KLASA: UP/II-008-07/17-01/965

URBROJ: 401-01/05-18-6

Zagreb, 16. 2. 2018.

Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka. 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ……… iz Splita, ………, izjavljene protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, broj: 511-12-01-UP/I-11/2-2017 od 9. 10. 2017. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama,  donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova, Policijska uprave splitsko-dalmatinske, broj: 511-12-01-UP/I-11/2-2017 od 9. 10. 2017. godine.

2. Predmet se dostavlja prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem  Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske (u daljnjem tekstu: PU splitsko-dalmatinska) odbijen je zahtjev za dopunom informacije ……… (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 29. 9. 2017. godine, kojim je žalitelj zatražio dopunu informacije o identitetu osobe koja je policiji dostavila informacije u svezi kaznenog djela iz 2012. godine, te sadržaj tih informacija. Zahtjev za dopunom informacije je odbijen temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer je utvrđeno da nema osnove za dopunu informacije iz članka 24. ovog Zakona.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno izjavio žalbu, u kojoj u bitnom navodi kako rješenje PU splitsko-dalmatinske osporava u cijelosti zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene zakona. Žalitelj smatra kako ostvaruje pravo na informaciju jer želi znati istinu radi čega su rađene izvidne radnje nad njim, ta ako je njega netko prijavio, želi znati koja je to osoba imenom i prezimenom. Žalitelj navodi kako nije sudionik u tom djelu, kaznenom postupku, suđenju te da kazneni postupak nije u tijeku. Žalitelj navodi  kako mu nije pružena informacija u cijelosti, stoga predlaže da se njegova žalba uvaži.

Žalba je osnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je kako je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od dana 21. 8. 2017. godine zatražio od PU splitsko-dalmatinske službenu dokumentaciju i informaciju zbog čega i tko je prijavio njegovu provjeru, te poduzete radnje i mjere prema njemu od strane policije, u vezi smrti strane državljanke na Marjanu u kolovozu 2012. godine.

 U žalbenom postupku je potom utvrđeno da je PU splitsko-dalmatinska povodom žaliteljevog zahtjeva za pristup informacijama obavijestila žalitelja, sukladno članku 23. stavku 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, dopisom, broj: 511-12-01-10787/2-2017 od 12. 9. 2017. godine, kako su prema njemu poduzete mjere i radnje iz nadležnosti policije u sklopu provođenja izvida kaznenog djela počinjenog 2012. godine na području Splita, a sve sukladno Zakonu o kaznenom postupku. Žalitelj je nadalje obaviješten kako tijelo javne vlasti nije u mogućnosti iznositi detalje obavljenih službenih radnji, a sve s obzirom na zakonska ograničenja normirana Zakonom o kaznenom postupku

Žalitelj u zahtjevu za dopunom informacija od 29. 9. 2017. godine ponavlja svoje traženje te naglašava kako zahtijeva informaciju tko je prijavio i što je prijavio, a vezano uz  provođenje izvida i radnji koje se tiču kaznenog djela iz 2012. godine, nakon čega PU splitsko-dalmatinska donosi pobijano rješenje, broj: 511-12-01-UP/I-11/2-2017 od 9. 10. 2017. godine.

Odredbom članka 23. stavka 5. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako utvrdi da nema osnove za dopunu ili ispravak dane informacije iz članka 24. ovog Zakona.

Člankom 24. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da ako korisnik smatra da informacija pružena na temelju zahtjeva nije točna ili potpuna, može zahtijevati njezin ispravak, odnosno dopunu u roku od 15 dana od dana dobivanja informacije, dok je stavkom 2. propisano kako je tijelo javne vlasti obvezno  odlučiti o zahtjevu za dopunu, odnosno ispravak informacije u roku od 15 dana od dana zaprimanja zahtjeva, sukladno odredbama članka 23. ovog Zakona.

U drugostupanjskom postupku je utvrđeno kako je PU splitsko-dalmatinska prilikom rješavanja žaliteljevog zahtjeva za dopunom informacija pogrešno primijenila postupovne odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama, što pobijano rješenje čini nezakonitim.

Pobijano rješenje je prvenstveno nezakonito zbog pogrešne primjene odredbe članka 23. stavka 1. Zakona o pravu ne pristup informacijama, koja je navedena u dopisu PU splitsko-dalmatinske, broj: 511-12-01-10787/2-2017 od 12. 9. 2017. godine.

Naime, odredbom članka 23. stavka 1. Zakona o pravu ne pristup informacijama je propisano da tijelo ne donosi rješenje o zahtjevu: 1) kada korisniku omogućuje pristup traženoj informaciji, 2) kad obavještava korisnika da je istu informaciju već dobio,a nije protekao rok od 90 dana od podnošenja prethodnog zahtjeva, 3) kad obavještava korisnika da je informacija javno objavljena, 4) kad obavještava korisnika da mu je kao stranki u postupku dostupnost informacija iz sudskih, upravnih i drugih na zakonu utemeljenih postupaka propisom utvrđena, 5) kad obavještava korisnika da se podnesak ne smatra zahtjevom za u smislu članka 18. stavka 5. ovog Zakona, pri čemu je dužno uputiti korisnika na način ostvarivanja njegova traženja.

