KLASA: UP/II-008-07/17-01/270

URBROJ: 401-01/05-18-2

Zagreb, 28. 2. 2018.

Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13) povodom žalbe ……… iz udruge GONG, Zagreb, ………, izjavljene protiv dopisa Hrvatskog nogometnog saveza, UP-2017-16 od 2. 2. 2017. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama,  donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se dopis Hrvatskog nogometnog saveza UP-2017-16 od 2. 2. 2017. godine.

2. Odobrava se udruzi  GONG pravo na pristup sljedećim informacijama:

- za koliko je osoba Hrvatski nogometni savez snosio troškove putovanja i boravka u Brazilu, kako bi prisustvovali Svjetskom nogometnom prvenstvu;

- usluge kojih turističkih agencija su se koristile za organizaciju gore navedenih putovanja i boravka te koliki je ukupan iznos uplaćen navedenim turističkim agencijama.

- jesu li suci Županijskog suda u Zagrebu, Ivica Veselić i Jasna Smiljanić, te sutkinja Općinskog suda u Zagrebu, Nika Grospić Ivasović, primili naknade kao članovi Arbitražnog suda Hrvatskog nogometnog saveza;

- tko je službeni organizator utakmice Hrvatske i Argentine u Londonu i koje je ime agencije angažirane za organiziranje navedenog susreta, te je li Argentinski nogometni savez platio dogovoreni iznos Hrvatskom nogometnom savezu za navedenu utakmicu, odnosno financira li događaj neka treća strana (sponzor).

3. Predmet se u ostalom dijelu dostavlja prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

4. Nalaže se Hrvatskom nogometnom savezu da postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana primitka ovog rješenja.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim dopisom Hrvatskog nogometnog saveza (u daljnjem tekstu: HNS), koji ima značenje rješenja, odbijen je zahtjev za pristup informacijama udruge GONG (u daljnjem tekstu: žalitelj)  od  13. 1. 2015. godine, temeljem članka 15. stavka 2. točke 2. i članka 15. stavka 2. točka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama jer zatražena informacija predstavlja poslovnu tajnu, odnosno zaštićena je zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.

Žalitelj je  na pobijani dopis, koji ima značenje rješenja, izjavio žalbu Povjerenici za informiranje, u kojoj u bitnom navodi kako rješenje osporava u cijelosti te sukladno članku 25. Zakona o pravu na pristup informacijama u zakonskom roku od 15 dana od dana dostave rješenja izjavljuje žalbu zbog pogrešne primjene zakona. Žalitelj navodi kako je test razmjernosti i javnog interesa proveden samo u odnosu na tražene informacije o sklopljenim ugovorima, odnosno nije proveden u odnosu na ostale tražene informacije. Žalitelj ujedno smatra provedeni test neadekvatnim, jer svaka privatna tvrtka koja sklapa ugovor s tijelom javne vlasti mora biti svjesna toga da time stupa u područje koje se rukovodi pravilima transparentnosti rada tijela javne vlasti, a ponajprije moraju biti javno dostupni podaci o načinu trošenja sredstava poreznih obveznika. Žalitelj navodi kako u odbijanju davanja pristupa informaciji  vezanoj uz honorare članova Arbitražnog suda također nije proveden test razmjernosti i javnog interesa, premda se HNS poziva na ograničenje pristupa zbog zaštite osobnih podataka. Žalitelj predlaže da se njegova žalba uvaži.

Žalba je osnovana.

