KLASA: UP/II-008-07/17-01/341

URBROJ: 401-01/03-18-04

Zagreb, 19. ožujka 2018.

Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15), povodom žalbe ......... iz Poreča, ........., izjavljene protiv rješenja Lučke uprave Poreč KLASA: UP/I-050-01/17-01/4, URBROJ: 2163/01-13-17-2 od 31. ožujka 2017. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje Lučke uprave Poreč KLASA: UP/I-050-01/17-01/4, URBROJ: 2163/01-13-17-2 od 31. ožujka 2017. godine.

2. Odobrava se ......... pravo na pristup informacijama o ostvarenom prometu za opskrbu otoka Sv. Nikola u 2015. i 2016. godini - Mini trajekt "Eta" Poreč iRo-ro m/b Sturago Rovinj, GT 130 duž. 26m.

3. Nalaže se Lučkoj upravi Poreč da postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana primitka ovog rješenja.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacija ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj), kojim je tražio ostvareni promet za opskrbu otoka Sv. Nikola u 2015. i 2016.g. - Mini trajekt "Eta" Poreč - Ro-ro m/b Sturago Rovinj, GT 130 duž. 26m, temeljem članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer žalitelj zloupotrebljava pravo na pristup informacijama.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu i to zbog pogrešne primjene zakona. Navodi kako je to njegov prvi zahtjev i kao mogućnost da je sličnu informaciju već netko tražio, bilo bi puno lakše i brže pružiti odgovor, nego pisati opširna obrazloženja, a s kojima se pokušava prikriti odgovor. Navodi da iz svega razvidno da ne postoje zakonski razlozi za uskratu tražene informacije. Žalitelj predlaže da se njegova žalba usvoji te da mu se omogući pristup traženim informacijama.

Žalba je osnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 17. ožujka 2017. godine zatražio od Lučke uprave Poreč, kao tijela javne vlasti,dostavu ostvarenog prometa za opskrbu otoka Sv. Nikola u 2015. i 2016. g. - Mini trajekt "Eta" Poreč i -Ro-ro m/b Sturago Rovinj, GT 130 duž. 26 m.

Osporenim rješenjem Lučke uprave Poreč odbijen je zahtjev žalitelja temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 5. Zakon o pravu na pristup informacijama. U obrazloženju osporenog rješenja navodi se da tijelo javne vlasti izvršilo uvid u evidencije i isprave o zahtjevima, postupcima i odlukama o ostvarivanju prava na pristup informacijama te da je utvrđeno da je 14. studenoga 2016. godine korisnik ......... zahtjevom za pristup informacijama zatražio informaciju o prometu i prihodu ostvarenom od trajekta za opskrbu otoka Sv. Nikola za 2014, 2015, 2016 godinu te da je tijelo javne vlasti omogućilo pristup traženim informacijama. Nadalje, da je rješenjem tijela javne vlasti odbijen zahtjev za dopunu odnosno ispravak informacije ......... kojim je tražio promet i prihod ostvaren od trajekta za opskrbu otoka Sv. Nikola za 2014, 2015, 2016 godinu temeljem članka 23. stavka 5. točka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama. Nadalje da je rješenjem tijela javne vlasti od 2. ožujka 2017. godine odbijen zahtjev korisnika ......... kojim je tražio informaciju od kada se plaća i kolika je lučka pristojba za trajekt koji prometuje između gradske rive i otoka Sv Nikola. Nadalje, u obrazloženju se navodi kako je analizom sadržaja zahtjeva  žalitelja i zahtjeva ......... zaključeno da su predmeti zahtjeva sadržajno istih informacija u pretežitom dijelu, a istovrsnih u preostalom manjem dijelu, da o podnesenim zahtjevima postoji vremenska povezanost kraćeg vremenskog razdoblja, da je sukcesivnost istih zahtjeva u vremenskim razmacima koji korespondiraju s postupanjem toga tijela te da je mjesto prebivališta oba podnositelja zahtjeva u istom gradu. Zaključuje se da je riječ o više povezanih podnositelja koji putem više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljavaju pravo na pristup informacijama, posljedicom čega dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.

U žalbenom postupku Povjerenici za informiranje dostavljen je spis na nadležno postupanje bez traženih informacija.

Dopisom Povjerenice za informiranje KLASA gornja od 2. svibnja 2017. godineod tijela javne vlasti zatražena je dostava traženih informacija.

Dana 12. svibnja 2017. godine tijelo javne vlasti dostavilo je Povjerenici za informiranje izrađenu informaciju te u prilogu račune o ostvarenom prihodu za opskrbu otoka Sv. Nikola u 2015. i 2016. godini.

U drugostupanjskom postupku izvršen je uvid u tražene informacije račune tijela javne vlasti za pristojbe za teretni promet za 2015. godinu i za 2016. godinu.

