KLASA: UP/II-008-07/17-01/94

URBROJ: 401-01/05-17-5

Zagreb, 8. 12. 2017.

Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13), povodom žalbe ………, istraživačice udruge Partnerstvo za društveni razvoj iz Zagreba, ………, izjavljene protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, broj: 511-01-43-UP/I-2311/15 od 19. 1. 2017. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

Odbija se žalba ………, istraživačice udruge Partnerstvo za društveni razvoj izjavljena protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, broj: 511-01-43-UP/I-2311/15 od 19. 1. 2017. godine, kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev ………, istraživačice udruge Partnerstvo za društveni razvoj (u daljnjem tekstu: žaliteljica) temeljem članka 23. stavka 5. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama jer je zatražena informacija,  Procjena ugroženosti od organiziranog kriminaliteta u Republici Hrvatskoj za 2013. godinu i Procjena ugroženosti od organiziranog kriminaliteta u Republici Hrvatskoj za 2014. godinu, klasificirana stupnjem tajnosti „OGRANIČENO“.

Protiv navedenog rješenja žaliteljica je pravovremeno uložila žalbu u kojoj u bitnome navodi da je pobijanim rješenjem odbijen kao neosnovan zahtjev za pristup informacijama kojim je od Ministarstva unutarnjih poslova zatražen dokument „Procjena ugroženosti od organiziranog kriminaliteta u Republici Hrvatskoj“ za dvogodišnje razdoblje postupanja (2013. i 2014.) i/ili za prethodno razdoblje 2011.-2012. Žaliteljica ukratko opisuje kronologiju ovog upravnog predmeta te navodi kako se žalba na pobijano rješenje izjavljuje u odnosu na članak 8. stavak 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, sukladno kojem pravo na pristup informacijama pripada svim korisnicima na jednak način i pod jednakim uvjetima, te su korisnici ravnopravni u njegovu ostvarivanju. Žaliteljica navodi kako je autorima znanstvenog članka pod nazivom „Analiza socijalnih  mreža  organiziranih kriminalnih skupina u Republici Hrvatskoj“, ……… i ………,  omogućen pristup traženoj informaciji te je ista citirana i navedena kao izvor u znanstvenom članku, objavljenom i javno dostupnom na internetskoj stranici (http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=139538). Žaliteljica predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je neosnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žaliteljica zahtjevom za pristup informacijama od 20. 2. 2015. godine zatražila od Ministarstva unutarnjih poslova da joj se dostavi dokument „Procjena ugroženosti od organiziranog kriminaliteta u Republici Hrvatskoj“ za dvogodišnje razdoblje postupanja (2013. i 2014. godinu), i/ili za prethodno razdoblje 2011.-2012. Nadalje je utvrđeno da je Ministarstvo unutarnjih poslova rješenjem Broj: 511-01-43-UP/I-2311/15 od 30. 4. 2015. godine, odbilo zahtjev žaliteljice temeljem članka 23. stavka 5. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama jer je zatražena informacija klasificirana stupnjem tajnosti „OGRANIČENO“,  na koje je žaliteljica uložila žalbu, povodom koje je Povjerenica za informiranje, kao drugostupanjsko tijelo, rješenjem, KLASA: UP/II-008-07/16-01/330, URBROJ: 401-01/02-16-02 od 21. 12. 2016. godine, poništila rješenje Ministarstva unutarnjih poslova od 30. 4. 2015. godine i predmet vratila na ponovni postupak. U ponovljenom postupku je Ministarstvo unutarnjih poslova donijelo  rješenje, broj: 511-01-43-UP/I-2311/15 od 19. 1. 2017. godine, na koje je žaliteljica pravovremeno podnijela žalbu Povjerenici za informiranje.

