KLASA: UP/II-008-07/17-01/160
URBROJ: 401-01/05-18-2
Zagreb, 13. 3. 2018.
Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka. 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ......... iz Ogulina, ........., izjavljene protiv rješenja Sveučilišta u Zagrebu, Fakulteta Strojarstva i brodogradnje, KLASA: UP I 035-01/17-37/1, URBROJ: 251-66-1700-17-11 od 7. 2. 2017. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Sveučilišta u Zagrebu, Fakulteta Strojarstva i brodogradnje, KLASA: UP I 035-01/17-37/1, URBROJ: 251-66-1700-17-11 od 7. 2. 2017.godine.
2. Odbacuje se zahtjev za pristup informacijama ......... od 20. 1. 2017. godine.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem Sveučilišta u Zagrebu, Fakulteta Strojarstva i brodogradnje (u daljnjem tekstu: Fakultet) odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žaliteljica) kojim je od Fakulteta zatražila dostavu suglasnosti na Statut ustanove od strane tijela državne uprave (resornog ministarstva). Žaliteljičin zahtjev je odbijen temeljem članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer žaliteljica zloupotrebljava pravo na pristup informacijama.
Protiv navedenog rješenja žaliteljica je pravovremeno izjavila žalbu, u kojoj u bitnom navodi kako je tijelo javne vlasti površno i netočno utvrdilo činjenično stanje, na osnovu čega je izvelo površan i netočan zaključak, a sve sa ciljem i namjerom da ne dostavi traženu informaciju. Žaliteljica smatra kako tijelo javne vlasti namjerno odugovlači postupak i nepotrebno opterećuje naslov, te kako je obrazloženje pobijanog rješenja promašeno. Žaliteljica predlaže da se njezina žalba uvaži.
Žalba je osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je kako je žaliteljica zahtjevom za pristup informacijama od 20. 1. 2017. godine, a koji je Fakultet zaprimio 23. 1. 2017. godine, zatražila dostavu informacije posjeduje li Fakultet suglasnosti na Statut ustanove od strane tijela državne uprave (resornog ministarstva), a ako posjeduje, moli dostavu preslike rješenja, zaključka ili sličnog akta.
Nadalje, uvidom u obrazloženje pobijanog rješenja je utvrđeno kako Fakultet navodi kako je žaliteljica majka ......... i supruga ........., te je kao povezana osoba upoznata s brojnim upravnim postupcima koje njena kćer vodi protiv Fakulteta, a u kojima ju zastupa ........., te da je žaliteljica podnijela 4. 7. 2016. godine istovjetan zahtjev za dostavom iste informacije kao i u ovom zahtjevu i zahtjevu koji je podnio njen suprug ......... Slijedom navedenog, Fakultet smatra da se ovdje radi o očitoj zloupotrebi prava na pristup informacijama uslijed koje se opterećuje rad i redovito funkcioniranje Fakulteta.
Člankom 23. stavkom 5. točkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, a osobito kada zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.
Nastavno na navedenu zakonsku odredbu, na kojoj je utemeljeno pobijano rješenje, Povjerenica za informiranje je u žalbenom postupku utvrdila kako je Fakultet, prilikom rješavanja žaliteljičinog zahtjeva za pristup informacijama, pogrešno utvrdio činjenično stanje, nakon čega je nepravilno primijenio pravni propis.
Naime, člankom 38. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj: 56/90., 135/97., 8/98., 113/00.,124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 5/14. - pročišćeni tekst) jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom. Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su sve informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona, a ograničenja su propisana člankom 15. navedenog Zakona.
S obzirom na citirane ustavne i zakonske odredbe, potrebno je istaknuti kako je cilj Zakona o pravu na pristup informacijama omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama u skladu s načelima otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
U tom je smislu tijelo javne vlasti dužno u rješenju kojim uskraćuje pristup informacijama dati jasne, nedvosmislene i činjenično utemeljene argumente kojima se podupiru razlozi uskrate prava na pristup informacijama, s obzirom na to da onemogućavanje pristupa informaciji predstavlja iznimku od navedenog zakonskog cilja i onemogućavanje korisnika da konzumiraju ustavom propisano temeljno ljudsko pravo na pristup informacijama u posjedu tijela javne vlasti.
Prilikom razmatranja definicije djela zloupotrebe prava na pristup informacijama, kako je propisano člankom 23. stavkom 5. točkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, mogli bi je razložiti na subjektivni i objektivni element, te na cjelinu u kojoj se subjektivni i objektivni element međusobno nadopunjuju.