Člankom 23. stavkom 5. točkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, a osobito kada zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.

Nastavno na navedenu zakonsku odredbu, na temelju koje je pobijanim rješenjem odbijen zahtjev žalitelja, Povjerenica za informiranje je u žalbenom postupku utvrdila kako je Lučka uprava Poreč prilikom rješavanja žaliteljevog zahtjeva za pristup informacijama od 17. ožujka 2017. godine, nepotpuno utvrdila činjenično stanje te je pogrešno primijenila pravni propis.

Naime, člankom 38. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj: 56/90, 135/97, 8/98, 113/00,124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 - pročišćeni tekst i 5/14), jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom.

Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su sve informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima toga Zakona, a ograničenja su propisana člankom 15. navedenog Zakona.

S obzirom na citirane ustavne i zakonske odredbe, potrebno  je istaknuti kako je cilj Zakona o pravu na pristup informacijama omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama u skladu s načelima otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

U tom je smislu tijelo javne vlasti dužno u rješenju kojim uskraćuje pristup informacijama dati jasne, nedvosmislene i činjenično utemeljene argumente kojima se podupiru razlozi uskrate prava na pristup informacijama, s obzirom na to da onemogućavanje pristupa informaciji predstavlja iznimku od navedenog zakonskog cilja.

Prilikom razmatranja definicije djela zlouporabe prava na pristup informacijama, kako je propisano člankom 23. stavkom 5. točkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, mogli bi je razložiti na subjektivni i objektivni element, te na cjelinu u kojoj se subjektivni i objektivni element međusobno nadopunjuju.

Subjektivni element zlouporabe možemo prepoznati u prvom dijelu definicije, u kojem stoji kako „jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama.“ Slijedom navedenog, prilikom utvrđivanja subjektivnog elementa zlouporabe potrebno je utvrditi subjektivni odnos podnositelja zahtjeva prema cilju koji se postiže podnošenjem zahtjeva, odnosno ima li podnositelj zahtjeva namjeru zloupotrebljavanja prava.

Iako prema Zakonu o pravu na pristup informacijama podnositelji zahtjeva ne moraju navoditi razloge zbog kojih traže informaciju, slučajevi potencijalne zlouporabe prava su drugačiji jer rješavatelj zahtjeva odnosno rješavatelj žalbe mora uzeti u obzir i širi kontekst podnošenja zahtjeva, ciljeve koji se žele postići podnošenjem zahtjeva te međusobni odnos podnositelja zahtjeva i tijela javne vlasti.

Subjektivni element zlouporabe bi stoga mogao ući u moralnu kategoriju, koja stavlja u odnos podnositelja zahtjeva, tijelo javne vlasti i javni interes.

Objektivni element zlouporabe možemo prepoznati u drugom dijelu definicije, u kojem stoji „…osobito kada zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.“

Objektivni element zlouporabe ukazuje na činjenicu da iako ponekad kod podnositelja zahtjeva ne mora postojati subjektivni element zlouporabe, biće djela zlouporabe prava na pristup informacijama može biti ostvareno i prekomjernim podnošenjem zahtjeva, što dovodi do opterećivanja rada i funkcioniranja tijela javne vlasti te onemogućavanja tijela javne vlasti da obavlja svoju djelatnost, koja se u slučaju tijela javne vlasti obavlja u javnom interesu.

Drugim riječima, u slučajevima kada su prekomjerno opterećeni radni kapaciteti tijela javne vlasti, može se dogoditi da dođe do ugrožavanja javnog interesa, koji se odražava u redovitom funkcioniranju tijela javne vlasti, ostvarivanju njegove izvorne svrhe te u konačnici zaštiti prava trećih osoba koja ulaze u međuodnos sa tijelom javne vlasti i koje očekuju da će tijelo javne vlasti ispuniti svoju zakonom predviđenu javnu svrhu.

Razumljivo je da kada se spoji subjektivni i objektivni element zlouporabe, rezultat bi se trebao iskazivati u prekoračivanju pravne i moralne granice primjene instituta prava na pristup informacijama, što rezultira u neproporcionalnom i neopravdanom opterećivanju rada i funkcioniranja tijela javne vlasti.

U tom se slučaju pokreće pitanje potrebe ograničavanja prava na pristup informacijama radi zaštite resursa i dostojanstva tijela javne vlasti, ali i radi zaštite samog pravnog poretka, stoga je nužno razmotriti konkretan odnos žalitelja i tijela javne vlasti kako bi se utvrdilo postojanje zlouporabe prava na pristup informacijama.

Ako u konkretnom slučaju procjenjujemo žaliteljevu namjeru da zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, trebali bi razmotriti njegov interes za informacijama koje traži i relevantnost zatraženih informacija za širu zajednicu, učestalost podnošenja zahtjeva prema tijelu javne vlasti i način obraćanja prema tijelu, opseg zatraženih informacija i moguće opterećenje koje bi tijelo javne vlasti imalo prilikom omogućavanja pristupa informaciji.

