KLASA: UP/II-008-07/17-01/878

URBROJ: 401-01/10-18-3

Zagreb, 09. travnja 2018. godine

Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15) povodom žalbe ......... iz Lovrana, ........., izjavljene protiv rješenja Ureda državne uprave u Primorsko-goranskoj županiji, KLASA: UP/I-008-02/17-01/03, URBROJ: 2170-06-01-17-2 od 28. rujna 2017. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje Ureda državne uprave u Primorsko-goranskoj županiji, KLASA: UP/I-008-02/17-01/03, URBROJ: 2170-06-01-17-2 od 28. rujna 2017. godine.

2. Predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za dopunom informacija ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj), pruženih u vezi dokaza o ispunjavanju uvjeta za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu za ......... iz Lovrana, kao i svih dokumenata na temelju kojih je navedeno rješenje donijeto, od 11. kolovoza 2017. godine, 22. kolovoza 2017. godine i 05. rujna 2017. godine, temeljem članaka 23. stavka 5. točaka 3. i 4., s obzirom da prvostupanjsko tijelo smatra da nema osnove za dopunu informacije (točka 4.), odnosno da se traži informacija koja se ne smatra informacijom (točka 3.).

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravodobno uložio žalbu u kojoj u bitnome navodi da službenik za informiranje ispravno navodi da je žalitelj zahtijevao dopunu informacije, međutim pogrešno zaključuje da bi na taj način žalitelju bio omogućen uvid u cjelokupni spis predmeta. Ističe da je spis predmeta skup dokumenata, a ne pojedinačni dokument. Dalje navodi da se njegov zahtjev odnosi na tri dokumenta, odnosno na rješenje o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, dokaz o vlasništvu objekta i dokaz da građevina ispunjava uvjete za obavljanje djelatnosti, odnosno da isti ne mogu predstavljati cjelokupni spis predmeta. Također ističe da je navedene dokumente dobio, ali u nepotpunom obliku. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je osnovana.

S obzirom da je osporenim rješenjem odbijeno više zahtjeva žalitelja za dopunu informacije, u nastavku se u bitnom iznosi tijek prvostupanjskog postupka.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 20. srpnja 2017. godine od prvostupanjskog tijela tražio rješenje o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu za ........., kao i dokumente na temelju kojih je rješenje doneseno. Također navodi da se rješenje odnosi na apartman na lokaciji Lovran, Stari grad 78 (prizemlje) - k.č. 18. k.o. Lovran.

Dana 26. srpnja 2017. godine prvostupanjsko tijelo je e-mailom u bitnom obavijestilo žalitelja da se njegov zahtjev ne može smatrati zahtjevom za pristup informacijama (članak 23. stavak 1. točka 6. Zakona o pravu na pristup informacijama), odnosno da mu tražena informacija može biti dostupna pod uvjetima određenim Zakonom o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09). Zaključno se navodi da žalitelj ima pravo u roku od 15 dana tražiti ispravak odnosno dopunu tražene informacije sukladno članku 24. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Navedeno postupanje prvostupanjskog tijela je pogrešno, a iz sljedećeg razloga.

Člankom 5. stavkom 1. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je informacija svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.

Sukladno odredbi članka 24. Zakona o pravu na pristup informacijama, ako korisnik smatra da informacija pružena na temelju zahtjeva nije točna ili potpuna, može zahtijevati njezin ispravak, odnosno dopunu u roku od 15 dana od dana dobivanja informacije.

Međutim, navedeno pretpostavlja da je žalitelju dostavljena informacija, što ovdje nije slučaj, jer žalitelju nije dostavljena tražena informacija, već je žalitelj u smislu odredbe članka 23. stavka 1. točke 6. obaviješten da se njegov podnesak ne smatra zahtjevom za pristup informacijama.

Slijedom navedenog, pogrešno je prvostupanjsko tijelo žalitelja uputilo da može tražiti dopunu informacije, s obzirom da žalitelju nije niti dostavljena informacija u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Osim toga, razmatrajući zahtjev žalitelja od 20. srpnja 2017. godine može se utvrditi da  navedenim zahtjevom žalitelj traži konkretnu informaciju (rješenje o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga), bez obzira što ostalim dijelom zahtjeva ne traži konkretnu informaciju (dokumente na temelju kojih je rješenje doneseno).

