KLASA: UP/II-008-07/17-01/1069

URBROJ: 401-01/06-18-3

Zagreb, 19.3.2018.

Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... iz Svetog Križa Začretje, ........., izjavljene protiv rješenja Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju Krapinske Toplice, Broj: 05-10/16-2017 od 31.10.2017. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju Krapinske Toplice, Broj: 05-10/16-2017 od 31.10.2017. godine.

2. Djelomično se odobrava ......... pravo na pristup preslikama:

- Diploma o stečenoj stručnoj spremi: ........., ........., ........., ........., ........., Ivane Bezjak, ........., ........., od ........., ........., ......... i ........., na način da se na istima prekriju datum, mjesto, općina i država rođenja, te postignuti ECTS bodovi;

- Odobrenja za samostalni rad Hrvatske liječničke komore: ........., ........., na način da se na istima prekriju datum, mjesto i država rođenja;

- Uvjerenja Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi Republike Hrvatske o položenom ispitu iz medicinske rehabilitacije: za ......... i ........., na način da se na istima prekriju datum, mjesto i država rođenja;

- Svjedodžbe o završenom stručnom studiju ........., na način da se na istoj prekriju datum, mjesto i država rođenja te ECTS bodovi.

3. Odbija se zahtjev ......... u preostalom dijelu, kao neosnovan.

4. Nalaže se Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju Krapinske Toplice da postupi sukladno točki 2. i 3. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana primitka ovog rješenja.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju Krapinske Toplice, (u daljnjem tekstu: Bolnica) odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žaliteljica)  od  18.10. 2017. godine, temeljem članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer žaliteljica zloupotrebljava pravo na pristup informacijama. Zahtjevom za pristup informacijama od 18.10.2017. godine žaliteljica je zatražila od Bolnice da joj dostavi preslike dokumenata tj. srednjoškolskih svjedodžbi, svjedodžbi viših škola, fakultetskih diploma i ostalih dokumenata relevantnih za obavljanje poslova radnog mjesta na koje su raspoređeni i to za sljedeće djelatnike Bolnice - ........., ........., ........., ........., ........., ........., ........., ........., ........., ........., ........., ......... i .........

Protiv navedenog rješenja žaliteljica je pravovremeno uložila žalbu u kojoj u bitnom navodi da izjavljuje žalbu na osporeno rješenje od 31.10.2017. godine, budući da je u cijelosti odbijen njezin zahtjev za pristup informacijama od 18.10.2017. godine zbog zlouporabe prava na pristup informacijama. Žaliteljica također navodi kako ne stoji  tvrdnja Bolnice o opterećivanju redovitog rada i funkcioniranja tijela javne vlasti, s obzirom da su gotovo svi njezini zahtjevi, koji su navedeni u obrazloženju rješenja, odbijeni. S obzirom na navedeno i s obzirom na veliki javni interes jer se radi o trošenju proračunskih sredstava te činjenicu da se u predmetnom zahtjevu traži mala količina podataka, neutemeljenom smatra tvrdnju iz osporenog rješenja o opterećivanju tijela javne vlasti. Napominje kako je od šireg interesa za građane dobivanje informacija o financiranju zdravstvenog sustava te iznosi svoje sumnje u adekvatno obrazovanje zdravstvenih djelatnika Bolnice pa odbijanje zahtjeva smatra namjernim ograničavanjem njezinog prava na pristup informacijama od strane tijela javne vlasti. Zbog svega navedenog od Povjerenice za informiranje traži da poništi osporeno rješenje  te joj u cijelosti omogući pristup zatraženim informacijama.

Žalba je djelomično osnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je Bolnica povodom predmetnog zahtjeva donijela  osporeno rješenje, Broj: 05-10/16-2017 od 31.10.2017. godine, kojim je isti odbijen jer žaliteljica zloupotrebljava pravo na pristup informacijama. Bolnica u obrazloženju rješenja navodi kako je žaliteljica u razdoblju od 28. 10. 2016. do 18. 10. 2017. godine podnijela ukupno 14 zahtjeva za pristup informacijama, dok je ......... podnio 3 zahtjeva za pristup informacijama. Bolnica nadalje navodi kako su ......... i žaliteljica oboje zaposlenici Bolnice, ali i predsjednik i dopredsjednica Radničkog vijeća Bolnice, te da su oba podnositelja međusobno povezana. U rješenju se navodi kako je ......... ujedno i član Upravnog vijeća Bolnice te da sudjeluje u donošenju odluka i dostupne su mu sve potrebne informacije, drugim riječima, s obzirom da su žaliteljica i ......... povezani podnositelji, informacije su im dostupne temeljem drugih propisa, odnosno funkcija koje obnašaju. Bolnica njihovu međusobnu povezanost dokazuje citiranjem gotovo identičnih rečeničnih konstrukcija koje podnositelji koriste u svojim zahtjevima. Bolnica u nastavku obrazloženja pobijanog rješenja nabraja zahtjeve za pristup informacijama koje su podnijeli žaliteljica i ......... i načine njihova rješavanja, te zaključuje kako se radi o učestalom podnošenju zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija, odnosno zahtjeva kojima se traži velik broj informacija. Bolnica stoga smatra kako je nedvojbeno utvrđeno da su podnositelji povezani, da putem funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljavaju pravo na pristup informacijama, odnosno da učestalo podnose zahtjeve za dostavu istih ili istovrsnih informacija, odnosno zahtjeve kojima se traži velik broj informacija, a što dovodi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja  Bolnice kao tijela javne vlasti, a slijedom čega je sukladno članku 23. stavku 5. točki 5. Zakona o pravu na pristup informacijama riješeno kao u izreci.

