KLASA: UP/II-008-07/18-01/180

URBROJ: 401-01/04-18-2

Zagreb, 29. ožujka 2018.

Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... iz Paga, ........., izjavljene protiv rješenja Agencije za ozakonjenje nezakonito izgrađenih zgrada KLASA: UP/I-008-01/18-01/1, URBROJ: 403-02-2/0038-18-2 od 8. veljače 2018. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje Agencije za ozakonjenje nezakonito izgrađenih zgrada KLASA: UP/I-008-01/18-01/1, URBROJ: 403-02-2/0038-18-2 od 8. veljače 2018. godine.

2. Odbacuje se zahtjev za dopunu ili ispravak informacije ......... od 3. siječnja 2018. godine, kao nedopušten.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem Agencije za ozakonjenje nezakonito izgrađenih zgrada odbijen je zahtjev za dopunu i ispravak informacije ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama jer nema osnove za dopunu informacije.

Protiv osporenog rješenja žalitelj je pravovremeno izjavio žalbu u kojoj u bitnom navodi kako mu je rješenjem Agencije za ozakonjenje nezakonito izgrađenih zgrada (u daljnjem tekstu: Agencija) odbijen njegov zahtjev za dopunu i ispravak informacije i uskraćeno zakonsko ostvarenje prava na pristup informacijama, te da izjavljuje žalbu zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Nadalje navodi da je objasnio Agenciji da odustaje od zahtjeva za uvid u njegovo kretanje jer ga Agencija tako ne zove, a isto tako je objasnio da je Voditeljica odjela za pravne poslove, upravljanje, razvoj i usavršavanje kadrova poslala djelatnicima elektroničku poštu u kojoj traži njihovo očitovanje vezano za informaciju o tome da je žalitelj, bivši djelatnik Agencije, boravio u prostorijama Agencije, dana 19. listopada 2017. godine u poslijepodnevnim satima. Ističe da nakon što su djelatnici poslali očitovanja voditeljica pisarnice zvala je djelatnike u svoj ured jednog po jednog i ispitivala ih je o njegovom boravku u Agenciji, a tijekom ispitivanja zapisivala bilješke u bilježnicu. Nadalje ističe da je Agenciji objasnio da ustvari traži uvid u ta očitovanja, a Agencija mu je ponovno odgovorila da ne posjeduju traženu informaciju iako više ne traži spis o njegovom kretanju  nego uvid u spis u kojem su očitovanja. Također ističe kako se Agencija na može pozivati na to da očitovanja ne postoje jer su ih zaposlenici poslali, a pojedini su čak i dobili opomene zbog njegove posjete u kojima se u obrazloženju navodi da je razlog njegova neovlaštena posjeta. Žalitelj navodi da rješenje osporava u cijelosti budući da Agencija tvrdi da ne posjeduje očitovanja, a u opomenama se poziva na ista ta očitovanja koja ne postoje. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je osnovana.

Uvidom u dokumentaciju spisa predmeta utvrđeno je da je žalitelj dana 3. prosinca 2017. godine elektroničkim putem, izvan radnog vremena Agencije, istoj podnio zahtjev za pristup informacijama, koji je Agencija urudžbirala dana 4. prosinca 2017. godine, a kojim zahtjevom je tražio sljedeće informacije: 1. uvid u knjigu ulaznih i izlaznih računa, 2. uvid u evidenciju korištenja službenih vozila i 3. uvid u spis kojim se prati kretanje žalitelja na dan 19. listopada 2017. godine pritom navodeći da je Voditeljica odjela za pravne poslove, upravljanje, razvoj i usavršavanje kadrova tražila od zaposlenika Agencije očitovanje o njegovom kretanju na taj dan. Nadalje je utvrđeno da je Agencija udovoljila žaliteljevom zahtjevu u pogledu informacija navedenih pod točkama 1. i 2. žaliteljevog zahtjeva, a da je u pogledu informacije iz točke 3. njegovog zahtjeva doneseno rješenje KLASA: UP/I-008-01/17-01/6, URBROJ: 403-02-2/0038-17-2 od 21. prosinca 2017. godine kojim se odbacuje zahtjev žalitelja za uvid u spis/spise kojima se prati njegovo kretanje na dan 19. listopada 2017. godine, temeljem odredbe članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama iz razloga što tijelo javne vlasti ne posjeduje traženu informaciju. Također je utvrđeno da je žalitelj dana 3. siječnja 2018. godine elektroničkim putem, izvan radnog vremena Agencije, istoj podnio zahtjev za dopunu ili ispravak informacije, koji je Agencija urudžbirala dana 4. siječnja 2018. godine, a kojim traži da mu se omogući uvid u spis ili spise u kojima se nalaze očitovanja djelatnika Agencije vezano za boravak žalitelja u prostorijama Agencije na dan 19. listopada 2017. godine. U zahtjevu za dopunu ili ispravak informacije žalitelj navodi kako je u posjedu dopisa kojim se traži od djelatnika Agencije očitovanje vezano za boravak žalitelja u prostorijama Agencije na dan 19. listopada 2017. godine, a u čijem je potpisu Marijana Vuletić, dipl. iur., Voditelj odjela za pravne poslove, upravljanje, razvoj i usavršavanje kadrova. O žaliteljevom zahtjevu za dopunu ili ispravak informacije Agencija je donijela rješenje KLASA: UP/I-008-01/18-01/1, URBROJ: 403-02-2/0038-18-2 od 8. veljače 2018. godine, kojim je odbila navedeni zahtjev temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 3.  Zakona o pravu na pristup informacijama jer nema osnove za dopunu informacije.