Nadalje, iz spisa predmeta proizlazi da je žalitelj e-mailom od 04. kolovoza 2017. godine potvrdio primitak e-maila prvostupanjskog tijela od 26. srpnja 2017. godine te je dostavio novi zahtjev za pristup informacijama kojim traži dokaz o vlasništvu apartmana na lokaciji Lovran, Stari grad 78 (prizemlje)-k.č. 18. k.o. Lovran, temeljem kojeg je izdano odobrenje za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu (vjerojatno za ......... iz Lovrana, .........)

Iz e-maila prvostupanjskog tijela upućenog žalitelju dana 11. kolovoza 2017. godine proizlazi da je žalitelju dostavljena preslika prve stranice rješenja prvostupanjskog tijela, Ispostave Opatija, KLASA: UP/I-335-03/15-01/98, URBROJ: 2170-12-02/2-15-3 od 06. svibnja 2015. godine kojim se .........l odobrava pružanje ugostiteljskih usluga, te izvod iz Zapisnika o sklopljenoj sudskoj nagodbi kod Općinskog suda u Opatiji, poslovni broj: P-326/13-17 od 24. srpnja 2014. godine, iz kojeg je vidljiv dokaz o vlasništvu objekta. Zaključno se navodi da žalitelj ima pravo u roku od 15 dana tražiti ispravak odnosno dopunu tražene informacije sukladno članku 24. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Po mišljenju Povjerenice za informiranje, i navedeno postupanje prvostupanjskog tijela je pogrešno iz sljedećih razloga.

Naime, iz predmetnog e-maila prvostupanjskog tijela proizlazi da se žalitelju dostavlja i rješenje o odobravanju pružanja ugostiteljskih usluga (odnosno samo prva stranica istoga), iako je navedeno rješenje bilo predmet prvotnog zahtjeva žalitelja od 20. srpnja 2017. godine, čime i prvostupanjsko tijelo potvrđuje da je žalitelj i prvotnim zahtjevom tražio točno određenu informaciju u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Osim toga, postupanje prvostupanjskog tijela je pogrešno iz razloga što prvostupanjsko tijelo u konkretnom slučaju nije primijenilo odredbu članka 23. stavka 3. u vezi s člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Sukladno članku 23. stavku 3. Zakona o pravu na pristup informacijama tijelo javne vlasti donosi rješenje kad korisniku omogućuje pristup traženoj informaciji, primjenom odredbe članka 16. stavka 1. Zakona.

Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno je prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

Člankom 5. stavkom 1. točkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama test razmjernosti i javnog interesa definira se kao procjena razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje te omogućavanje pristupa informaciji ako prevladava javni interes.

Uzimajući u obzir navedene odredbe, može se zaključiti da je prvostupanjsko tijelo dužno donijeti rješenje u slučaju da djelomično odbija zahtjev za pristup informacijama, iz kojeg razloga je neprihvatljivo postupanje prvostupanjskog tijela kojim se žalitelju dostavljaju samo dijelovi informacija, bez obrazloženja zbog čega mu se ne omogućuje pravo na pristup traženim informacijama u cijelosti.

Osim toga, ukoliko tražene informacije sadrže određena ograničenja iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, tada je prvostupanjsko tijelo bilo dužno iste navesti u rješenje, te dati žalitelju pravo na izjavljivanje pravnog lijeka.

Suprotno navedenom, prvostupanjsko tijelo ponovno pogrešno žalitelja upućuje na odredbu članka 24. Zakona o pravu na pristup informacijama, iako se navedena odredba ne može primijeniti u konkretnom slučaju, iz razloga što je žalitelju samo djelomično omogućen pristup traženim informacijama, a što dovodi do primjene odredbe članka 23. stavka 3. u vezi s člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Nadalje, uvidom u e-mail žalitelja od 20. kolovoza 2017. godine proizlazi da žalitelj traži cijelo rješenje prvostupanjskog tijela, KLASA: UP/I-335-03/15-01/98, URBROJ: 2170-12-02/2-15-3 od 06. svibnja 2015. godine, te očitovanje od prvostupanjskog tijela predstavlja li izvod iz zapisnika o sklopljenoj sudskoj nagodbi jedini dokaz o vlasništvu.