Za potrebe drugostupanjskog postupka, državni službenici Ureda povjerenice za informiranje su dana 4. 12. 2017. godine izvršili uvid u prostorijama Ministarstva unutarnjih poslova u tražene informacije: Procjenu ugroženosti od organiziranog kriminaliteta u Republici Hrvatskoj za 2013. godinu, Broj: 511-01-75-OGR-114-65/5-12, Zagreb, veljača 2013., te Procjenu ugroženosti od organiziranog kriminaliteta u Republici Hrvatskoj za 2014. godinu, Broj: 511-01-75-OGR-114-88/4-13, Zagreb, ožujak 2014.

Člankom 23. stavkom 5. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2. i 3., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.

Člankom 15. stavkom 2. točkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija  klasificirana stupnjem tajnosti sukladno zakonu  kojim se uređuje tajnost podataka.

Zakonom o tajnosti podataka propisano je da se stupnjem tajnosti „OGRANIČENO“ klasificiraju podaci čije bi neovlašteno otkrivanje naštetilo djelovanju i izvršavanju zadaća državnih tijela u obavljanju poslova u području obrane, sigurnosno-obavještajnog sustava, vanjskih poslova, javne sigurnosti, kaznenog postupka, te znanosti, tehnologije, javnih financija i gospodarstva ukoliko su podaci od sigurnosnog interesa za Republiku Hrvatsku. U konkretnom slučaju s jedne strane postoji dokument za koji je procijenjeno da bi njegovo otkrivanje naštetilo djelovanju i izvršavanju zadaća Ministarstva unutarnjih poslova, te je isti klasificiran, a s druge strane postoji zahtjev žaliteljice u kojem žaliteljica navodi kako su joj informacije potrebne radi istraživanja. Stoga nasuprot zaštićenom interesu postoji mogući javni interes u vidu informiranja javnosti o stanju ugroženosti od organiziranog kriminaliteta u Republici Hrvatskoj.

Uvidom u popratni dopis uz dostavljeni Zapisnik Ministarstva unutarnjih poslova o ponovljenoj provedbi testa razmjernosti i javnog interesa povodom zahtjeva žaliteljice za ostvarivanjem prava na pristup  informacijama od 28. travnja 2015. godine, razvidno je kako se navodi da zatražena informacija, „Procjena ugroženosti od organiziranog kriminaliteta u Republici Hrvatskoj“, nije u svom integralnom obliku učinjena dostupnom javnosti, pa niti kroz citirani znanstveni članak „Analiza socijalnih  mreža  organiziranih kriminalnih skupina u Republici Hrvatskoj.“ Nadalje se navodi kako su u navedenom znanstvenom članku samo na teorijskoj razini razmatrane određene karakteristike organiziranih kriminalnih skupina detektiranih u Republici Hrvatskoj te niti u jednom dijelu znanstvenog članka se ne iznose konkretni podaci i informacije iz zatraženog dokumenta, a sam znanstveni članak prvenstveno daje pregled okvirne metodologije definiranja organiziranih kriminalnih skupina, nadležnost postupanja te razrađuje koncept postupanja temeljen na europskom modelu vođenja policijskog posla, kriminalističko-obavještajnim informacijama. Nadalje se navodi kako su autori predmetnog znanstvenog članka u trenutku izrade bili policijski službenici Policijskog nacionalnog ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (te su izravno sudjelovali u izradi dokumenta „Procjena ugroženosti od organiziranog kriminaliteta u Republici Hrvatskoj“ te se može smatrati pravilno primijenjena odredba članka 8. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama vezano za ravnopravni odnos u pravu  pristupa i ponovnoj uporabi informacija podnositeljice zahtjeva i autora znanstvenog članka, upravo iz razloga jer se radi o policijskim službenicima koji su po prirodi svog posla ovlašteni raspolagati navedenim podacima. Zaključno se navodi kako je navedeni dokument integralni cjeloviti dokument Ministarstva unutarnjih poslova, Ravnateljstva policije, Uprave kriminalističke policije, Policijskog nacionalnog ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta koji se izrađuje kao strateški operativni plan postupanja prema članovima i nositeljima organiziranih kriminalnih skupina detektiranih na nacionalnoj razini u Republici Hrvatskoj, a koji sadrži klasificirane podatke te i u sustavu Ministarstva unutarnjih poslova nije dostupan svim policijskim službenicima (ovlaštenim službenim osobama) već samo policijskim službenicima koji izravno operativno postupaju po navedenom dokumentu. Pritom se još ističe kako su autori znanstvenog članka dobili suglasnost za objavu navedenog članka.  Slijedom navedenog, u Zapisniku o provedenom testu razmjernosti i javnog interesa se u bitnom navodi da je tražena informacija klasificirana stupnjem tajnosti „OGRANIČENO“ te da ne prevladava javni interes da se ista deklasificira i žaliteljici omogući pristup, prilikom čega se poziva na mišljenje Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost koje je istog stajališta da je u ovo predmetu potrebno ograničiti pristup traženim informacijama, odnosno i nadalje zadržati njegovo svojstvo tajnosti po osnovi klasificiranja podataka najmanje stupnjem tajnosti „OGRANIČENO.“

