KLASA: UP/II-008-07/17-01/750

URBROJ: 401-01/06-17-03

Zagreb, 27. studenoga 2017.

Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ……… iz Svetog Križa Začretja, ………, izjavljene protiv rješenja Hrvatske psihološke komore, Klasa: 032-03/17-01/05, Ur.broj: 251-375/01-03-17-4 od 17. srpnja 2017. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje Hrvatske psihološke komore, Klasa: 032-03/17-01/05, Ur.broj: 251-375/01-03-17-4 od 17. srpnja 2017. godine.

2. Djelomično se odobrava  ……… pravo na pristup preslikama:

3. potvrda o isplaćenom drugom dohotku ……… za 2011., 2014., 2015. i 2016. godinu na način da se na istima prekriju/zacrne OIB i adresa stanovanja imenovane.

4. Nalaže se Hrvatskoj psihološkoj komori da u roku od 8 dana od dana primitka ovog rješenja postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja.

5. U pogledu dokumenata iz kojih su vidljive isplate za javni prijevoz ……… iz 2014., 2015. i 2016. godine te potvrde o uplaćenoj kotizaciji  imenovanoj od 17. studenoga 2015. godine, predmet se dostavlja prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem djelomično odbijen je zahtjev ……… (u daljnjem tekstu: žaliteljica) za ostvarivanjem prava na pristup informacijama, u pogledu točke 2. predmetnog zahtjeva za pristup informacijama od 1. lipnja 2017. godine, u kojoj je zatražila preslike odgovarajućih dokumenata iz kojih su vidljivi nastali troškovi koje je Hrvatska psihološka komora podmirila u korist ………, a kao što su redovite mjesečne isplate, službena putovanja, edukacije, seminari, predavanja, putni troškovi i sve ostalo, temeljem članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama jer korisnica prava na pristup informacijama očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama te opterećuje rad i funkcioniranje tijela javne vlasti.

Protiv navedenog rješenja žaliteljica je pravovremeno uložila žalbu u kojoj u bitnome navodi da istu izjavljuje jer joj je osporenim rješenjem ograničeno pravo na pristup informacijama, pozivanjem na zaštitu osobnih podataka, poreznu tajnu te da se tijelo javne vlasti u istom neosnovano poziva na odredbu članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama. Žaliteljica pojašnjava da tijelo javne vlasti zloupotrebljava zakonske odredbe  te navodi kako se isto financira redovitim uplatama mjesečnih članarina od strane svojih članova te da način na koji se troši navedeni novac ne može biti porezna tajna niti bilo koja druga tajna, odnosno da navedeno treba biti transparentno i dostupno članovima te javnosti ako postoji iskazani interes. Također, ističe kako tijelo javne vlasti izbjegava omogućavanje pristupa informacijama te sumnja u moralnost i transparentnost trošenja članarinom prikupljenih novčanih sredstava, osobito uzimajući u obzir da tijelo javne vlasti ima 3350 članova. Od Povjerenice za informiranje traži da joj omogući pristup zatraženim informacijama. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je osnovana.

Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su sve informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona.

Uvidom u spise predmeta utvrđeno je da žaliteljica zahtjevom za pristup informacijama od 1. lipnja 2017. godine zatražila od Hrvatske psihološke komore, kao tijela javne vlasti sljedeće informacije: 1. moli sve preslike sklopljenih ugovora i drugih relevantnih dokumenata između Hrvatske psihološke komore i ………, i 2. moli sve preslike odgovarajućih dokumenata iz kojih su vidljivi nastali troškovi koje je Hrvatska psihološka komora podmirila u korist ………, a kao što su redovite mjesečne isplate, službena putovanja, edukacije, seminari, predavanja, putni troškovi i sve ostalo. Moli da se za sve točke navedene u ovom zahtjevu kao početni datumi odgovarajućih ugovora i drugih dokumenata, potvrda i sl., uzmu datumi prvog sklapanja ugovora pa sve do danas te navodi kako, budući da prema Zakonu o pravu na pristup informacijama nema vremenskog ograničenja, moli da postupe u skladu s navedenim i vremenski se vrate u prošlost koliko je to potrebno za pružanje traženih informacija. Nadalje je utvrđeno da je Hrvatska psihološka komora povodom predmetnog zahtjeva žaliteljici dostavila odgovor, KLASA: 032-03/17-01/05, URBROJ: 251-375/01-03-17-2 od 20. lipnja 2017. godine u kojem joj je dala informaciju o ostvarenoj naknadi za rad i troškove ……… u 2016. godini u brutto iznosu te je izvijestila da u pogledu preostalog dijela zahtjeva tijelo javne vlasti može ograničiti pravo na pristup informacijama ukoliko je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka. Također, utvrđeno je da je Hrvatska psihološka komora postupivši po zaključku Povjerenice za informiranje KLASA: UP/II-008-07/17-01/495, URBROJ: 401-01/03-17-01 od 5. srpnja 2017. godine donijela osporeno rješenje kojim je odbila predmetni zahtjev žaliteljice u pogledu točke 2. istog zahtjeva, temeljem odredbe članka 15. stavka 2. točke 3. i 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što su zatražene informacije porezna tajna odnosno zakonom zaštićeni osobni podaci te članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer korisnica očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama te podnosi zahtjeve za pristup informacijama kojima opterećuje rad i redovito funkcioniranje tijela javne vlasti.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Člankom 23. stavkom 5. točkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, a osobito kada zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.