Iz e-maila prvostupanjskog tijela od 22. kolovoza 2017. godine proizlazi da je žalitelju dostavljeno u cijelosti rješenje prvostupanjskog tijela, KLASA: UP/I-335-03/15-01/98, URBROJ: 2170-12-02/2-15-3 od 06. svibnja 2015. godine.

Slijedom svega navedenog, pogrešno je prvostupanjsko tijelo utvrdilo da nema mjesta dopuni informacije koja je pružena e-mailom prvostupanjskog tijela od 11. kolovoza 2017. godine, s obzirom da je tek naknadno žalitelju dostavljena cjelovita informacija.

Osim toga, pogrešno prvostupanjsko tijelo navodi i da nema osnove za dopunu informacije koja je pružena dana 22. kolovoza 2017. godine, s obzirom na to na žalitelju nije dostavljena u cijelosti informacija zatražena zahtjevom od 04. kolovoza 2017. godine, odnosno dostavljen mu je samo izvod iz sudske nagodbe, a koji bi trebao biti dokaz o vlasništvu.

Dana 31. kolovoza 2017. godine žalitelj je uputio novi zahtjev za pristup informacijama kojim je od prvostupanjskog tijela tražio dokaz o uporabljivosti građevine-apartmana na lokaciji Lovran, Stari grad 78 (prizemlje) –k.č. 18. k.o. Lovran, temeljem kojeg je izdano odobrenje za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu za ......... iz Lovrana, .........

E-mailom od 05. rujna 2017. godine prvostupanjsko tijelo je žalitelju dostavilo Uvjerenje Državne geodetske uprave, Odjela za katastar nekretnina - Opatija, KLASA: 935-08/15-02/00001, URBROJ: 541-17-3/4-15-153 od 08. travnja 2015. godine.

Dana 05. rujna 2017. godine žalitelj je e-mailom zatražio od prvostupanjskog tijela kopiju katastarskog plana i prijepis posjedovnog lista, s obzirom da se u gore citiranom rješenju navodi da su isti sastavni dio Uvjerenja Državne geodetske uprave, Odjela za katastar nekretnina - Opatija, KLASA: 935-08/15-02/00001, URBROJ: 541-17-3/4-15-153 od 08. travnja 2015. godine. Također moli i dostavu kompletnog Zapisnika o sklopljenoj sudskoj nagodbi broj P-326/13 od 24. srpnja 2014. godine, a izvod iz koje mu je dostavljen 11. kolovoza 2017. godine.

Uvidom u Uvjerenje Državne geodetske uprave, Odjela za katastar, KLASA: 935-08/15-02/00001, URBROJ: 541-17-3/4-15-153 od 08. travnja 2015. godine, koje je prvostupanjsko tijelo dostavilo žalitelju dana e-mailom od 05. rujna 2017. godine, utvrđeno je da su kopija katastarskog plana i prijepis posjedovnog lista sastavni dio predmetnog uvjerenja.

Imajući u vidu definiciju informacije iz članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, te da sukladno članku 7. Zakona o pravu na pristup informacijama informacije koje tijelo javne vlasti daju moraju biti pravodobne, potpune i točne, osnovano žalitelj navodi su mu dostavljeni nepotpuni dokumenti.

Dakle, i u ovom slučaju je prvostupanjsko tijelo pogrešno zaključilo da nema osnove za dopunu tražene informacije, s obzirom da žalitelju nije dostavljena tražena informacija u cijelosti.

Uvidom u e-mail prvostupanjskog tijela upućenog žalitelju dana 13. rujna 2017. godine utvrđeno je da iz istog u bitnom proizlazi da se podnesak žalitelja ne može smatrati zahtjevom, već uvidom u kompletni spis predmeta. Nadalje, žalitelj je upućen da mu tražena informacija može biti eventualno dostupna po posebnom propisu, te je od žalitelja zatraženo očitovanje ostaje li pri svom zahtjevu od 05. rujna 2017. godine.

Iz e-maila žalitelja upućenog prvostupanjskom tijelu dana 18. rujna 2017. godine u bitnom proizlazi da žalitelj ostaje u cijelosti kod svog zahtjeva od 05. rujna 2017. godine.

Nakon toga, doneseno je osporeno rješenje koje je predmet postupka.