Slijedom navedenog, razmatrajući interes žalitelja za traženom informacijom u konkretnom slučaju, vidljivo je kako traži informacije o ostvarenom prometu za opskrbu otoka Sv. Nikola u 2015. i 2016. godini za Mini trajekt "Eta" Poreč i za Ro-ro m/b Sturago Rovinj, GT 130 duž. 26m.

Sukladno članku 62. stavku 2. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (Narodne novine, broj 158/03, 100/04, 141/06, 8/09, 123/11 i 56/16)lučke pristojbe donosi i javno objavljuje lučka uprava, a čine je pristojba za uporabu obale, brodska ležarina i pristojba za vez.

Prema članku 13. stavku 1. Statuta Lučke uprave Poreč (dalje u tekstu: Statut) koji je objavljen na Internet stranici tijela javne vlasti http://www.porec-port.com/container/files/g2017/m09/statut-2017.pdf, propisano je da je Lučka uprava osnovana radi upravljanja, gradnje i korištenja luka otvorenih za javni promet koje su utvrđene Odlukom o osnivanju Lučke uprave. U članku 37. stavku 1. Statuta propisano je  da se sredstva za obavljanje djelatnosti Lučke uprave osiguravaju iz: lučkih pristojbi, naknada od koncesija dodijeljenih sukladno Zakonu i drugim propisima kojima se uređuje koncesije na lučkom području, sredstva proračuna osnivača i ostalih prihoda. Temeljem članka 38. Statuta propisano je da se sredstvima iz proračuna osnivača Lučke uprave može isključivo financirati gradnja i odražavanje lučke podgradnje, dok ostala sredstva iz članka 37. tog Statuta pripadaju u cijelosti Lučkoj upravi na čijem se području ubiru i namijenjena su za: izgradnju i održavanje lučke nadogradnje i podgradnje, opremanje luke opremom za zaštitu mora od onečišćenja s brodova, održavanje dubine u luci i na sidrištu luke te troškova poslovanja Lučke uprave.

Prema članku 19. stavku 1. Pravilnika o redu u lukama javnog prometa Lučke uprave Poreč KLASA: 012-04/15-01/4, URBROJ: 2163/1-13-15-1 od 29. listopada 2015. godine(dalje u tekstu: Pravilnik), koji je objavljen na Internet stranici tijela javne vlasti http://www.porec-port.com/container/files/g2018/m03/pravilnik-o-redu-u-lukama-pecacen.pdf, pojedini dijelovi lučkog područja luke Poreč koriste se, između ostalog, na način da se u izdvojenom lučkom području sportske luke nalazi trajektno pristanište za snabdijevanje otoka Sv. Nikola. Prema članku 79. stavku 1. Pravilnika pristojbu za uporabu obale plaća brod/brodica/jahta/plovni objekt koji koristi luku u svrhu ukrcavanja i/ili iskrcavanja putnika i tereta na operativnom dijelu luke.

Stoga, informacije o iznosu sredstavakoje je tijelo javne vlasti ostvarilo naplatom lučkih pristojbi za trajekte koji snabdijevaju otok Sv. Nikola za 2015. i 2016. godinu, predstavljaju informacije o sredstvima tijela javne vlasti ostvarenim obavljanjem djelatnosti utvrđenim Zakonom o pomorskom dobru i morskim lukamai Statutom, a čija je namjena za izgradnju i održavanje lučke infrastrukture, opremanje luke opremom za zaštitu mora od onečišćenja s brodova, održavanje dubine u luci,troškove poslovanja Lučke uprave i sl. Stoga, postoji javni interes u pogledu sredstava ostvarenih naplatom lučkih pristojbi s obzirom da je namjena tih sredstva unaprjeđenje lučkog područja u nadležnosti tijela javne vlasti.

Potrebno je napomenuti da je sukladno članku 3. stavku 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama propisano da je pomorsko dobro opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku, ima njezinu osobitu zaštitu, a upotrebljava se ili koristi pod uvjetima i na način propisan tim Zakonom, dok je u stavku 2. istoga članka propisano da pomorsko dobro čine unutarnje morske vode i teritorijalno more, njihovo dno i podzemlje, te dio kopna koji je po svojoj prirodi namijenjen općoj upotrebi ili je proglašen takvim, kao i sve što je s tim dijelom kopna trajno spojeno na površini ili ispod nje.  U stavku 3. istoga članka propisano je da se u smislu stavka 2. toga članka dijelom kopna smatraju, između ostaloga, luke.