Subjektivni element zloupotrebe možemo prepoznati u prvom dijelu definicije, u kojem stoji kako „jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama.“ Slijedom navedenog, prilikom utvrđivanja subjektivnog elementa zloupotrebe je potrebno utvrditi subjektivni odnos podnositelja zahtjeva prema cilju koji se postiže podnošenjem zahtjeva, odnosno ima li podnositelj zahtjeva namjeru zloupotrebljavanja prava.
Iako prema Zakonu o pravu na pristup informacijama podnositelji zahtjeva ne moraju navoditi razloge zbog kojih traže informaciju, slučajevi potencijalne zloupotrebe prava su drugačiji jer rješavatelj zahtjeva odnosno rješavatelj žalbe mora uzeti u obzir i širi kontekst podnošenja zahtjeva, ciljeve koji se žele postići podnošenjem zahtjeva te međusobni odnos podnositelja zahtjeva i tijela javne vlasti.
Subjektivni element zloupotrebe bi stoga mogao ući u moralnu kategoriju, koja stavlja u odnos podnositelja zahtjeva, tijelo javne vlasti i javni interes.
Objektivni element zloupotrebe možemo prepoznati u drugom dijelu definicije, u kojem stoji „…osobito kada zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.“
Objektivni element zloupotrebe ukazuje na činjenicu da iako ponekad kod podnositelja zahtjeva ne mora postojati subjektivni element zloupotrebe, biće djela zloupotrebe prava na pristup informacijama može biti ostvareno i prekomjernim podnošenjem zahtjeva, što dovodi do opterećivanja rada i funkcioniranja tijela javne vlasti te onemogućavanja tijela javne vlasti da obavlja svoju djelatnost, koja se u slučaju tijela javne vlasti obavlja u javnom interesu.
Drugim riječima, u slučajevima kada su prekomjerno opterećeni radni kapaciteti tijela javne vlasti, može se dogoditi da dođe do ugrožavanja javnog interesa, koji se odražava u redovitom funkcioniranju tijela javne vlasti, ostvarivanju njegove izvorne svrhe te u konačnici zaštiti prava trećih osoba koja ulaze u međuodnos sa tijelom javne vlasti i koje očekuju da će tijelo javne vlasti ispuniti svoju zakonom predviđenu javnu svrhu.
Razumljivo je da kada spojimo subjektivni i objektivni element zloupotrebe, rezultat bi se trebao iskazivati u prekoračivanju pravne i moralne granice primjene instituta prava na pristup informacijama, što rezultira u neproporcionalnom i neopravdanom opterećivanju rada i funkcioniranja tijela javne vlasti.
U tom se slučaju pokreće pitanje potrebe ograničavanja prava na pristup informacijama radi zaštite resursa i dostojanstva tijela javne vlasti, ali i radi zaštite samog pravnog poretka, stoga je nužno razmotriti konkretan odnos žaliteljice i tijela javne vlasti kako bi se utvrdilo postojanje zloupotrebe prava na pristup informacijama.
Ako u konkretnom slučaju procjenjujemo žaliteljičinu namjeru da zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, trebali bi razmotriti njezin interes za informacijama koje traži i relevantnost zatraženih informacija za širu zajednicu, učestalost podnošenja zahtjeva prema tijelu javne vlasti i način obraćanja prema tijelu, opseg zatraženih informacija i moguće opterećenje koje bi tijelo javne vlasti imalo prilikom omogućavanja pristupa informaciji.
Slijedom navedenog, razmatrajući interes žaliteljice za traženom informacijom u konkretnom slučaju, ali i u drugim povezanim zahtjevima, budući da se razmatra pitanje zloupotrebe prava, vidljivo je kako žaliteljica traži informacije koje se uglavnom odnose na zakonitost djelovanja Fakulteta kao javne ustanove, te na pitanja njegovih javnih ovlasti i obnašanja javne službe.
Takav tip informacija ulazi u krug informacija za koje postoji javni interes za njihovim dobivanjem, koje nisu trivijalne i čije traženje potiče jačanje odgovornosti rada tijela javne vlasti i njihovu usklađenost za propisima, te posljedično jača povjerenje građana u vladavinu prava.