Člankom 23. stavkom 5. točkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, a osobito kada zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.

Nastavno na navedenu zakonsku odredbu, na kojoj je utemeljeno pobijano rješenje, Povjerenica za informiranje je u žalbenom postupku utvrdila kako je Bolnica, prilikom rješavanja žaliteljičinog zahtjeva za pristup informacijama od 18.10.2017. godine, nepotpuno utvrdila činjenično stanje te je pogrešno primijenila pravni propis.

Naime, člankom 38. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj: 56/90., 135/97., 8/98., 113/00.,124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 5/14. - pročišćeni tekst) jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom. Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su sve informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona, a ograničenja su propisana člankom 15. navedenog Zakona.

S obzirom na citirane ustavne i zakonske odredbe, potrebno  je istaknuti kako je cilj Zakona o pravu na pristup informacijama omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama u skladu s načelima otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

U tom je smislu tijelo javne vlasti dužno u rješenju kojim uskraćuje pristup informacijama dati jasne, nedvosmislene i činjenično utemeljene argumente kojima se podupiru razlozi uskrate prava na pristup informacijama, s obzirom na to da onemogućavanje pristupa informaciji predstavlja iznimku od navedenog zakonskog cilja.

Prilikom razmatranja definicije djela zlouporabe prava na pristup informacijama, kako je propisano člankom 23. stavkom 5. točkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, mogli bi je razložiti na subjektivni i objektivni element, te na cjelinu u kojoj se subjektivni i objektivni element međusobno nadopunjuju.

Subjektivni element zlouporabe možemo prepoznati u prvom dijelu definicije, u kojem stoji kako „jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama.“ Slijedom navedenog, prilikom utvrđivanja subjektivnog elementa zlouporabe je potrebno utvrditi subjektivni odnos podnositelja zahtjeva prema cilju koji se postiže podnošenjem zahtjeva, odnosno ima li podnositelj zahtjeva namjeru zlouporabe prava.

Iako prema Zakonu o pravu na pristup informacijama podnositelji zahtjeva ne moraju navoditi razloge zbog kojih traže informaciju, slučajevi potencijalne zloupotrebe prava su drugačiji jer rješavatelj zahtjeva odnosno rješavatelj žalbe mora uzeti u obzir i širi kontekst podnošenja zahtjeva, ciljeve koji se žele postići podnošenjem zahtjeva te međusobni odnos podnositelja zahtjeva i tijela javne vlasti.

Subjektivni element zlouporabe bi stoga mogao ući u moralnu kategoriju, koja stavlja u odnos podnositelja zahtjeva, tijelo javne vlasti i javni interes.

Objektivni element zlouporabe možemo prepoznati u drugom dijelu definicije, u kojem stoji „…osobito kada zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.“

Objektivni element zlouporabe ukazuje na činjenicu da iako ponekad kod podnositelja zahtjeva ne mora postojati subjektivni element zlouporabe, biće djela zlouporabe prava na pristup informacijama može biti ostvareno i prekomjernim podnošenjem zahtjeva, što dovodi do opterećivanja rada i funkcioniranja tijela javne vlasti te onemogućavanja tijela javne vlasti da obavlja svoju djelatnost, koja se u slučaju tijela javne vlasti obavlja u javnom interesu.

Drugim riječima, u slučajevima kada su prekomjerno opterećeni radni kapaciteti tijela javne vlasti, može se dogoditi da dođe do ugrožavanja javnog interesa, koji se odražava u redovitom funkcioniranju tijela javne vlasti, ostvarivanju njegove izvorne svrhe te u konačnici zaštiti prava trećih osoba koja ulaze u međuodnos sa tijelom javne vlasti i koje očekuju da će tijelo javne vlasti ispuniti svoju zakonom predviđenu javnu svrhu.