U žalbenom postupku je utvrđeno kako je činjenica  da se tražena informacija odnosi na organizirani kriminalitet u Republici Hrvatskoj. Organizirani kriminalitet ugrožava temeljne vrijednosti demokratskog društva, predstavlja prijetnju vladavini prava, demokraciji, ljudskim pravima. Kako i na koji način djeluju zločinačke skupine, koliko su povezani, koji su im ciljevi pitanja su od značaja za borbu organiziranog kriminaliteta. U Republici Hrvatskoj uspostavljen je sustav specijaliziranih tijela: USKOK, PNUSKOK, te posebni odjeli pri županijskim i  općinskim sudovima u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku, a koja tijela su usmjerena na borbu organiziranog kriminaliteta. Tako primjerice Odjel za istraživanje i dokumentaciju USKOK-a sustavno prikuplja podatke o pojavama korupcije i organiziranog kriminaliteta, ustrojava i vodi bazu podataka koji mogu služiti kao izvor saznanja u postupku za kaznena djela iz članka 21. Zakona o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, potiče i usmjerava suradnju između državnih tijela u cilju otkrivanja pojava korupcije i organiziranog kriminaliteta, a evidencije se vode, u skladu s propisima o zaštiti tajnosti podataka, na način koji uređuju posebna pravila koja donosi ministar nadležan za poslove pravosuđa. Nadalje Odjel za sprječavanje pojava korupcije i za odnose s javnošću USKOK-a upoznaje javnost o opasnosti i štetnosti korupcije te o metodama i sredstvima njezina sprječavanja, zajedno s ostalim nadležnim tijelima i ustanovama usmjerava provedbu aktivnosti iz Akcijskog plana Nacionalnog programa za borbu protiv korupcije, sastavlja izvješća i analize o pojavnim oblicima i uzrocima korupcije u javnom i privatnom sektoru i na njihovom temelju predlaže izmjene zakona i podzakonskih akata te  obavlja i druge radnje.

Nadalje, uvidom u internetske stranice Ministarstva unutarnjih poslova konkretnije  link: http://www.mup.hr/UserDocsImages/minstarstvo/USTROJ_MUP_RH/PNUSKOK.pdf, razvidno je da PNUSKOK,  koji je ustrojen unutar Uprave kriminalističke policije, Ministarstva unutarnjih poslova, između ostalog, obavlja sljedeće poslove: prati i izučava određene pojavne oblike korupcije i organiziranog kriminaliteta, njihovih trendova i načina izvršenja, izravno provodi složenija kriminalistička istraživanja korupcije i organiziranog kriminaliteta na nacionalnoj razini u uskoj suradnji sa USKOK-om, drugim državnim odvjetništvima, te ostalim nadležnim državnim tijelima, vodi zbirku kriminalističkih evidencija i provodi potražnu djelatnost za najtraženijim počiniteljima teških kaznenih djela, sudjeluje u međunarodnim aktivnostima vezanim uz problematiku korupcije i organiziranog kriminaliteta i u provođenju međunarodnih projekata za to područje, utvrđuje metode i načine rada na otkrivanju i suzbijanju pojavnih oblika kriminaliteta iz svoje nadležnosti, izrađuje stratešku procjenu prijetnje od korupcije i organiziranog kriminaliteta, izrađuje prijedlog prioriteta u borbi protiv složenog i organiziranog kriminaliteta, te sudjeluje u predlaganju i izradi normativnih akata i pojedinih izvješća.

