KLASA: UP/II-008-07/17-01/375
URBROJ: 401-01/05-18-2
Zagreb, 23. 2. 2018.
Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka. 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ……… iz Zagreba, ………, izjavljene protiv rješenja Hrvatske agencije za malo gospodarstvo, inovacije i investicije, KLASA: 008-01/15-01/09, URBROJ: 567-14-17-12 od 13. 4. 2017. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Hrvatske agencije za malo gospodarstvo, inovacije i investicije, KLASA: 008-01/15-01/09, URBROJ: 567-14-17-12 od 13. 4. 2017. godine.
2. Odobrava se ………pravo na pristup PowerPoint prezentacijama projekata koji su pozitivno ocijenjeni za programe RAZUM i IRCRO.
3. Nalaže se Hrvatskoj agenciji za malo gospodarstvo, inovacije i investicije da u roku od 8 dana od zaprimanja ovog rješenja omogući ……… pristup odobrenoj informaciji, sukladno točki 2. izreke ovog rješenja.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem Hrvatske agencije za malo gospodarstvo, inovacije i investicije (u daljnjem tekstu: HAMAG – BICRO) odbijen je zahtjev za pristup informacijama ……… (u daljnjem tekstu: žaliteljica) od 18. 12. 2015. godine, temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 2., a u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 2. i točkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga jer zatražena informacija predstavlja poslovnu tajnu i zaštićena je propisima kojima se uređuje pravo intelektualnog vlasništva.
Protiv navedenog rješenja žaliteljica je pravovremeno izjavila žalbu u kojoj naglašava da se u ovom slučaju ne radi o autorskim djelima, jer je državna agencija HAMAG – BICRO zadala sadržaj prezentacija, koje na 7 slajdova moraju sadržavati podatke o nazivu projekta, natjecatelju i njegovom timu, cilju projekta te ekonomskim značajkama istoga (načinu komercijalizacije te mogućim rezultatima i pokazateljima iste. Žaliteljica smatra kako u navedenih zadanih 7 slajdova uopće nema mjesta za stavljanje tajnih podataka, stoga niti ne postoji opasnost od otkrivanja podataka koji bi predstavljali poslovnu tajnu. Žaliteljica također naglašava da bi javnim publiciranjem zatraženih prezentacija dobitnih projekata bila razotkrivena praksa sumnjivog financiranja i dodjeljivanja sredstava, namijenjenih istraživanju i razvoju, projektima koji nisu rezultat istraživanja i razvoja, odnosno proizvodima i uslugama koji nisu inovativni već predstavljaju postojeća poslovna rješenja, od birokrata agencije proglašena inovativnim, te za koje je lažno predstavljeno da će se provoditi istraživanje i razvoj, a radi se o proizvodima i uslugama od kojih se neki već nalaze na tržištu, te zaista ne radi ni o kakvoj poslovnoj tajni, jer su isti već javni. Žaliteljica navodi kako uvidom u ocjene vlastitog projekta, koje su joj omogućene po odluci Povjerenika za informiranje, ima dokaze o namjeri nanošenja štete njezinom projektu kako bi se pogodovalo nekim drugim projektima. Žaliteljica navodi kako donositelj predmetnog rješenja na više mjesta navodi da PowerPoint prezentacije dobitnih projekata programa IRCRO predstavljaju autorsko djelo i poslovnu tajnu, ali isto ne navodi za PowerPoint prezentacije dobitnih projekata programa RAZUM. Žaliteljica predlaže da se njezina žalba uvaži.
Žalba je osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je kako je žaliteljica zahtjevom za pristup informacijama od 18. 12. 2015. godine zatražila od HAMAG – BICRO-a da učini javno dostupnim PowerPoint prezentacije projekata koji su pozitivno ocijenjeni za programe RAZUM i IRCRO.