Razumljivo je da kada spojimo subjektivni i objektivni element zlouporabe, rezultat bi se trebao iskazivati u prekoračivanju pravne i moralne granice  primjene instituta prava na pristup informacijama, što rezultira u neproporcionalnom i neopravdanom opterećivanju rada i funkcioniranja tijela javne vlasti.

U tom se slučaju pokreće pitanje potrebe ograničavanja prava na pristup informacijama radi zaštite resursa i dostojanstva tijela javne vlasti, ali i radi zaštite samog pravnog poretka, stoga  je nužno razmotriti konkretan odnos žalitelja i tijela javne vlasti kako bi se utvrdilo postojanje zlouporabe prava na pristup informacijama.

Ako u konkretnom slučaju procjenjujemo namjeru žaliteljice da zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, trebali  bi razmotriti njezin interes za informacijama koje traži i relevantnost zatraženih informacija za širu zajednicu, učestalost podnošenja zahtjeva prema tijelu javne vlasti i način obraćanja prema tijelu,  opseg zatraženih informacija i moguće opterećenje koje bi tijelo javne vlasti imalo prilikom omogućavanja pristupa informaciji.

Slijedom navedenog, razmatrajući  interes žaliteljice za traženom informacijom u konkretnom slučaju, vidljivo je kako  traži informacije koji se odnose na stručnu spremu za nabrojanih 13 djelatnika odnosno stručne kvalifikacije koje su potrebne za zaposlenje istih djelatnika na njihovim radnim mjestima u Bolnici.

Informacije o stručnoj spremi odnosno kvalifikaciji za pojedina radna mjesta u Bolnici ulaze u krug informacija za koje su građani posebno zainteresirani, a s obzirom na činjenicu da su stručne kvalifikacije za obavljanje poslova na određenom radnom mjestu najvažniji preduvjet za zapošljavanje.

U konkretnom slučaju se također ne može utvrditi malicioznost žaliteljice prilikom podnošenja zahtjeva, niti njezinu namjeru da šikanira tijelo javne vlasti. Njezini zahtjevi ujedno nisu zlonamjerno intonirani, niti sadrže pejorativan diskurs. Gledano sa pozicije podnositelja zahtjeva u obraćanju prema tijelu javne vlasti, predmetni zahtjev je u skladu sa načelom međusobnog poštovanja i suradnje, propisanog člankom 9.a Zakona o pravu na pristup informacijama.

Prilikom utvrđivanja bića djela zlouporabe prava na pristup informacijama, kako je propisano člankom 23. stavkom 5. točkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, Povjerenica za informiranje nije utvrdila žaliteljičinu subjektivnu namjeru zlouporabe prava, niti je utvrdila objektivno opterećivanje rada i funkcioniranja tijela javne vlasti te onemogućavanja tijela javne vlasti da obavlja svoju djelatnost.

Bolnica je uz dopis, Broj: 05-10/16-2017 od 23.11.2017. godine, dostavila Povjerenici za informiranje informacije koje su predmet ovog postupka. Uvidom u dostavljenu dokumentaciju koju je žaliteljica zatražila u predmetnom zahtjevu utvrđeno je da ista sadrži osobne podatke, pa je stoga u žalbenom postupku Povjerenica za informiranje razmotrila da li je žaliteljici moguće odobriti djelomičan pristup zatraženim informacijama uz zaštitu određenih osobnih podataka. Naime, iako se radi o osobnim podacima to ne znači da su isti automatski zaštićeni. Kada se radi o razlozima protiv omogućavanja pristupa zatraženim informacijama, nesporno je da je razlog protiv omogućavanja pristupa zatraženim informacijama otkrivanje osobnih podataka. Stoga je bilo potrebno razmotriti razloge i okolnosti pod kojima doista može nastati šteta nezakonitom uporabom nečijih osobnih podataka.

Uvidom u dostavljene informacije, nabrojane u točki 2. izreke ovog rješenja, Povjerenica za informiranje je zaključila kako se u njima nalaze  informacije koje je žaliteljica zatražila svojim zahtjevom, te da nema zakonske zapreke da se žaliteljici omogući pristup njihovim preslikama, uz obvezno prekrivanje dijelova koji predstavljaju zaštićene osobne podatke fizičkih osoba. Naime, u žalbenom postupku je utvrđeno da ne dolazi do kršenja Zakona o zaštiti osobnih podataka ako se dostave informacije koje sadrže podatke vezane uz stručnu spremu, zvanje, odobrenja za samostalni rad te datum stjecanja istih za u predmetnom zahtjevu navedene djelatnike Bolnice, jer se radi o informaciji koja bi radi transparentnog rada i zapošljavanja u tijelu javne vlasti trebala biti dostupna svim građanima. Budući da se u predmetnom slučaju radi o informacijama koje se tiču zaposlenja u tijelu javne vlasti koje je obveznik primjene Zakona o pravu na pristup informacijama te se radi o javnim sredstvima te podacima koje bi mogla zatražiti bilo koja fizička ili pravna osoba, primijeniti će se odredbe navedenog Zakona, na način da će se žaliteljici omogućiti informacije koje bi bile dostupne bilo kojoj fizičkoj ili pravnoj osobi koja bi ih zatražila.