Iako tijelo javne vlasti u pobijanom rješenju ne precizira na koju se točku članka 23. stavka 1. navedenog Zakona odnosi dopis, broj: 511-12-01-10787/2-2017 od 12. 9. 2017. godine, pretpostavka je da se odnosi na točku 1), budući da tijelo javne vlasti bez donošenja rješenja daje žalitelju određene općenite informacije kako su prema njemu poduzete mjere i radnje iz nadležnosti policije u sklopu provođenja izvida kaznenog djela počinjenog 2012. godine na području Splita, a sve sukladno Zakonu o kaznenom postupku, smatrajući kako je time njegov zahtjev riješen.

Tijelo javne vlasti, međutim, ne daje žalitelju informacije koje je stvarno zatražio, te u istom dopisu napominje kako nije u mogućnosti iznositi detalje obavljenih službenih radnji, a sve s obzirom na ograničenja normirana Zakonom o kaznenom postupku.

Drugim riječima, PU splitsko-dalmatinska je već dopisom od 12. 9. 2017. godine uskratila žalitelju pristup traženoj informaciji, ne dajući konkretan pravni temelj uskrate niti odbijajući zahtjev u formi rješenja.

Žaliteljev zahtjev za dopunom informacije je slijedom navedenog osnovan, budući da PU splitsko-dalmatinska nije riješila njegov zahtjev za pristup informacijama  sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno nije mu pružila sve tražene informacije, niti je navela temeljem kojeg zakonskog ograničenja propisanog Zakonom o pravu na pristup informacijama žalitelju uskraćuje pristup traženim informacijama.

Slijedom navedenog, Povjerenica za informiranje je u žalbenom postupku utvrdila kako su u prvostupanjskom postupku pogrešno primijenjene zakonske odredbe temeljem kojih je uskraćen pristup traženim informacijama, stoga je na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku, riješeno kao u izreci rješenja, a predmet se zbog prirode upravne stvari  dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.

PU splitsko-dalmatinska je u ponovnom postupku dužna utvrditi činjenično stanje na način da razmotri žaliteljev zahtjev za pristup informacijama i zahtjev za dopunom informacija, te utvrdi koja je bila žaliteljeva pozicija prilikom provođenja mjera i radnji vezanih za kazneno djelo počinjeno na području Splita 2012. godine te je li taj postupak još u tijeku ili je završen. Nakon što utvrdi navedeno, tijelo javne vlasti mora razmotriti postoje li na zatraženim informacijama ograničenja od pristupa propisana člankom 15. Zakona o pravu na pristup informacijama i koja su to ograničenja iz Zakona o kaznenom postupku koja se spominju u pobijanom rješenju, odnosno postoji li mogućnost drugačijeg rješavanja žaliteljevog zahtjeva temeljem članka 23. navedenog Zakona, imajući tom prilikom na umu i mogućnost djelomičnog omogućavanja pristupa informaciji. Tijelo javne vlasti je potom dužno prikazati utvrđeno činjenično stanje u spisu predmeta i potkrijepiti ga odgovarajućim dokazima, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja riješiti ovu upravnu stvar.   

PU splitsko-dalmatinska također treba imati na umu odredbu članka 16. Zakona o pravu na pristup informacijama, te u određenim, zakonom propisanim slučajevima ograničavanja pristupa informaciji, prije donošenja odluke provesti test razmjernosti i javnog interesa na način da u konkretnom slučaju pruži argumente zašto bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji zaštićeni interes bio ozbiljno povrijeđen te zašto ograničenje od pristupa u konkretnom slučaju preteže nad interesom javnosti  da dobije informaciju, odnosno zašto bi uskraćivanjem pristupa bio povrijeđen javni interes za pristupom traženoj informaciji i koji su to razlozi zbog kojih interes javnosti za informacijom preteže nad potrebom ograničenja od pristupa.

Budući da žalitelj traži informacije koje se u određenom opsegu odnose na njega, tijelo javne vlasti također treba razmotriti odredbu članka 1. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano kako se odredbe ovog Zakona ne primjenjuju na stranke u sudskim, upravnim i drugim na zakonu utemeljenim postupcima, kojima je dostupnost informacija iz tih postupaka utvrđena propisom.

U tom smislu PU splitsko-dalmatinska treba utvrditi ima li žalitelj poseban pravni interes da dođe do zatražene informacije, te u slučaju da ga ima, postoji li poseban pravni propis koji utvrđuje dostupnost zatražene informacije.

U slučaju da postoji poseban pravni propis koji utvrđuje dostupnost zatražene informacije, Porezna uprava mora utvrditi može li žalitelj ostvariti pristup predmetnoj informaciji temeljem posebnog propisa, u kojem slučaju se ne bi primjenjivale odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama, već bi se žalitelja temeljem članka 23. stavka 1. točke  4. Zakona o pravu na pristup informacijama obavijestilo kako mu je zatražena informacija dostupna temeljem posebnog propisa.

Smisao članka 1. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama nalazi se u identificiranju posebnog pravnog interesa da se dođe do zatražene informacije, bez obzira što možda u tom trenutku ne postoji prevladavajući javni interes se dobije ta ista informacija, u kojem slučaju će nositelj posebnog pravnog interesa temeljem posebne pravne osnove ostvariti pristup zatraženoj informaciji, u slučaju kada se informaciji možda ne može omogućiti pristup temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENICA ZA INFORMIRANJE

dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.