Uvidom u Mišljenje Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost, KLASA: 008-01/15-01/06, URBROJ: 50439-05/21-15-03, razvidno je da je Ured Vijeća za nacionalnu sigurnost ocijenio kako bi korištenjem podataka iz predmetnih klasificiranih dokumenata  interes koji se klasifikacijom štiti nesumnjivo bio ozbiljno povrijeđen, te upravo taj interes suzbijanje organiziranog kriminala kao vrlo ozbiljnog oblika ugroze sigurnosti građana, državnih tijela i nacionalnih interesa općenito prevladava nad interesom koji bi eventualno bio postignut javnom dostupnošću predmetnih podataka. Ocijenjeno je kako bi otkrivanje predmetnih podataka nesporno naštetilo, pa čak i u velikoj mjeri onemogućilo izvršavanje zadaća koje Ministarstvo unutarnjih poslova provodi u tom segmentu svog  djelovanja. Također je navedeno vidljivo i iz provedenog testa razmjernosti i javnog interesa i obrazloženja pobijanog rješenja.

Javni interes se očituje kroz kontrolu rada tijela javne vlasti i pravilnost provedbe zakonom i podzakonskim aktima propisanih postupaka, međutim, isti u konkretnom slučaju ne prevladava. Iako organizirani kriminalitet predstavlja jednu od najvećih prijetnji sigurnosti građana, uvidom u zatražene informacije utvrđeno je da bi otkrivanje zatraženih informacija onemogućilo izvršavanje zadaća Ministarstva unutarnjih poslova. Naime, javni interes primjerice bio bi u tome da je javnost upoznata je li sustav borbe protiv organiziranog kriminaliteta učinkovit, treba li isti poboljšati, postoji li opasnost za zajednicu ako se nešto hitno ne poduzme. Dakle, ono što bi moglo biti dostupno javnosti su određeni statistički podaci o organiziranom kriminalitetu i borbi protiv istoga odnosno o učinkovitosti institucionalnog sustava u pogledu organiziranog kriminaliteta, a ne otkrivanje konkretnih akcija Ministarstva unutarnjih poslova, kao i članova kriminalnih skupina. Kako bi se osiguralo nesmetano djelovanje Ministarstva unutarnjih poslova na području borbe protiv organiziranog kriminaliteta, tražene informacije se ne mogu omogućiti žaliteljici.

Prilikom uvida u informacije koje su predmet postupka, u žalbenom postupku je jednako tako utvrđeno da bi kao razlog uskrate prava na pristup zatraženim informacijama, pored odredbe koja se odnosi na klasificiranost informacija stupnjem tajnosti, mogla kao pravna osnova uskrate upotrijebiti i odredba članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, budući da zatraženi dokumenti sadrže zakonom zaštićene osobne podatke.

Nadalje, činjenica da su zatražene informacije bile dostupne autorima znanstvenog članka, koji su ujedno bili zaposlenici Ministarstva unutarnjih poslova, ali i koji su sudjelovali u izradi zatraženih informacija, nipošto ne znači da su predmetne informacije automatski dostupne javnosti, odnosno svim korisnicima na jednak način i pod jednakim uvjetima, kao što je predviđeno odredbom članka 8. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, budući da je izvjesno da autori znanstvenog članka nisu do predmetnih informacija došli temeljem odredbi navedenog Zakona.

Sukladno navedenom, u žalbenom postupku je utvrđeno da je prvostupanjski postupak pravilno proveden, a o zahtjevu stranke je prvostupanjsko tijelo odlučilo sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, te je osporeno rješenje pravilno i na zakonu osnovano.

Stoga je na temelju članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao izreci ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENICA ZA INFORMIRANJE

dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.