Uvidom u spis predmeta je utvrđeno kako je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 13. 1. 2015. godine zatražio od HNS-a sljedeće informacije: „1. Za koliko je osoba HNS snosio troškove putovanja i boravka u Brazilu, kako bi prisustvovali Svjetskom nogometnom prvenstvu? 2. Molim Vas da nam dostavite imena i prezimena osoba za koje je HNS snosio troškove putovanja i boravka u Brazilu za vrijeme trajanja Svjetskog nogometnog prvenstva; 3. Usluge kojih turističkih agencija su se koristile za organizaciju gore navedenih putovanja i boravka? 4. Koliki je ukupan iznos uplaćen gore navedenim turističkim agencijama, dakle agencijama koje su angažirane za organiziranje putovanja i boravka osobama kojima je HNS pokrio troškove odlaska  na Svjetsko nogometno prvenstvo? 5. Jesu li sljedeći članovi Arbitražnog suda HNS-a dobili naknade za svoj angažman u HNS-u: Ivica Veselić – sudac Županijskog suda u Zagrebu, Jasna Smiljanić – sutkinja Županijskog suda u Zagrebu, Marijan Miletić - Županijskog suda u Zagrebu, Nika Grospić Ivasović – sutkinja Općinskog suda u Zgrebu? Ukoliko da – o kojim je iznosima riječ? 6. Tko je službeni organizator utakmice Hrvatske i Argentine u Londonu? Da li je neka agencija angažirana za organiziranje ovog susreta? Ukoliko da – koje je ime agencije? 7. Plaća li argentinski nogometni savez samostalno i u cijelosti Hrvatskom nogometnom savezu dogovoreni iznos za ovu utakmicu ili događaj barem dijelom financira neka treća strana (sponzor) i u kojem postotku?“

HNS je pobijanim dopisom od 29. 3. 2016. godine obavijestio žalitelja kako su zatražene informacije povjerljive, odnosno kako iste, sukladno odredbama Pravilnika o poslovnoj tajni HNS-a kojeg je donio Izvršni odbor HNS-a 25. 2. 2014. godine, predstavljaju poslovnu tajnu. Postupajući po žaliteljevoj žalbi protiv navedenog dopisa, Povjerenica za informiranje je rješenjem, KLASA: UP/II-008-07/17-01/12, URBROJ: 401-01/05-17-1 od 23. 1. 2017. godine, poništila HNS-ov dopis od 29. 3. 2016. godine i predmet vratila na ponovni postupak, nakon čega je HNS dopisom, UP-2017-16 od 2. 2. 2017. godine, koji ima značenje rješenja i koji je predmet ovog žalbenog postupka, uskratio žalitelju pristup zatraženim informacijama.

U pobijanom dopisu, UP-2017-16 od 2. 2. 2017. godine, HNS navodi kako ostaje i dalje kod stava kako nije tijelo javne vlasti, međutim, podredno, čak i da je tijelo javne vlasti, HNS navodi da je nakon provedenog testa razmjernosti i javnog interesa utvrdio da dostava zatraženih podataka nije moguća jer se traže podaci koji predstavljaju poslovnu tajnu, a otkrivanje detalja ugovora HNS-a sklopljenim sa sponzorima i poslovnim partnerima moglo bi prouzročiti nenadoknadivu štetu HNS-u u smislu otkazivanja, odnosno raskida ugovora, te bi bilo dovedeno u pitanje potpisivanje novih ugovora s novim sponzorima i poslovnim partnerima. HNS ističe da se u pretežitom dijelu financira vlastitim sredstvima, stoga ograničenje od pristupa traženoj informaciji prevladava nad javnim interesom da se informaciji omogući pristup. Što se tiče pitanja vezanih uz honorar članova Arbitražnog suda, HNS napominje kako podaci o financijskim prihodima fizičkih osoba predstavljaju osobne podatke sukladno članku 2. stavku 1. točki 1. Zakon o zaštiti osobnih podataka, stoga se takvi podaci ne smiju dostaviti.

HNS je u dopisu od 11. 4. 2017. godine Povjerenici za informiranje dostavio dio odgovora na upite koji su postavljeni žaliteljevim zahtjevom za pristup informacijama.

Povjerenica za informiranje je u žalbenom postupku utvrdila kako je HNS, prilikom rješavanja žaliteljevog zahtjeva za pristup informacijama, nepotpuno utvrdio činjenično stanje te je neodgovarajuće primijenio zakonske odredbe.

Člankom 23. stavkom 5. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2. i 3., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.

Prema odredbi članka 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama  tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna, sukladno zakonu.

Odredbom članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.

Člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavka 3. ovog Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa.

HNS  je po sudu Povjerenice za informiranje u ponovljenom postupku propustio prikazati činjenice i okolnosti koje opravdavaju uskratu zatražene informacije jer ista predstavlja poslovnu tajnu odnosno zaštićene osobne podatke, te je ujedno propustio provesti test razmjernosti i javnog interesa na način propisan člankom 16. stavkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Osim toga, HNS u ponovljenom postupku i dalje ostaje pri stajalištu kako nije tijelo javne vlasti, stoga se u žalbenom postupku ponovno naglašava kako je u više navrata, pa tako i u zaključku Povjerenice za informiranje, KLASA: UP/II-008-07/15-01/22, URBROJ: 401-01/05-16-01 od 9. 3. 2016. godine, koji je vezan za ovu upravnu stvar, detaljno obrazloženo kako HNS predstavlja pravnu osobu s javnim ovlastima, dakle tijelo javne vlasti koje je obvezno postupati po odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama.

Nadalje, bez obzira što je HNS u obrazloženju rješenja napomenuo kako je proveo test razmjernosti i javnog interesa, u žalbenom postupku je utvrđeno kako tijelo javne vlasti  nije u konkretnom slučaju uzelo u obzir da HNS predstavlja pravnu osobu s javnim ovlastima, odnosno tijelo javne vlasti, te da se djelomično financira iz sredstava Hrvatskog olimpijskog odbora, dakle iz  javnih sredstava.

U tom smislu HNS nije uzeo u obzir odredbu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je  propisano kako su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja postupka testa razmjernosti i javnog interesa, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak.

Osim toga,  djelovanje HNS-a nalazi se pod povećanom pozornošću javnosti budući da sukladno Statutu HNS-a predstavlja jedini nacionalni sportski savez koji potiče, promiče i skrbi o hrvatskom nogometnom sportu, skrbi se o nacionalnim nogometnim ekipama te ga predstavlja u međunarodnim odnosima.

Također je bitno naglasiti kako bez obzira na većinsko financiranje HNS-a iz vlastitih sredstava, HNS nije privatna udruga, već predstavlja tijelo javne vlasti čija je djelatnost uređena Zakonom o sportu („Narodne novine“, broj 71/06., 150/08., 124/10., 124/11., 86/12., 94/13., 85/15., 19/16.), čijim je člankom 1. stavkom 2. propisano kako su sportske djelatnosti,  djelatnosti od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku.

S obzirom na to da HNS u pobijanom dopisu navodi kako traženi podaci sukladno Pravilniku o poslovnoj tajni HNS-a i samim odredbama ugovora sa sponzorima i poslovnim partnerima predstavljaju poslovnu tajnu, žalbeno tijelo napominje kako Zakon o pravu na pristup informacijama predstavlja organski zakon kojim se razrađuje ustavom zajamčeno temeljeno ljudsko pravo na pristup informacijama u posjedu tijela javne vlasti, stoga slijedom pravnog načela lex superior derogat legi inferiori Zakon o pravu na pristup informacijama predstavlja viši pravni akt od navedenih Pravilnika i ugovora, tako da prilikom njihove kolizije, odredbe navedenog Zakona derogiraju odredbe Pravilnika i ugovora.

Što se tiče zaštite osobnih podataka članova Arbitražnog suda HNS-a, ukazujemo kako je člankom 2. stavkom 1. točkom 1. Zakona o zaštiti osobnih podataka („Narodne novine“, broj 103/03., 118/06., 41/08., 130/11., 106/12. – pročišćeni tekst) propisano je da je osobni podatak svaka informacija koja se odnosi na identificiranu fizičku osobu ili fizičku osobu koja se može identificirati (ispitanik); osoba koja se može identificirati je osoba čiji se identitet može utvrditi izravno ili neizravno, posebno na osnovi identifikacijskog broja ili jednog ili više obilježja specifičnih za njezin fizički, psihološki, mentalni, gospodarski, kulturni ili socijalni identitet. Odredbom članka  7. stavka 1. podstavka 1. do 8. istog Zakona propisani su  pravni temelji prikupljanja i obrade osobnih podataka, dok je u članku 11. stavku 3. Zakona o zaštiti osobnih podataka propisano da je zabranjeno davanje osobnih podataka na korištenje drugim primateljima za čiju obradu, odnosno korištenje nisu ovlašteni prema odredbama članka 7. i članka 8. stavka 2. ovoga Zakona te ako je svrha za koju se osobni podaci traže na korištenje suprotna odredbi članka 6. stavka 2. i 3. ovoga Zakona.

