KLASA: UP/II-008-07/17-01/844
Zagreb, 12. ožujka 2018.
Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15), povodom žalbe ......... iz Zagreba, ........., izjavljene protiv rješenja Hrvatske narodne banke Ur.br. 810-VIII-963/R-2017-DH od 5. rujna 2017. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Hrvatske narodne banke Ur.br. 810-VIII-963/R-2017-DH od 5. rujna 2017. godine, kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem Hrvatske narodne banke odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj), za dostavom svih trinaest rješenja u cijelosti (uvod, izreka i obrazloženje) koje je izdala Hrvatska narodna banka u pogledu izloženosti banaka sustavu Agrokor u razdoblju od 2012. do 2016. godine koji se spominju u naznačenoj objavi na mrežnim stranicama tijela javne vlasti, temeljem članka 23. stavka 5. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, u vezi sa člankom 15. stavkom 2. točkom 7. navedenog Zakona, kojim je propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji u ostalim slučajevima utvrđenim zakonom.
Protiv pobijanog rješenja žalitelj je pravovremeno izjavio žalbu u kojoj u bitnom navodi kako je rješenje pobija radi bitne povrede upravnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Navodi kako tijelo javne vlasti nije upoznalo stranku sa odlučnim činjenicama i pravnim pitanjima niti omogućilo izjašnjavanje podnositelju zahtjeva prilikom provođenja testa razmjernosti i javnog interesa čime je počinjena bitna povreda upravnog postupka. Nadalje, navodi da tijelo javne vlasti nije upoznalo treće osobe i to financijske institucije te klijente financijskih institucija koje se spominju u naznačenim rješenjima, obzirom se eventualno i o njihovim pravima i obvezama kao i pravnim interesima odlučivalo u ovom postupku koje bi mogle imati svojstvo stranke u postupku. Ističe kako je tijelo javne vlasti pogrešno primijenilo materijalno pravo osobito članaka 16. stavak 3. Zakona o pravu na pristup informacijama jer predmetna informacija po svojem sadržaju predstavlja uvid u način obavljanja poslova tijela javne vlasti u provođenju postupka supervizije kreditnih institucija kojim provjerava posluje li kreditna institucija u skladu s pravilima o upravljanju rizicima, koje u konačnosti može rezultirati i utroškom javnih sredstava radi čega nije bilo potrebno provoditi postupak testa razmjernosti i javnog interesa te je radi pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđeno činjenično stanje. Nadalje, navodi da tijelo javne vlasti nije navelo da li je prilikom provođenja testa razmjernosti i javnog interesa utvrdilo da li kreditne institucije ima ili tražila pisanu suglasnost klijenta ili klijenata koji se spominju u traženim rješenjima da se određeni povjerljivi podaci mogu priopćiti te su izostale odlučne činjenice koje je tijelo javne vlasti trebalo utvrditi radi čega je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno. Ističe da nema navoda zbog čega tijelo javne vlasti nije preostale dijelove informacija učinilo dostupnima, npr. anonimizacijom naziva kreditnih institucija te njihovih klijenata sukladno članku 15. stavku 3. Zakona o pravu na pristup informacijama. Navodi kako bi se udovoljavanjem zahtjeva za pristup informacijama moglo dokazivati da sustav supervizije kreditnih institucija koje provodi tijelo javne vlasti na efikasan način štiti javni interes štediša, njihovih depozita te stabilnosti bankovnog sustava u cijelosti. Predlaže da se žalba usvoji, poništi pobijano rješenje te vrati na ponovni postupak.
Žalba je neosnovana.
Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su sve informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima toga Zakona, a ograničenja su propisana člankom 15. navedenog Zakona.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da žalitelj dana 23. kolovoza 2017. godine zahtjevom za pristup informacijama zatražio od Hrvatske narodne banke, kao tijela javne vlasti, sljedeće informacije: dostavu preslike ili skeniranih svih trinaest rješenja u cijelosti (uvod, izreka, obrazloženje) koje je izdala Hrvatska narodna banka u pogledu izloženosti banka sustavu Agrokor u razdoblju od 2012. do 2016. godine koji se spominju u objavi na mrežnim stranicama tijela javne vlasti https://www.hnb.hr/-/hnb-ispunjava-sve-svoje-regulatorne-i-supervizorske-zadace.
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev žalitelja za pristup informacijama. U obrazloženju rješenja navodi se da je provođenjem testa razmjernosti i javnog interesa utvrđeno da prevladava interes zaštite tajnosti. Navodi se da tražene informacije predstavljaju informacije čija je tajnost propisana odredbama o bankovnoj tajni iz članka 156. Zakona o kreditnim institucijama, odredbama o obvezi čuvanja povjerljivih podataka iz članka 206. istoga Zakona te odredbama o tajnosti podataka iz članka 53. Zakona o Hrvatskoj narodnoj banci. Navodi se da obveza čuvanja podataka dobivenih u superviziji je pravilo koje vrijedi na području cijele Europske unije i dužni su se tog pravila držati svi supervizori pa tako i Hrvatska narodna banka koja je nadležna za superviziju kreditnih institucija u Republici Hrvatskoj. U obrazloženju osporenog rješenja navodi se da Hrvatska narodna banka nije ovlaštena za nadzor poslovanja grupe Agrokor te da postoji interes javnosti za zakonitost poslovanja grupe Agrokor, ali da Hrvatska narodna banka nema informacije niti je ovlaštena prikupljati informacije o poslovanju grupe Agrokor. Navodi se da je Hrvatska narodna banka nadzirala poslovanje kreditnih institucija sukladno propisima te posebno usklađenost poslovanja sa Uredbom (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. godine o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 koja se odnosi na velike i najveće moguće izloženosti kreditne institucije prema grupi povezanih osoba. Navodi se da je Hrvatska narodna banka u nadzoru usklađenosti poslovanja sa Uredbom 575/2013/EU u više kreditnih institucija utvrdila određene nepravilnosti i nedostatke u upravljanju rizicima kreditnih institucija prema grupi Agrokor te je izdala rješenja i naložila supervizorske mjere. Nadalje, navodi se da Hrvatska narodna banka u provođenju testa razmjernosti nije utvrdila da postoji bilo koji razlog za objavom traženih rješenja te da je interes javnosti za rad Hrvatske narodne banke i za radom kreditnih institucija ispunjen javnim priopćenjem u kojem su navedene aktivnosti i mjere koje je Hrvatska narodna banka poduzela prema kreditnim institucijama, redovnom objavom podataka o poslovanju kreditnih institucija i objavom prekršajnih presuda koje se također redovito objavljuju.
