KLASA: UP/II-008-07/18-01/7

URBROJ: 401-01/10-18-2

Zagreb, 17. travnja 2018. godine

Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe odvjetnika ......... iz Splita, ........., izjavljene protiv rješenja Financijske agencije, KLASA: 150-07/17-05/91, URBROJ: 02-05-17-3 od 06. prosinca 2017. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje Financijske agencije, KLASA: 150-07/17-05/91, URBROJ: 02-05-17-3 od 06. prosinca 2017. godine.

2. Odobrava se odvjetniku ......... pravo na pristup preslici sljedećih dokumenata:

- Ugovora o nabavi usluga zakupa oglasnog prostora, KLASA: 150-04/13-03/26, URBROJ: 07-5-13-50 od 26. srpnja 2013. godine, te prilogu istog (Tehnička specifikacija)

- Ugovora o nabavi usluga zakupa oglasnog prostora, KLASA: 150-04/14-02/289, URBROJ: 02-05-14-37 od 02. listopada 2014. godine, te prilogu istog (Tehnička specifikacija)

- Ugovora o nabavi usluge zakupa oglasnog prostora, KLASA: 150-04/15-02/165, URBROJ: 02-05-15-35 od 19. lipnja 2015. godine, te prilogu istog (Tehnička specifikacija)

- Ugovora o nabavi usluge zakupa oglasnog prostora, KLASA: 150-04/16-02/215, URBROJ: 02-05-16-34 od 19. kolovoza 2016. godine, te prilogu istog (Tehnička specifikacija)

3. Nalaže se Financijskoj agenciji da postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u roku od 30 dana od dana primitka ovog rješenja.         

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama odvjetnika ......... od 25. rujna 2017. godine (u daljnjem tekstu: žalitelj), kojim je tražio dostavu ugovora o zakupu oglasnih prostora od 26. srpnja 2013. godine, 02. listopada 2014. godine, 19. lipnja 2015. godine i 19. kolovoza 2016. godine koje je sklopila Financijska agencija, temeljem članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da prvostupanjsko tijelo smatra da se tražene informacije ne mogu smatrati informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravodobno uložio žalbu u kojoj navodi da se u žalbi iznose potpuno pogrešna tumačenja da bi odredbe Zakona o javnoj nabavi isključivale primjenu odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama. Navodi da predmetni ugovori sadrže informacije o raspolaganju javnim sredstvima te moraju automatski biti dostupni javnosti. Ističe da je Financijska agencija u vlasništvu Republike Hrvatske te dostavlja praksu u sličnim predmetima. Predlaže da se žalba prihvati.

Žalba je osnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 25. rujna 2017. godine tražio kopije ugovora o zakupu oglasnog prostora od 26. srpnja 2013. godine, evidencijski broj nabave 46/2013/M/U, ugovora o zakupu oglasnog prostora od 02. listopada 2014. godine, evidencijski broj nabave, 55/2014/M/U, ugovora o zakupu oglasnog prostora od 19. lipnja 2015. godine, evidencijski broj nabave 30/2015/M/U, i ugovora o zakupu oglasnog prostora od 19. kolovoza 2016. godine, evidencijski broj nabave 39/2016/M/U, koje je sklopila Financijska agencija.

U žalbenom postupku Povjerenici za informiranje dostavljen je spis predmeta na nadležno postupanje.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Prema članku 5. stavku 1. točki 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je informacija svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.

Iz obrazloženja pobijanog rješenja u bitnom proizlazi da prvostupanjsko tijelo smatra se pojam informacije iz članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama odnosi samo na informacije koje su nastale u obavljanju javnih ovlasti prvostupanjskog tijela, odnosno da su tražene informacije objavljene na internetskim stranicama prvostupanjskog tijela, te nema osnove za dopunu tražene informacije.

Navedenu argumentaciju prvostupanjskog tijela nije moguće prihvatiti iz sljedećih razloga.

Sukladno članku 1. stavku 1. Zakona o financijskoj agenciji („Narodne novine“, 117/01, 60/04, 42/05) financijska agencija je pravna osoba čije se ustrojstvo i način rada utvrđuju navedenim zakonom i propisima donesenim na temelju njega. Prema stavku 2. navedenog članka osnivač Agencije je Republika Hrvatska.

Iz članka 18. stavka 1. Zakona o financijskoj agenciji proizlazi da se višak prihoda nad rashodima raspoređuje u opće pričuve, za razvoj djelatnosti Agencije, i u korist državnog proračuna.

Sukladno stavku 5. navedenog članka manjak prihoda nad rashodima koji nije moguće pokriti iz općih pričuva, pokriva se iz državnog proračuna.

Uvidom u članak 8. Statuta Financijske agencije od 25. studenog 2009. godine (pročišćeni tekst), koji je Povjerenici za informiranje dostavljen u žalbenom postupku, utvrđeno je Financijska agencija obavlja komercijalne djelatnosti, te je u zadnjem stavku navedenog članka navedeno da Agencija može obavljati i druge djelatnosti koje služe obavljanju djelatnosti.

Dakle, kako je predmet traženih ugovora zakup oglasnog prostora za potrebe prvostupanjskog tijela, ima se smatrati da je zakup oglasnih prostora povezan s temeljnom djelatnosti prvostupanjskog tijela, odnosno da oglašavanje prvostupanjskog tijela može utjecati na povećanje sredstava Agencije u obavljanju komercijalnih djelatnosti u smislu članka 27. Statuta Agencije.