Slijedom navedenog, u pogledu informacija navedenih u točki 2. izreke ovog rješenja utvrđeno je da se radi o  informacijama koje se odnose na stečenu stručnu spremu te druge kvalifikacije koje se odnose na obavljanje poslova radnog mjesta u Bolnici, a  koje bi trebale biti dostupne javnosti, međutim, na dio tih informacija se može primijeniti  ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke  4. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom na to da navedeni podaci predstavljaju zakonom zaštićene osobne podatke.

Naime, člankom 15. stavkom 2. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano kako tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.

U članku 15. stavku 5. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da ako tražena informacija sadrži i podatak koji podliježe ograničenju iz stavka 2. i 3. ovog članka, preostali dijelovi informacije učinit će se dostupnim.

Člankom 2. stavkom 1. točkom 1. Zakona o zaštiti osobnih podataka („Narodne novine“, broj 103/03., 118/06., 41/08., 130/11., 106/12. – pročišćeni tekst) propisano je da je osobni podatak svaka informacija koja se odnosi na identificiranu fizičku osobu ili fizičku osobu koja se može identificirati (ispitanik); osoba koja se može identificirati je osoba čiji se identitet može utvrditi izravno ili neizravno, posebno na osnovi identifikacijskog broja ili jednog ili više obilježja specifičnih za njezin fizički, psihološki, mentalni, gospodarski, kulturni ili socijalni identitet. Odredbom članka  7. stavka 1. podstavka 1. do 8. istog Zakona propisani su  pravni temelji prikupljanja i obrade osobnih podataka, dok je u članku 11. stavku 3. Zakona o zaštiti osobnih podataka propisano da je zabranjeno davanje osobnih podataka na korištenje drugim primateljima za čiju obradu, odnosno korištenje nisu ovlašteni prema odredbama članka 7. i članka 8. stavka 2. ovoga Zakona te ako je svrha za koju se osobni podaci traže na korištenje suprotna odredbi članka 6. stavka 2. i 3. ovoga Zakona.

U žalbenom postupku, nakon provedenog testa razmjernosti i javnog interesa u odnosu na informacije pobrojane u točki 2. izreke ovog rješenja, Povjerenica za informiranje je utvrdila da je žaliteljici moguće odobriti djelomičan pristup traženim informacijama, budući da iste sadrže osobne podatke koje je potrebno zaštititi, kao što su datum, mjesto, općina, država rođenja te stečeni ECTS bodovi. Dakle, radi se o djelomičnom pristupu traženim dokumentima, a koji je opisan u članku 15. stavku 5. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Otkrivanjem osobnih podataka navedenih u točki 2. izreke ovog rješenja u konkretnom slučaju došlo bi do povrede osobnih podataka neovlaštenim korištenjem od strane trećih osoba u svrhu koja nije podudarna sa svrhom s kojom je tijelo javne vlasti prikupilo osobne podatke i moguće zlouporabe tih podataka, stoga prevladava potreba zaštite osobnih podataka u odnosu na javni interes. Naime, u konkretnom slučaju Povjerenica za informiranje smatra da preteže potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama u odnosu na javni interes, budući da je iz spisa predmeta očito da za tražene informacije postoji isključivo osobni interes žaliteljice.

Osim toga, također se ističe da iz spisa predmeta ne proizlazi da su se vodile bilo kakve javne rasprave vezano za predmetne informacije te da se iste ne odnose se na pitanja javnog zdravlja, javne sigurnosti ili zaštite okoliša, niti je vjerojatno da bi objava traženih informacija doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnim načelima funkcioniranja tijela javne vlasti (kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet) pa se ne mogu niti prihvatiti žalbeni navodi žaliteljice kojim poziva na zaštitu javnog interesa.

Napominje se da pri omogućavanju pristupa informacijama tijela javne vlasti trebaju imati u vidu odredbu članka 19. Zakona o pravu na pristup informacijama prema kojemu tijela javne vlasti imaju pravo na naknadu stvarnih materijalnih troškova nastalih pružanjem informacije te dostavom informacije, a sukladno Kriterijima za određivanje visine naknade stvarnih materijalnih troškova i troškova dostave informacije („Narodne novine“, broj 12/14. i 15/14.), koje je donijela Povjerenica za informiranje.

Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.

Slijedom navedenog, valjalo je sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09.) u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješiti kao u izreci ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENICA ZA INFORMIRANJE

dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.