Tijelo javne vlasti je povodom žaliteljičinog zahtjeva donijelo odbijajuće rješenje KLASA: 008-01/15-01/09, URBROJ: 567-10-15-2 od 28. 12. 2015. godine, koje je Povjerenica za informiranje povodom žaliteljičine žalbe poništila rješenjem, KLASA: UP/II-008-07/17-01/13, URBROJ: 401-01/05-17-1 od 24. 3. 2017. godine, te je predmet vratila prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
U ponovnom je postupku tijelo javne vlasti donijelo pobijano rješenje, KLASA: 008-01/15-01/09, URBROJ: 567-14-17-12 od 13. 4. 2017. godine, u čijem je obrazloženju navelo kako ponovno u cijelosti odbija zahtjev korisnice jer zatražene prezentacije predstavljaju zakonom zaštićeno autorsko djelo te su iste sukladno Programu IRCRO označene kao poslovna tajna, stoga je nakon provedenog testa razmjernosti i javnog interesa utvrđeno da bi omogućavanje pristupa ovoj informaciji bilo ozbiljno i nepovratno nanesena šteta autorima prezentacija, jer bi došlo do povrede autorskog prava i čuvanja poslovne tajne.
U drugostupanjskom postupku je utvrđeno kako je HAMAG-BICRO prilikom rješavanja žaliteljičinog zahtjeva za pristup informacijama pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, te je pogrešno primijenio zakonske odredbe.
Člankom 38. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj: 56/90., 135/97., 8/98., 113/00.,124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14.) jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom.
Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su sve informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona, a ograničenja su propisana člankom 15. navedenog Zakona.
Nastavno na citirane ustavne i zakonske odredbe, potrebno je istaknuti kako je cilj Zakona o pravu na pristup informacijama omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama u skladu s načelima otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti. U tom smislu, tijelo javne vlasti je dužno u rješenju kojim uskraćuje pristup informacijama dati jasne, nedvosmislene i činjenično utemeljene argumente kojima podupire postojanje izuzetka od pristupa propisanog člankom 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da onemogućavanje pristupa informaciji predstavlja iznimku od navedenog zakonskog cilja.
Člankom 23. stavkom 5. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2.,3. i 4., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.
Člankom 15. stavkom 2. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna, sukladno zakonu, dok je točkom 5. propisano kako tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena propisima kojima se uređuje pravo intelektualnog vlasništva, osim u slučaju izričitoga pisanog pristanka nositelja prava.
Člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavka 3. ovog Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa.
HAMAG-BICRO je po sudu Povjerenice za informiranje u ponovljenom postupku ponovno propustio prikazati činjenice i okolnosti koje opravdavaju uskratu zatražene informacije jer ista predstavlja poslovnu tajnu odnosno intelektualno vlasništvo, te je ujedno propustio provesti test razmjernosti i javnog interesa na način propisan člankom 16. stavkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno nije ga proveo sukladno uputi Povjerenice za informiranje, danoj u rješenju, KLASA: UP/II-008-07/17-01/13, URBROJ: 401-01/05-17-1 od 24. 3. 2017. godine
Naime, bez obzira što je HAMAG-BICRO u obrazloženju rješenja napomenuo kako je proveo test razmjernosti i javnog interesa, u žalbenom postupku je utvrđeno kako tijelo javne vlasti ponovno nije u konkretnom slučaju dalo argumente zašto bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u predmetnoj upravnoj stvari zaštićeni interes bio ozbiljno povrijeđen, te nije obrazložilo zašto prevladava potreba zaštite prava na ograničenje u odnosu na javni interes.
Osim toga, formulacija kako bi „omogućavanje pristupa ovoj informaciji bilo ozbiljno i nepovratno nanesena šteta autorima prezentacija, jer bi došlo do povrede autorskog prava i čuvanja poslovne tajne ne predstavlja provođenje testa razmjernosti i javnog interesa jer ne daje nikakva obrazloženja kakve su to moguće ugroze te koji je njihov stupanj i način manifestiranja, imajući na umu konkretnu informaciju zatraženu zahtjevom.
U ponovljenom postupku tijelo javne vlasti navodi kako su zatražene prezentacije sukladno Programu IRCRO označene poslovnom tajnom, što znači da su prezentacije vezane za program RAZUM prema izreci pobijanog rješenja zaštićene samo kao autorsko djelo.
