KLASA: UP/II-008-07/17-01/870
URBROJ: 401-01/10-18-5
Zagreb, 01. ožujka 2018. godine
Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15) povodom žalbe ......... iz Zagreba, ........., izjavljene protiv rješenja Hrvatske narodne banke, Ur.br. 810-VIII-966/R-2017-DH od 22. rujna 2017. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Hrvatske narodne banke, Ur.br. 810-VIII-966/R-2017-DH od 22. rujna 2017. godine kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbačen je zahtjev za pristup informacijama ......... (dalje u tekstu: žalitelj), kojim je tražio dostavu preslike ili skeniranog upisnika/očevidnika za razdoblje od 2012. do 2016. godine i godinu 2017., u koji se upisuju sporazumi o razumijevanju iz članka 218. Zakona o kreditnim institucijama („Narodne novine“, 159/13, 19/15, 102/15, dalje u tekstu: ZOKI), te rješenja iz članka 220 ZOKI, temeljem članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da prvostupanjsko tijelo ne posjeduje zatražene informacije.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je uložio žalbu u kojoj ističe da je prvostupanjsko tijelo pogrešno primijenilo odredbu članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama. Također citira presudu Suda Europske unije, broj C-491/15 od 11. siječnja 2017. godine prema kojoj tijela javne vlasti radi ispunjavanja zahtjeva za pristup informacijama mogu biti dovedena u situaciju da primjenom postojećih alata za pretraživanje izrade dokument iz informacija sadržanih u bazi podataka. Ističe da je počinjena bitna povreda članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku, odnosno da su evidencija, očevidnik i upisnik samo sinonimi za organizirani pregled dokumenata. Zaključno navodi da za ostvarenje prava na pristup informacijama nije odlučno vodi li tijelo javne vlasti kakvu evidenciju, već je odlučno raspolaže li informacijom naznačenom u zahtjevu. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba nije osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 09. rujna 2017. godine tražio pristup informacijama i to kroz dostavu preslike ili skeniranog upisnika/očevidnika za razdoblje 2012. do 2016. i 2017. godinu, u koji se upisuju sporazumi o razumijevanju iz članka 218. ZOKI-a, te rješenja iz članka 220. ZOKI-a.
U žalbenom postupku Povjerenici za informiranje dostavljen je spis na nadležno postupanje.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Prema članku 5. stavku 1. točki 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je informacija svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.
Člankom 18. stavkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da se ne smatra zahtjevom za pristup informacijama traženje uvida u cjelokupni spis predmeta, objašnjenja ili uputa vezanih uz ostvarivanje nekog prava ili izvršavanje obveze, izrade analize ili tumačenja nekog propisa, kao niti stvaranje nove informacije.
Člankom 23. stavkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbaciti zahtjev ako ne posjeduje informaciju te nema saznanja gdje se informacija nalazi.
Iz članka 218. ZOKI-a proizlazi da Hrvatska narodna banka po obavljenoj superviziji, može s kreditnom institucijom sklopiti sporazum o razumijevanju ako utvrdi slabosti ili nedostatke u poslovanju kreditne institucije koje nemaju značenje kršenja propisa, ako po obavljenoj superviziji ocijeni potrebnim da kreditna institucija poduzme radnje i postupke za poboljšanje u poslovanju ili ako je opravdano očekivati da će u sljedećih 12 mjeseci doći do kršenja propisa.
Člankom 220. stavkom 1. ZOKI-a propisano je da će Hrvatska narodna banka pravovremeno rješenjem naložiti kreditnoj instituciji supervizorske mjere ako u okviru svojih supervizijskih ovlasti utvrdi: 1) da je kreditna institucija svojim radnjama ili propuštanjem određenih radnji postupila protivno Zakonu o kreditnim institucijama, Uredbi (EU) br. 575/13, ili drugim propisima kojim se uređuje poslovanje kreditnih institucija, 2) da je prema podacima kojima raspolaže opravdano očekivati da će u sljedećih 12 mjeseci doći do kršenja odredbi Zakona o kreditnim institucijama, Uredbe (EU) br. 575/13 ili drugih propisa kojim se uređuje poslovanje kreditnih institucija, 3) slabosti ili nedostatke u poslovanju kreditne institucije koje nemaju značaj kršenja propisa i 4) da je potrebno da kreditna institucija poduzme radnje i postupke za poboljšanje poslovanja.
Dana 25. listopada 2017. godine, u prostorijama prvostupanjskog tijela, službenici u Uredu povjerenice za informiranje, izvršili su neposredan uvid u način vođenja podataka koji su predmet postupka, te je utvrđeno kako Sektor bonitetne regulative i supervizije rješenja iz postupka vodi unutar MS Excel tablice na način da u navedenu tablicu ručno unosi podatke o datumu predmetnog rješenja, broju rješenja te internom opisu rješenja za kojeg je utvrđeno kako isti ne sadrži članke ZOKI-a. Također je utvrđeno da u predmetnoj evidenciji rješenja ne postoji neka druga vrsta podataka koja bi sadržavala članke ZOKI-a, pa strojno izlučivanje rezultata po navedenom parametru nije moguće.
