim se traži veliki broj informacija, a rješavanje takvog zahtjeva opterećuje rad i redovito funkcioniranje tijela javne vlasti.

Napominje se kako ovo rješenje ne sprječava žalitelja da novim zahtjevom za pristup informacijama zatraži od HNB-a određene zapisnike sa sjednica Savjeta HNB-a, materijale uz pojedinu točku dnevnog reda određene sjednice Savjeta HNB-a, materijale koji su naknadno na samoj sjednici priklopljeni uz pojedinu točku dnevnog reda određene sjednice Savjeta HNB-a, određenezaključke s pojedinih sjednica Savjeta HNB-a, određeneslužbene dokumente usvojene na pojedinim sjednicama Savjeta HNB-a, za koje bi se mogla razmatrati njihova dostupnost odnosno da li u konkretnom slučaju preteže javni interes.

Neovisno o ovom rješenju, s obzirom na protek vremena od odlučivanja o pojedinim pitanjima i manju vjerojatnost nastanka štete za interese koji se štite kao tajni podaci, preporuča se HNB-u da razmotri propisivanje objave zapisnika sa sjednica Savjeta HNB-a na internetskim stranicama po proteku određenog vremena (npr. 3, 5, 7 ili 10 godina). Na taj način bi se omogućilo javnosti praćenje rada i odlučivanja HNB-a, osobito zainteresirane javnosti koja iz stručnih i znanstveno-istraživačkih razloga prati rad tog tijela javne vlasti.

Na temelju provedenog žalbenog postupka, Povjerenica za informiranje je utvrdila da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, ali da oni nisu takvi da bi mogli utjecati na rješenje stvari.

Stoga je na temelju članka 116. stavka 1. točke2. Zakona o općem upravnom postupku, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENICA ZA INFORMIRANJE

dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.