Odredbom članka 24. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da ukoliko korisnik smatra da informacija pružena na temelju zahtjeva nije točna ili potpuna, može zahtijevati njen ispravak, odnosno dopunu u roku od 15 dana od dana dobivanja informacije. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti obvezno  odlučiti o zahtjevu za ispravak odnosno dopunu informacije u roku od 15 dana od dana zaprimanja zahtjeva, sukladno odredbama članka 23. ovog Zakona.

Budući da iz spisa predmeta proizlazi da je žalitelj u točki 3. zahtjeva za pristup informacijama od 3. prosinca 2017. godine, tražio uvid u spis kojim se prati kretanje žalitelja na dan 19. listopada 2017. godine i da je Agencija o tom dijelu žaliteljeva zahtjeva donijela rješenje KLASA: UP/I-008-01/17-01/6, URBROJ: 403-02-2/0038-17-2 od 21. prosinca 2017. godine kojim je njegov zahtjev odbačen, žalitelj je imao pravo na navedeno rješenje Agencije sukladno danoj uputi o pravnom lijeku izjaviti žalbu Povjerenici za informiranje, a ne zahtjevom tražiti dopunu ili ispravak informacije. Nadalje, iako žalitelj u žalbi pojašnjava kako je on zapravo odustao od zahtjeva za uvid spis o njegovom kretanju i dopunom traži uvid u spis u kojem su očitovanja, iz njegova zahtjeva za dopunu ili ispravak informacije od 3. siječnja 2018. godine, razvidno je da žalitelj jasno navodi da mu se sukladno odredbi članka 24. stavka 1. i 2. Zakona o pravu na pristup informacijama dostavi dopuna tražene informacije. Također je bitno za napomenuti da su žalitelju omogućene informacije iz točki 1. i 2. njegova zahtjeva od 3. prosinca 2017. godine i da je u odnosu na iste mogao tražiti dopunu ili ispravak informacije, a ne u odnosu na točku 3., te da je iz spisa predmeta očito da se njegov zahtjev za dopunu ili ispravak informacije ne odnosi na točke 1. i 2. zahtjeva za pristup informacijama od 3. prosinca 2017. godine, već na točku 3. zahtjeva.

S obzirom da iz odredbe članka 24. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama proizlazi da su dopuna i ispravak informacije mogući onda kada je informacija pružena, a ne kod uskrate informacije, žaliteljev zahtjev za dopunu ili ispravak informacije od 3. siječnja 2018. godine je nedopušten.

Napominje se kako je člankom 18. stavkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano  da se ne smatra zahtjevom za pristup informacijama traženje uvida u cjelokupni spis predmeta, objašnjenja ili uputa vezanih uz ostvarivanje nekog prava ili izvršavanje obveze, izrade analize ili tumačenja nekog propisa, kao ni stvaranje nove informacije. Dakle, nije zahtjev za pristup informacijama uvid u spis, ali moguće je zahtjevom za pristup informacijama tražiti da se korisniku omoguće pojedine informacije iz spisa predmeta. Također se napominje da je člankom 19. stavkom 1. točkom 3. Zakona o zaštiti osobnih podataka („Narodne novine“, broj 103/03., 118/06., 41/08., 130/11., 106/12. – pročišćeni tekst) propisana obveza voditelja zbirke osobnih podataka da je dužan najkasnije u roku od 30 dana od podnošenja zahtjeva, svakom ispitaniku na njegov zahtjev, odnosno njegovih zakonskih zastupnika ili punomoćnika, omogućiti uvid u evidenciju zbirke osobnih podataka te uvid u osobne podatke sadržane u zbirci osobnih podataka koji se odnose na njega te njihovo prepisivanje. Iz navedenog proizlazi da je uvid u vlastite osobne podatke i podatke iz zbirke osobnih podataka reguliran Zakonom o zaštiti osobnih podataka, a ne Zakonom o pravu na pristup informacijama.

Člankom 117. stavkom 1. točkom 2. Zakona o pravu na informacijama propisano je da će drugostupanjsko tijelo poništiti rješenje i samo riješiti stvar ako  utvrdi da se u postupku nije vodilo računa o pravilima postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje stvari.

Stoga je na temelju članka 117. stavka 1. točke 2. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao izreci ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENICA ZA INFORMIRANJE

dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.