U žalbenom postupku Povjerenici za informiranje dostavljen je spis predmeta bez traženih informacija koje su predmet ovoga postupka.
U drugostupanjskom postupku Povjerenica za informiranje je dopisom KLASA gornja od 12. listopada 2017. godine zatražila od tijela javne vlasti nadopunu spisa na način da tijelo javne vlasti dostavi tražene informacije.
Tijelo javne vlasti je dopisom Urudžbeni broj: 810-VIII-963/1-R-OŽ-2017 od 23. listopada 2017. godine dostavilo tražene informacije te izvijestilo da je trinaest rješenja Hrvatske narodne banke, koja su predmet zahtjeva za pristup informacijama, dostavljena Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske dana 9. svibnja 2017. godine za potrebe predistražnog postupka, a temeljem zahtjeva Državnog odvjetništva u smislu članka 206.g.stavka 2. Zakona o kaznenom postupku. U privitku dopisa dostavljen je dopis Državnog odvjetništva Republike Hrvatske Broj: KR-DO-540/2017 od 3. svibnja 2017. godine u kojemu se navodi da je Hrvatska narodna banka dana 4. travnja 2017. godine u priopćenju za javnost navela da raspolaže podacima da neke financijske institucije nisu na odgovarajući način primjenjivali kriterije gospodarske povezanosti te da je Hrvatska narodna banka uspješno poduzimala mjere prema tim bankama u slučajevima gdje je gospodarsku povezanost bilo moguće dokazati te se u priopćenju navodi da postoje indicije da su usprkos provedenim mjerama i danim nalozima neke kreditne institucije nalazile načina preuzete rizike prikriti pred regulatorom. Temeljem članka 206.g stavak 2. Zakon o kaznenom postupku zatraženo je od Hrvatske narodne banke da o navedenim navodima dostave sve činjenice i saznanja o okolnostima koje ističe u priopćenju za javnost.
Člankom 15. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je kako će tijela javne vlasti ograničiti pristup informacijama koje se tiču svih postupaka koje vode nadležna tijela u prethodnom i kaznenom postupku za vrijeme trajanja tih postupaka.
Člankom 23. stavkom 5. točkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je kako će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavku 1. toga Zakona.
Odredbom članka 206.g stavka 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 – pročišćeni tekst, 91/12 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17) propisano je da policija, ministarstvo nadležno za financije, Državni ured za reviziju i druga državna tijela, organizacije, banke i druge pravne osobe dostavit će podatke koje je od njih zatražio državni odvjetnik, osim onih koji predstavljaju zakonom zaštićenu tajnu. Državni odvjetnik može od navedenih tijela zahtijevati kontrolu poslovanja pravne i fizičke osobe i u skladu s odgovarajućim propisima privremeno oduzimanje do donošenja presude, novca, vrijednosnih papira, predmeta i dokumentacije koji mogu poslužiti kao dokaz, obavljanje nadzora i dostavu podataka koji mogu poslužiti kao dokaz o počinjenom kaznenom djelu ili imovini ostvarenoj kaznenim djelom, te zatražiti obavijesti o prikupljenim, obrađenim i pohranjenim podacima u vezi neobičnih i sumnjivih novčanih transakcija. U svom zahtjevu državni odvjetnik može pobliže označiti sadržaj tražene mjere ili radnje te zahtijevati da ga se o njoj izvijesti, kako bi mogao biti prisutan njenom provođenju.
U žalbenom postupku je utvrđeno da se tražene informacije tiču postupaka koje vode nadležna tijela u prethodnom i kaznenom postupku za vrijeme trajanja tih postupaka te da su ispunjeni uvjeti propisani u članku 15. stavku 1. Zakona o pravu na pristup informacijama koji predstavljaju apsolutno ograničenje od prava na pristup informacijama.
Povjerenica za informiranje je u žalbenom postupku utvrdila da je zahtjev žalitelja valjalo odbiti sukladno odredbi članku 15. stavku 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, dok se prigovori i navodi iznijeti u žalbi ne mogu prihvatiti niti utjecati na drugačije rješenje u ovoj upravnoj stvari.
Na temelju provedenog žalbenog postupka Povjerenica za informiranje je utvrdila da je prvostupanjsko rješenje na zakonu osnovano, ali zbog drugih razloga, a ne zbog onih koji su u rješenju navedeni.Po prestanku ograničenja iz članka 15. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama zatražena informacija može biti dostupna javnosti sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama.
Stoga je na temelju članka 116. stavka 1. točke 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) odlučeno kao izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENICA ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.