Iz osporenog rješenja Hrvatske psihološke komore razvidno je da je razlog odbijanja zahtjeva žaliteljice zloupotreba prava na pristup informacijama, zaštita osobnih podataka te zaštita porezne tajne.

Kod  utvrđivanja zloupotrebe prava na pristup informacijama potrebno je ocijeniti sve činjenice i okolnosti, a relevantno je i zakonsko načelo međusobnog poštovanja i suradnje kojim je propisano da se odnosi tijela javne vlasti i korisnika temelje na suradnji i pružanju pomoći te međusobnom uvažavanju i poštivanju dostojanstva ljudske osobe. Dakle, tijela javne vlasti i korisnici prava na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija trebaju međusobno surađivati.

U žalbenom postupku Povjerenica za informiranje zatražila je od Hrvatske psihološke komore dostavu zahtjeva za pristup informacijama zaprimljenih u 2016. i 2017. godini, presliku Upisnika o zahtjevima, postupcima i odlukama o ostvarivanju prava na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija za 2016. i 2017. godinu, kao i popunjavanje upitnika objavljenog na linku http://www.pristupinfo.hr/procjena-i-samoprocjena-uskladenosti-sa-zakonom-o-pravu-na-pristup-informacijama/. Uvidom u dostavljene Upisnike o zahtjevima, postupcima i odlukama o ostvarivanju prava na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija Hrvatske psihološke komore, utvrđeno je da je u 2016. godini ukupno bilo 4 zahtjeva za pristup informacijama od čega niti jedan od žaliteljice, a u 2017. godini do dana dostave spisa predmeta ukupno 8 zahtjeva za pristup informacijama od čega 1 od žaliteljice. Uvidom u sadržaj zahtjeva za pristup informacijama koji su uneseni u navedenim Upisnicima, razvidno je da se istima od Hrvatske psihološke komore ne traže iste niti istovrsne informacije, kao niti velika količina informacija. U dostavljenom Upitniku o usklađenosti postupanja tijela javne vlasti sa Zakonom o pravu na pristup informacijama, Hrvatska psihološka komora je navela isti broj zahtjeva koji je naveden i u navedenim Upisnicima.

Procjenom svih činjenica i okolnosti, a osobito malog broja sveukupnih zahtjeva zaprimljenih u Hrvatskoj psihološkoj komori u 2016. te 2017. godini od kojeg broja je žaliteljica podnijela 1 zahtjev te vrste informacija koje je žaliteljica zatražila u predmetnom zahtjevu, u žalbenom postupku nije utvrđena zloupotreba prava na pristup informacijama od strane žaliteljice u smislu članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Iz dokumentacije u spisu predmeta proizlazi da tijelo javne vlasti po predmetnom zahtjevu, iako je kao razlog ograničenja pristupa informacijama navelo i zaštitu osobnih podataka te poreznu tajnu, nije sukladno svojoj zakonskoj obvezi iz članka 16. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama provelo test razmjernosti i javnog interesa.

Stoga je Povjerenica za informiranje provodeći test razmjernosti i javnog interesa u prvostupanjskom postupku, u žalbenom postupku razmotrila da je li žaliteljici moguće odobriti djelomičan pristup zatraženim informacijama, a također i utvrdila da li se pristup traženoj informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavka 2. i 3. ovog Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

Člankom 38. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine”, broj 56/90., 135/97., 8/98., 113/00.,124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 5/14. - pročišćeni tekst) jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom.

Odredbom članka 16. stavak 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisuje kako su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja postupka iz stavka 1. ovog članka, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak. U članku 15. Zakona o pravu na pristup informacijama su propisana ograničenja pristupa informacijama.

Člankom 15. stavkom 2. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informacijama ako je informacija porezna tajna, a točkom 4. istog članka ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.