Uzimajući u obzir već ranije iznesene navode vezano za pogrešno postupanje prvostupanjskog tijela, ističe se sljedeće.

Naime, u osporenom rješenju se kao razlozi odbijanja zahtjeva za pristup informacijama navodi članak 23. stavak 5. točka 3. (odnosno da nema osnove za dopunu ili ispravak informacije) i točka 4. istog članka (da se traži informacija koja nije informacija u smislu članka 5. stavka 1. točku 3. Zakona o pravu na pristup informacijama).

Međutim, navedene zakonske osnove se međusobno isključuju, jer ako se određena informacija ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, tada se po logici stvari ne može tražiti niti dopuna, odnosno ispravak takve informacije.

Osim toga, u konkretnom slučaju prvostupanjsko tijelo nije uzelo u obzir odredbu članka 10. Zakona o općem upravnom postupku kojom je propisano da se u upravnim stvarima postupa što je moguće jednostavnije bez odgode, i uz što manje troškova, ali tako da se utvrde sve činjenice i okolnosti bitne za rješavanje o upravnoj stvari.

Kako je to već navedeno u ovom rješenju, prvostupanjsko tijelo je pogrešno ocijenilo da se prvotni zahtjev žalitelja od 20. srpnja 2017. godine ne smatra zahtjevom za pristup informacijama, rezultat čega su pogrešne upute žalitelju za traženje dopune danih informacija.

Naime, ukoliko je prvostupanjsko tijelo smatralo da zahtjev žalitelja nije dovoljno određen( u dijelu u kojem se traže dokumenti na temelju kojeg je doneseno rješenje o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga), tada je isto sukladno odredbi članka 21. stavka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama bilo dužno pozvati podnositelja na ispravak zahtjeva.

Slijedom navedenog, ne mogu se uzeti u obzir navodi prvostupanjskog rješenja kojim se razmatra mogućnost primjene zlouporabe prava na pristup informacijama (u rješenju je pogrešno navedene članka 15. stavak 5. točka 4. umjesto članak 23. stavak 5. točka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama), jer stranka ne može trpjeti štetne posljedice zbog činjenice da je prvostupanjsko tijelo pogrešno ocijenilo zahtjev za pristup informacijama žalitelja.

Osim toga, treba uzeti u obzir da žalitelj izričito u žalbi navodi da traži tri dokumenta, pa je nejasno u čemu bi se sastojalo opterećivanje rada tijela javne vlasti u konkretnom slučaju.

Slijedom svega navedenog, valjalo je na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku poništiti prvostupanjsko rješenje, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.

U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja te činjenice prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti odgovarajućim dokazima, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja riješiti ovu upravnu stvar, posebno uzimajući u obzir sljedeće.                  

Naime, žalitelj izričito u žalbi navodi da traži tri dokumenta (rješenje o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga, dokaz o vlasništvu objekta i dokaz da građevina ispunjava uvjete za obavljanje djelatnosti).

Iz stanja spisa proizlazi da je žalitelju u cijelosti dostavljeno rješenje o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga (e-mail prvostupanjskog tijela od 22. kolovoza 2017. godine, primitak kojeg je žalitelj potvrdio e-mailom od 23. kolovoza 2017. godine), što znači da je u ponovljenom postupku prvostupanjsko tijelo dužno odlučiti o informaciji koja sadrži dokaz o vlasništva (žalitelju je dostavljen samo izvod iz sudske nagodbe), te o informaciji iz koje proizlazi da građevina ispunjava uvjete za obavljanje djelatnosti (žalitelju nisu dostavljeni sastavni dijelovi Uvjerenja Državne geodetske uprave)

Ukoliko prvostupanjsko tijelo smatra da se na tražene informacije može primijeniti neko od zakonskih ograničenja iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, tada je isto dužno dati jasne i valjane razloge o istom, odnosno provesti test razmjernosti i javnog interesa sukladno članku 16. stavku 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, pri čemu se ukazuje prvostupanjskom tijelu na Smjernice za provedbu testa razmjernosti i javnog interesa koje je donijela Povjerenica za informiranje, a koje su objavljene na linku http://www.pristupinfo.hr/pravni-okvir/.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENICA ZA INFORMIRANJE

dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.