Iako iz spisa predmeta i obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi kako su žaliteljica te ......... i ......... očito povezani, ne samo rodbinski, već i u podnošenju zahtjeva za pristup informacijama te u drugim pravnim aktivnostima, Fakultet nije uspio dokazati subjektivnu niti objektivnu namjeru zloupotrebe prava na pristup informacijama.
Naime, Fakultet u pobijanom rješenju nije uspio dokazati malicioznost žaliteljice i ......... prilikom podnošenja zahtjeva, niti njihovu namjeru da šikaniraju tijelo javne vlasti Njihovi zahtjevi ujedno nisu zlonamjerno intonirani, niti sadrže pejorativan diskurs. Gledano sa pozicije podnositelja zahtjeva u obraćanju prema tijelu javne vlasti, predmetni zahtjevi su u skladu sa načelom međusobnog poštovanja i suradnje, propisanog člankom 9.a Zakona o pravu na pristup informacijama. Bez obzira što njihovo podnošenje zahtjeva za pristup informacijama vjerojatno ima za svrhu korištenje dobivenih informacija u upravnopravnim postupcima protiv Fakulteta, samim time se ne ostvaruje biće djela zloupotrebe prava na pristup informacijama, budući da načelo raspolaganja informacijom omogućava korisnicima da javno iznose dobivene informacije, drugim riječima da ih koriste na bilo koji način, a korisnici prilikom podnošenja zahtjeva za pristup informacijama nisu dužni davati razloge zbog kojih traže informacije. Osim toga, ako na informaciji ne postoji ograničenje od pristupa, ona bi trebala biti dostupna na jednak način i pod jednakim uvjetima bilo kojem korisniku, pa čak i u slučaju da korisnik tu informaciju koristi protiv tijela javne vlasti koje mu je informaciju omogućilo.
Razmatrajući sadržaj i količinu žaliteljičinih zahtjeva za pristup informacijama, te zahtjeva za pristup informacijama ........., u žalbenom je postupku utvrđeno kako se ne može konstatirati njihova voluminoznost, te kako predmetni zahtjevi ne predstavljaju opterećenje za tijelo javne vlasti na način da bi njihovo rješavanje ugrozilo redovito obavljanje djelatnosti Fakulteta. Zahtjevi su, naime, kratki, jasni i određeni.
Prilikom utvrđivanja bića djela zloupotrebe prava na pristup informacijama, kako je propisano člankom 23. stavkom 5. točkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, Povjerenica za informiranje nije utvrdila žaliteljičinu subjektivnu namjeru zloupotrebe prava, niti je utvrdila objektivno opterećivanje rada i funkcioniranja tijela javne vlasti te onemogućavanje tijela javne vlasti da obavlja svoju djelatnost.
Žaliteljičina je žalba osnovana, budući da je rješenje prvostupanjskog tijela nezakonito zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede materijalnog prava, stoga je Povjerenica za informiranje sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09.), u žalbenom postupku odlučila samostalno riješiti žaliteljičin zahtjev za pristup informacijama.
Člankom 23. stavkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano kako će tijelo javne vlasti rješenjem odbaciti zahtjev ako ne posjeduje informaciju te nema saznanja gdje se informacija nalazi.
Povjerenica za informiranje je dana 20. 3. 2017. godine od Fakulteta zaprimila dopis, KLASA: UP I 035-01/17-37/1, URBROJ: 251-66-1701-17-40 od 17. 3. 2017. godine, uz koji je dostavljen spis predmeta na drugostupanjsko rješavanje, te u kojem se u bitnom navodi kako su ......... i njezini roditelji ......... i ......... dobili traženu informaciju od Ministarstva znanosti i obrazovanja, koje je u točki 4. dopisa, KLASA: 053-01/15-01/0089, URBROJ: 533-20-17-0046 od 13. 1. 2017. godine odgovorilo da je suglasnost na Statut Fakulteta u nadležnosti Sveučilišta u Zagrebu, a ne Ministarstva znanosti i obrazovanja.
Slijedom navedenog, iz spisa predmeta proizlazi kako je Fakultet u posjedu suglasnosti Sveučilišta u Zagrebu, međutim, nije u posjedu suglasnosti resornog ministarstva (Ministarstvo znanosti i obrazovanja), što je u stvari tražena informacija.
Povjerenica za informiranje je stoga temeljem članka 117. stavka 1. točke. Zakona o općem upravnom postupku i članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama riješila kao u izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENICA ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.