Poslovnu tajnu prema stavku 1. članka 19. Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96.), predstavljaju podaci koji su kao poslovna tajna određeni zakonom, drugim propisom ili općim aktom trgovačkog društva, ustanove ili druge pravne osobe, a koji predstavljaju proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada te druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese.
Slijedom navedene definicije poslovne tajne, HAMAG-BICRO je u prvostupanjskom postupku bio dužan pružiti valjano obrazloženje kojim bi se jasno i nedvosmisleno identificirali razlozi zbog kojih bi omogućavanjem uvida u prezentacije koje sadrže u prosjeku 7 do 10 slajdova dovelo do štetnih posljedica za nečije gospodarske interese, što je ratio legis instituta poslovne tajne.
S obzirom na to da HAMAG-BICRO u pobijanom rješenju navodi kako u Programu IRCRO-a na 17. stranici stoji napomena da sva poglavlja i dokumenti poslovnog plana predstavljaju poslovnu tajnu, odnosno povjerljivu informaciju, žalbeno tijelo napominje kako Zakon o pravu na pristup informacijama predstavlja organski zakon kojim se razrađuje ustavom zajamčeno temeljeno ljudsko pravo na pristup informacijama u posjedu tijela javne vlasti, stoga slijedom pravnog načela lex superior derogat legi inferiori Zakon o pravu na pristup informacijama predstavlja viši pravni akt od predmetnog Programa IRCRO-a, tako da prilikom njihove kolizije, odredbe navedenog Zakona derogiraju odredbe Programa.
U materijalnom, odnosno sadržajnom smislu ne možemo zatražene prezentacije smatrati poslovnom tajnom, budući da je to samo kratko legitimiranje i predstavljanje projekta natjecatelja pred evaluatorima koji odlučuju o dodjeli višemilijunskih iznosa javnih sredstava kojima HAMAG – BICRO raspolaže.
Člankom 16. stavkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je kako su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja postupka testa razmjernosti i javnog interesa, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak.
S obzirom da zatražena informacija nije klasificirana stupnjem tajnosti, već je proglašena poslovnom tajnom, ona bi, sukladno zakonskom izričaju, trebala biti dostupna javnosti, budući da su zatražene prezentacije jedan od važnih elemenata dodjele visokih iznosa javnog novca.
Nadalje, potrebno je navesti odredbu članka 5. stavka 1. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima („Narodne novine“, broj 167/03, 79/07, 80/11, 125/11, 141/13, 127/14, 62/17), kojom je propisano kako je autorsko djelo originalna intelektualna tvorevina iz književnoga, znanstvenog i umjetničkog područja koja ima individualni karakter, bez obzira na način oblik izražavanja, vrstu, vrijednost ili namjenu, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.
Iz navedenog je vidljivo kako zatraženim prezentacijama manjkaju određeni elementi, poput kreativnosti, duhovnosti sadržaja, originalnosti i individualnosti da bi ga mogli smatrati autorskim djelom, budući da se izrađuje po određenom zadanom konceptu te se moraju dati određene kratke informacije o projektu, timu, mogućim rezultatima itsl., na zadanih 7 slajdova.
Takva prezentacija se ne može uzdići na razinu intelektualne dragocjenosti i jedinstvenog kreativnog uratka, budući da je tipizirana, a kreatori tih prezentacija su morali biti svjesni povećane razine transparentnosti budući da su se prijavili na natječaj na kojem se dodjeljuju javna sredstva.
Osim toga, onemogućavanje pristupa informacijama koje predstavljaju jedan od uvjeta za dodjelu javnih sredstava izaziva sumnju da ograničenje od pristupa skriva nekompetentnost, loše upravljanje, rad za privatne interese i moguću korupciju.
Slijedom navedenog Povjerenica za informiranje nije utvrdila razloge za ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 2. i točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer se traženi podaci ne mogu smatrati autorskim djelom i poslovnom tajnom, te je utvrđeno da javni interes za dostupnošću zatražene informacije prevladava nad potrebom zaštite od nastanka moguće štete po zaštićene interese.
Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.
Stoga je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku i članka 25. stavka 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješeno kao u izreci rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENICA ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.