Nadalje, u žalbenom postupku izvršen je uvid uUpisnik o zahtjevima, postupcima i odlukama o ostvarivanju prava na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija Lučke uprave Poreč za 2017. godinu (dalje u tekstu: Upisnik),iz kojeg proizlazi da je žalitelj podnio jedan zahtjev za pristup informacijama, koji je predmet ovog postupka. Nadalje, tijelo javne vlasti je zaključno sa žaliteljevim zahtjevom od 17. ožujka 2017. godine zaprimilo ukupno tri zahtjeva za pristup informacijama i jedan zahtjev za dopunu ili ispravak informacije.

Vezano za navode iz osporenog rješenja o međusobno povezanim zahtjevima za pristup informacijama žalitelja i korisnika ......... (dalje u tekstu: korisnik),izvršen je uvid u Upisnik iz kojega proizlazi da je korisnik podnio zahtjev za dopunu ili ispravak informacije vezano za promet i prihod od trajekta za opskrbu otoka Sv. Nikola za 2014., 2015., i 2016. godinu od 01. veljače 2017. godine, zahtjev za pristup informacijama vezano za dostavu preslike dokumenta iz kojeg proizlazi od kad se plaća i kolika je lučka pristojba za trajekt koji prometuje između gradske rive i otoka sv. Nikole od 16. veljače 2017. godine te zahtjev za pristup informacijama kojim traži presliku ugovora o radu službenika za sigurnosnu zaštitu luke Poreč od 17. ožujka 2017. godine.

Stoga, u drugostupanjskom postupku je utvrđeno da prvostupanjsko rješenje ne sadrži valjane razloge o tome da bi žalitelj i korisnik bili povezani u smislu odredbe članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer sama činjenica da oba korisnika imaju prebivalište u istom gradu i da u jednom slučaju traže istovrsne informacije ne dovodi do navedenog zaključka.

Osim navedenog, ako se razmotri subjektivna i objektivna komponenta moguće zlouporabe prava na pristup informacijama, u žalbenom postupku je utvrđeno da je žaliteljevo obraćanje tijelu javne vlasti predmetnim zahtjevom u skladu s načelom međusobnog poštovanja i suradnje, propisanog člankom 9.a Zakona o pravu na pristup informacijama.

Nadalje, razmatrajući sadržaj žaliteljevog konkretnog zahtjeva za pristup informacijama, u žalbenom je postupku utvrđeno kako se ne može konstatirati njegova voluminoznost, budući da se sastoji od desetak stranica, te da predmetni zahtjev nikako ne može predstavljatiopterećenje za tijelo javne vlasti na način da bi rješavanje žaliteljevog zahtjeva ugrozilo redovito obavljanje djelatnosti tijela javne vlasti.

Povjerenica za informiranje je utvrdila kako u konkretnom slučaju nije utvrđeno da bi žalitelj zloupotrebljavao pravo na pristup informacijama na način da bi se povezao s korisnikom putem funkcionalno povezanih zahtjevate da bi njegovim zahtjevom za pristup informacijama došlo do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranje tijela javne vlasti te smatra kako u konkretnom slučaju žalitelju treba osigurati njegovo Ustavom Republike Hrvatske zajamčeno pravo na pristup informacijama.

Uvidom u zatražene informacije, Povjerenica za informiranje je utvrdila da računi sadrže osobne podatke ime i prezime fizičke osobe koja je račun sastavila i ime i prezime fizičke osobe koja je račun odobrila. Međutim, utvrđeno je da ne dolazi do kršenja Zakona o zaštiti osobnih podataka ako se dostavi tražena informacija s imenom i prezimenom osobe koja je račun sastavila i osobe koja je račun odobrila, s obzirom da je odredbom članka9. stavka 1. Zakona o računovodstvu (Narodne novine, broj 78/15, 134/15 i 120/16) propisano da knjigovodstvena isprava mora biti vjerodostojna, uredna i sastavljena na način da osigurava pravodobni nadzor. Osoba ovlaštena za zastupanje poduzetnika ili osoba na koju je internim pravilima i procedurama prenesena ovlast za potpisivanje knjigovodstvene isprave jamči svojim potpisom na izdanoj knjigovodstvenoj ispravi da je ona vjerodostojna i uredna i ima potreban sadržaj, dok je u stavku 2. istoga članka propisano da knjigovodstvena isprava sastavljena kao elektronički zapis može umjesto potpisa osobe iz stavka 1. ovoga članka sadržavati ime i prezime ili drugu prepoznatljivu oznaku osobe ovlaštene za sastavljanje knjigovodstvene isprave ili jedinstveni identifikator koji predstavlja skup verificiranih procedura i pravila knjiženja poslovnih događaja ugrađenih u informacijski sustav ili mora biti potpisana sukladno propisima kojima se uređuje elektronički potpis.

Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.

Slijedom navedenog, valjalo je sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09), u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama, riješiti kao u izreci ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENICA ZA INFORMIRANJE

dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.