Osim toga, prema izjavama predstavnika prvostupanjskog tijela, predmetna MS Excel evidencija nije rezultat ekstrakcije neke sveobuhvatnije baze podataka koja bi sadržavala članke ZOKI-ja kao vrstu podataka, već ona predstavlja jedinstveni i samostalan način vođenja predmetnih rješenja.
Uzimajući u obzir navedeno, očito je da se u konkretnom slučaju ne mogu primijeniti utvrđenja iz presude Suda Europske unije, broj C-491/15 od 11. siječnja 2017. godine, s obzirom da iz gore utvrđenog proizlazi da nije moguće postojećim alatima za pretraživanje izraditi informaciju koju žalitelj traži.
Osim toga, treba uzeti u obzir činjenicu da se temeljem ZOKI-a rješenja ne donose isključivo temeljem odredbe članka 220., već i temeljem drugih odredbi navedenog Zakona (primjerice temeljem članka 235. ZOKI, kojim se utvrđuje da je kreditna institucija u ranoj fazi intervencije, ili temeljem članka 236. ZOKI-a, kojim se imenuje posebna uprava u kreditnu instituciji).
Uzimajući u obzir navedeno, proizlazi da bi radi udovoljavanja zahtjeva žalitelja prvostupanjsko tijelo trebalo pregledati svako pojedino rješenje u odnosu na pojedinu kreditnu instituciju, te nakon toga utvrditi temeljem kojeg članka ZOKI-a je rješenje izdano, te nakon toga isto grupirati prema osnovi donošenja (za rješenja članak 220 ZOKI, odnosno za sporazume o razumijevanju članak 218. ZOKI), a na što ukazuje i prvostupanjsko tijelo u svom dopisu, Ur. broj: 810-VIII-965/R-OŽ-DH od 16. listopada 2017. godine koji je upućen Povjerenici za informiranje.
Dakle, Povjerenica za informiranje smatra da zahtjev žalitelja zapravo predstavlja zahtjev za izradom određene analize postupanja Hrvatske narodne banke, a za koje informacije ne postoji obveza vođenja od strane prvostupanjskog tijela na način na koji to žalitelj traži, niti Povjerenica za informiranje ima ovlast nalagati prvostupanjskom tijelu da vodi određene evidencije za koje ne postoji obveza vođenja sukladno važećim propisima.
Ako tražena informacija ne postoji kao gotov i izrađen podatak, tada se isto ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavak 1. točka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, u kojem slučaju tijelo javne vlasti sukladno članku 23. stavku 5. točki 4. Zakona o pravu na pristup informacijama donosi rješenje o odbijanju zahtjeva.
Naime, tijelo javne vlasti donosi rješenje o odbacivanju zahtjeva temeljem članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama samo kad uopće ne posjeduje traženu informaciju, te nema saznanja gdje se ista nalazi, što ovdje nije slučaj.
U konkretnom slučaju pravilno je prvostupanjsko tijelo u dopisu Ur. broj: 810-VIII-965/R-OŽ-DH od 16. listopada 2017. godine koji je upućen Povjerenici za informiranje navelo koje je radnje potrebno izvršiti radi udovoljavanja zahtjevu žalitelja, što znači da prvostupanjsko tijelo ne posjeduje navedeni podatak kao gotovu i izrađenu informaciju, pa je pravilnom primjenom članka 23. stavka 5. točka 4. u vezi s člankom 5. stavkom 1. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama trebalo odbiti, a ne odbaciti zahtjev žalitelja.
Osim toga, ukazuje se na praksu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u presudi broj: UsII-145/17 od 17. kolovoza 2017. godine, a iz koje proizlazi da tijelo javne vlasti nije dužno gruprati podatke, već je dužno omogućiti pristup gotovoj i postojećoj informaciji.
Uzimajući u obzir navedeno, proizlazi da predmetne informacije predstavljaju podatke do kojih se može doći jedino dodatnim naporom i aktivnostima prvostupanjskog tijela.
Prihvaćanje stava žalitelja značilo bi svatko od tijela javne vlasti mogao tražiti izradu određene analize, čime bi se dovelo u pitanje redovito funkcioniranje tijela javne vlasti, što svakako nije svrha Zakona o pravu na pristup informacijama.
Člankom 116. stavkom 1. točkom 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine 47/09) propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli utjecati na rješavanje stvari.
Stoga je na temelju članka 116. stavka 1. točke 2. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u izreci.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENICA ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.