KLASA: UP/II-008-07/18-01/196

URBROJ: 401-01/10-18-2

Zagreb,29. ožujka 2018. godine

Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ......... iz Splita, ........., izjavljene protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Splitu, KLASA: 008-02/18-01/1, URBROJ: 341-18-01/15-18-1 od 13. veljače 2018. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama donosi sljedeće

RJEŠENJE

Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Splitu. KLASA: 008-02/18-01/1, URBROJ: 341-18-01/15-18-1 od 13. veljače 2018. godine kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., a u vezi članka 15. stavka 2. točke 2. i 4. i članka 16. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer prvostupanjsko tijelo smatra da su zatražene informacije profesionalna tajna, te su zaštićene i zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravodobno uložio žalbu u kojoj u bitnom navodi da ulaže žalbu protiv prvostupanjskog rješenja. Ističe da će tražene informacije koristiti isključivo radi zaštite svojih prava utemeljenih na Ustavu RH, Zakonu o radu i Zakonu o prosvjetnoj inspekciji. Ističe da se pored Zakona o pravu na pristup informacijama poziva i na pravna načela ustavnosti i zakonitosti, načela pravnog interesa, traženja istine te načelo javnosti. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba jeneosnovana.

Uvidom u spise predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 13. veljače 2018. godine tražio cjelovitu Potvrdu o podacima evidentiranim u matičnoj evidenciji Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje za ........., pok. ........., rođena ......... u ........., prebivalište ........., .........

U žalbenom postupku Povjerenici za informiranje dostavljen je spis predmeta na nadležno postupanje.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona.

Člankom 23. stavkom 5. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2. i 3., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. Zakona.

Odredbom članka 15. stavkom 2. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje zaštita osobnih podataka, a člankom 15. stavkom 2. točkom 2. Zakona propisano je da se tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna.

Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno je prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

Test razmjernosti i javnog interesa je procjena razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje te omogućavanje pristupa informaciji ako prevladava javni interes.

Iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja, u kojem je sadržan i test razmjernosti i javnog interesa proizlazi da prvostupanjsko tijelo smatra da u konkretnom slučaju prevladava potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. i 4. Zakona o pravu na pristup informacijama u odnosu na javni interes.

Stoga je Povjerenica za informiranje ispitujući pravilnost provedenog testa razmjernosti i javnog interesa, u žalbenom postupku utvrdila da je osporeno rješenje pravilno i na zakonu osnovano, a iz sljedećih razloga.

Sukladno članku 27. Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, 108/96) profesionalnu tajnu predstavljaju podaci o osobnom i obiteljskom životu stranaka koje saznaju svećenici, odvjetnici, zdravstveni i socijalni djelatnici i druge službene osobe u obavljanju svog zanimanja.

Člankom 106. stavkom 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, 17/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16) propisuje da Zavod osigurava tajnost podataka unesenih u matičnu evidenciju na način propisan zakonom i općim aktom Zavoda.

Prema članku 80. Statuta Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje („Narodne novine, 28/14, 24/15) profesionalnom tajnom smatraju se podaci radnika, osiguranika i korisnika prava iz mirovinskog osiguranja koje saznaju radnici Zavoda u obavljanju svog zanimanja.

Dakle, nesporno je da podaci koje žalitelj traži predstavljaju osobne podatke, a koji su zaštićeni i institutom profesionalne tajne.

Člankom 80. stavkom 4. Statuta Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Zavod kao voditelj zbirke osobnih podataka je ovlašten dati podatke na korištenje drugim primateljima u okviru zakonom utvrđene djelatnosti, prema uvjetima propisanim Zakonom o zaštiti osobnih podataka.

Naime, sukladno članku 11. Zakona o zaštiti osobnih podataka („Narodne novine, 103/03, 118/06, 41/08, 130/11, 106/12) voditelj zbirke osobnih podataka ovlašten je osobne podatke dati na korištenje drugim primateljima, na temelju pisanog zahtjeva primatelja u kojem je navedena svrha i pravni temelj, samo ako je to potrebno radi obavljanja poslova u okviru zakonom utvrđene djelatnosti, a što ovdje nije slučaj.

Svrha navedene zbirke koju vodi Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje je u tome da se navedeni podaci isključivo daju primateljima radi obavljanja poslova u okviru zakonom utvrđene djelatnosti, pa Povjerenica za informiranje smatra da bi trebalo štititi navedene podatke.

Suprotno postupanje bi predstavljalo povredu Zakona o zaštiti osobnih podataka, jer bi prihvaćanje stava žalitelja značilo da se u odnosu na određene osobe ne bi morao navoditi pravni temelj za traženje osobnih podataka, dok bi s druge strane primatelj (npr. sud u određenom postupku) morao navoditi pravni temelj i svrhu radi pribave podataka o tome gdje je određena osoba mirovinski osigurana.

Osim toga, također se ističe da iz spisa predmeta ne proizlazi da bi objava traženih informacija doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnim načelima funkcioniranja tijela javne vlasti (kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet) pa se ne mogu niti prihvatiti žalbeni navodi žalitelja kojim poziva na zaštitu javnog interesa, jer je i iz samog zahtjeva očito da za tražene informacije postoji isključivo osobni interes žalitelja, pa je pravilan i zaključak prvostupanjskog tijela da u konkretnom slučaju ne prevladava javni interes, već potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 2 i točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Dakle, Povjerenica za informiranje prihvaća stav prvostupanjskog tijela te smatra da podatke o kojima vodi evidenciju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje treba štititi, odnosno da bi se obvezivanjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje za dostavom informacija gdje je određena osoba bila osigurana izgubio smisao navedene evidencije, imajući u vidu da bi korisnik informacije mogao istu javnu iznositi sukladno članku 9. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Člankom 116. stavkom 1. točkom 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09) propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je postupak koji je rješenju prethodio pravilno proveden i da je rješenje pravilno i na zakonu osnovano.

Slijedom navedenog, temeljem članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku riješeno je kao u izreci.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENICA ZA INFORMIRANJE

dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.