Dovodeći u vezu navedeno s definicijom informacije  iz članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, jasno je da predmetni ugovori predstavljaju podatak koji tijelo javne vlasti posjeduje u obliku dokumenta, odnosno da se radi o podatku u vezi s radom tijela javne vlasti.

Slijedom navedenog, pogrešno je prvostupanjsko tijelo primijenilo odredbu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.

S obzirom na navedeno, valjalo je u žalbenom postupku utvrditi može li se i u kojem opsegu žalitelju omogućiti uvid u tražene informacije.

Uvidom u registar ugovora o javnoj nabavi Financijske agencije za razdoblje od 01. siječnja 2014. godine do 29. prosinca 2017. godine, koji je javno objavljen na linku http://www.fina.hr/Default.aspx?sec=1447 utvrđeno je da su objavljeni sljedeći podaci o traženim ugovorima (pod rednim brojevima 68, 335, 501, 774): evidencijski broj nabave, broj objave, vrsta postupka javne nabave, iznos ugovora/OS, datum sklapanja ugovora/OS, Trajanje ugovora/OS (mjeseci), naziv ponuditelja/podizvoditelja, konačni datum isporuke i konačan iznos plaćenog po ugovoru/OS.

Sukladno članku 21. stavku 2. Zakona o javnoj nabavi („Narodne novine“, 90/11, 83/13, 143/13, 13/14), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora koji su predmet postupka, naručitelj je obvezan objaviti registar ugovora o javnoj nabavi i dodatnih sporazuma na internetskim stranicama. Prema stavku 3. navedenog članka, registar ugovora o javnoj nabavi i okvirnih sporazuma sadrži najmanje sljedeće podatke: 1. predmet ugovora, 2. evidencijski broj nabave i broj objave, 3. vrsta provedenog postupka javne nabave, 4. iznos sklopljenog ugovora o javnoj nabavi ili okvirnog sporazuma, 5. datum sklapanja i rok na koji je sklopljen ugovor o javnoj nabavi ili okvirni sporazum, 6. naziv ponuditelja s kojim je sklopljen ugovor o javnoj nabavi, 7. konačni datum isporuke robe, pružanja usluge ili izvođenja radova, 8. konačni iznos koji je naručitelj isplatio na temelju ugovora o javnoj nabavi.

Osim toga, člankom 10. stavkom 1. točkom 9. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti obvezna su na internetskim stranicama na lako pretraživ način i u strojno čitljivom obliku objavljivati informacije o postupcima javne nabave, dokumentaciju potrebnu za nadmetanje, informacije o izvršavanju ugovora i druge informacije za koje postoji obveza objavljivanja sukladno zakonu kojim se uređuje javna nabava.

Međutim činjenica što je Zakonom o javnoj nabavi propisan minimum informacija koje tijela javne vlasti moraju objaviti, ni na koji način ne isključuje primjenu odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama.

Naime, člankom 17. stavkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je izrada preslika dokumenata jedan od način omogućavanja pristupa informacijama, a koji način je u konkretnom slučaju žalitelj naznačio u svom zahtjevu za pristup informacijama.

Osim toga, žalitelj u konkretnom slučaju ne traži podatke iz registra ugovora koji vodi prvostupanjsko tijelo, već traži preslike ugovora o javnoj nabavi iz završenih postupaka javne nabave, iz kojeg razloga nije moguće niti prihvatiti navode prvostupanjskog tijela da nema osnova za dopunu informacije.

Činjenica što su svi bitni dijelovi navedenih ugovora (kao što su podaci o iznosu ugovora, drugoj ugovornoj strani, datumu isporuke) javno objavljeni u registru ugovora, ne može se tumačiti na način da žalitelj ne bi imao pravo dobiti integralnu informaciju (u konkretnom ugovor) koji sadrži sve navedene podatke.

Dakle, dva propisa (Zakon o javnoj nabavi i Zakon o pravu na pristup informacijama kroz obvezu proaktivne objave iz članka 10.) pretpostavljaju interes javnosti za informacije iz postupka javne nabave

Republika Hrvatska je osnivač Financijske agencije te ista nesporno ima javne ovlasti (što i samo prvostupanjsko tijelo ističe navodeći na stranici 3. obrazloženja rješenja propise iz koje proizlazi javna ovlast), stoga Financijska agencija predstavlja tijelo javne vlasti koje je obvezno postupati sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama i Zakonu o javnoj nabavi („Narodne novine“, 90/11, 83/13, 143/13, 13/14), te je u njegovom radu potrebno osigurati maksimalnu transparentnost.

Razmatrajući predmetne ugovore, odnosno preostale dijelove ugovora (osim podataka koji su javno objavljeni) utvrđeno je da isti ne sadrže zaštićene osobne podatke (zakonsko ograničenje iz članka 15. stavka 2. točka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama), na iste se ne može primijeniti institut poslovne tajne jer je odredbom članka 20. stavka 1. točke 3. Zakona o zaštiti tajnosti podataka propisano da je pravna osoba dužna čuvati kao tajnu i podatke koji sadrže ponude na natječaj do objavljivanja rezultata natječaja. Kako je u konkretnom slučaju okončan postupak javne nabave, tada se prvostupanjsko tijelo ne može s uspjehom pozivati na zaštitu poslovne tajne, a po mišljenju Povjerenice za informiranje niti ostala zakonska ograničenja iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama nisu primjenjiva u konkretnom slučaju, posebno stoga što se radi o standardiziranim ugovornim odredbama.

Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.

Slijedom navedenog, valjalo je sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09) u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješiti kao u izreci.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENICA ZA INFORMIRANJE

dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.