Slijedom navedenog, iako pitanje isplate novčanih sredstava fizičkoj osobi predstavlja osobni podatak, to ne znači  da takav podatak u svakom slučaju predstavlja i zaštićeni osobni podatak, a to pogotovo ne znači u slučaju kada je isplatitelj honorara tijelo javne vlasti.

Stoga, imajući u vidu sve ranije navedeno, napominje se kako Zakon o pravu na pristup informacijama, a pogotovo njegov članak 16. stavak 3., predstavlja pravni temelj iz članka 8. stavka 2. Zakona o zaštiti osobnih podataka, temeljem kojeg se zatraženi osobni podaci mogu dati kada su zatraženi zahtjevom za pristup informacijama.

Slijedom navedenog, Povjerenica za informiranje nije utvrdila razloge za ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 2. i točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer se traženi podaci ne mogu smatrati poslovnom tajnom i zaštićenim osobnim podacima, te je utvrđeno da javni interes za dostupnošću zatražene informacije prevladava nad potrebom zaštite od nastanka moguće štete po zaštićene interese.

Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.

Slijedom navedenog, valjalo je sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09) u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješiti kao u točki 2. i 4. izreke ovog rješenja.

U žalbenom je postupku nadalje utvrđeno kako HNS  nije dostavio Povjerenici za informiranje sve informacije zatražene žaliteljevim zahtjevom, odnosno nije joj dostavio podatke o imenima i prezimenima osoba za koje je HNS snosio troškove putovanja i boravka u Brazilu za vrijeme trajanja Svjetskog nogometnog prvenstva; je li sudac Županijskog suda u Splitu, Marijan Miletić, dobio naknadu za svoj angažman kao član Arbitražnog suda HNS-a te koliki je njezin iznos, odnosno koliki je iznos naknade i za sve ostale navedene članove Arbitražnog suda HNS-a; te u kojem postotku je plaćen HNS-u dogovoreni iznos za utakmicu Hrvatske i Argentine u Londonu.

Stoga je na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku, riješeno kao u točki 3. izreke ovog rješenja, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.

 HNS je u ponovnom postupku dužan  razmotriti žaliteljev zahtjev za pristup informacijama, utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja te ih prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti odgovarajućim dokazima, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja i upute iz ovog rješenja riješiti ovu upravnu stvar.  Prvostupanjsko tijelo također treba imati na umu odredbu članka 16. Zakona o pravu na pristup informacijama, te u određenim, zakonom propisanim slučajevima ograničavanja pristupa informaciji, prije donošenja odluke provesti test razmjernosti i javnog interesa. Ako informacije iz zahtjeva sadrže neki razlog za ograničenje od pristupa, prvostupanjsko tijelo bi trebalo postupiti sukladno odredbi članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama kojim je propisano da ako tražena informacija sadrži i podatak koji podliježe ograničenju iz stavka 2. i 3.  ovog članka, preostali dijelovi informacije učinit će se dostupnim. HNS u ponovnom postupku treba imati na umu i odredbu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano kako su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak. U pogledu provedbe testa razmjernosti i javnog interesa, upućujemo tijelo javne vlasti na internetsku stranicu Povjerenika za informiranje, na kojoj se na poveznici http://www.pristupinfo.hr/pravni-okvir/, pod rubrikom Upute i smjernice, nalaze Smjernice za test razmjernosti i javnog interesa.

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred  Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENICA ZA INFORMIRANJE

dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.