Hrvatska psihološka komora je dana 28. rujna 2017. godine, dopisom KLASA: 032-03/17-01/06, URBROJ: 251-375/01-03-17-11 0d 27. rujna 2017. godine dostavila Povjerenici za informiranje spis predmeta te uz dopis trgovačkog društva VODO-PROMET d.o.o. od 25. rujna 2017. godine, koje obavlja knjigovodstvene usluge tijelu javne vlasti, i koje je dostavilo Hrvatskoj psihološkoj komori po njezinom traženju, kao predmetne informacije potvrde o isplaćenom drugom dohotku ……… za 2011., 2014., 2015. i 2016. godinu.

U žalbenom postupku Povjerenica za informiranje je u pogledu dostavljene predmetne informacije razmotrila da li je istoj moguće odobriti pristup, te je utvrđeno da je žaliteljici moguće djelomično odobriti pravo na pristup zatraženim informacijama u pogledu traženih informacija iz točke 2. predmetnog zahtjeva, jer se radi o raspolaganju sredstvima tijela javne vlasti. Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji. U žalbenom postupku, Povjerenica za informiranje je utvrdila da iznosi troškova za honorare vanjskih suradnika tijela javne vlasti odnosno iznosi drugog dohotka te podaci kome su isti isplaćeni predstavljaju podatak o raspolaganju javnim sredstvima te da su sukladno članku 16. stavku 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, navedeni podaci dostupni javnosti i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa. Člankom 15. stavkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da ako tražena informacija sadrži i podatak koji podliježe ograničenju iz stavaka 2. i 3. ovoga članka, preostali dijelovi informacije učinit će se dostupnim.

S obzirom da Hrvatska psihološka komora, kao pravna osoba s javnim ovlastima koja je osnovana temeljem Zakona o psihološkoj djelatnosti („Narodne novine”, broj 47/03.) i koja se temeljem navedenog Zakona financira iz javnih sredstava (upisnina, članarina i dr.), predstavlja tijelo javne vlasti, informacija o troškovima reprezentacije navedenog tijela je dostupna javnosti sukladno odredbi članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama. Naime, Povjerenica za informiranje je u žalbenom postupku izvršila  uvid u informaciju koja sadrži neke od u predmetnom zahtjevu zatraženih podataka, potvrdu o isplaćenom drugom dohotku ……… za 2011., 2014., 2015. i 2016. godinu i zaključila da se istoj može djelomično omogućiti pristup, uz zaštitu određenih osobnih podataka.

Stoga je temeljem članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) riješeno kao u točki 1., 2. i 3. izreke ovog rješenja.

Daljnjim uvidom u dopis trgovačkog društva VODO-PROMET d.o.o. od 25. rujna 2017. godine, koji prileži spisu predmeta, a kojI je dostavljena Povjerenici za informiranje u drugostupanjskom postupku, a u kojem se navodi kako se u prilogu dostavlja potvrda od 17. studenoga 2015. godine za uplaćenu kotizaciju, utvrđeno je da se ista ne nalazi u dokumentaciji u spisu. Također, utvrđeno je i da se u istom dopisu navode opisne informacije o isplatama za javni prijevoz za godinu 2014., 2015. i 2016. godinu te da zbog ekonomičnosti tijelu javne vlasti čije knjigovodstvo vode ne dostavljaju pojedinačne isplate za javni prijevoz, a iz navedenih opisnih odgovora proizlazi da takvih isplata ima ukupno 18. S obzirom da iz navedenog dopisa proizlazi da isti sadrži opisne odgovore, ali da ne predstavlja dokument koji sadrži pojedinačne informacije o isplatama.

Člankom 5. stavkom 1. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je informacija svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.

Sukladno citiranoj odredbi, tijelo javne vlasti je povodom zahtjeva korisnika dužno provjeriti koje već postojeće odnosno izrađene informacije na koje se odnosi zahtjev ima u svom posjedu (primjerice obračunske isprave za isplatu troškova prijevoza te o isplaćenoj kotizaciji i slično), a nakon što utvrdi činjenice postupiti sukladno odredbama članka 23. Zakona o pravu na pristup informacijama te u slučaju uskrate informacija iz članka 15. navedenog Zakona donijeti obrazloženo rješenje o odbijanju zahtjeva.

U slučaju kada ograničava pristup zatraženoj informaciji, tijelo javne vlasti dužno prije donošenja odluke kod pojedinih ograničenja iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama (npr. osobni podaci) provesti test razmjernosti i javnog interesa sukladno članku 16. istog Zakona. Navedeni test podrazumijeva da tijelo javne vlasti, kada rješava konkretni zahtjev za pristup informacijama koje su iz kategorije izuzetaka iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, mora procijeniti hoće li omogućavanje tih informacija biti u interesu javnosti i hoće li od njihovog omogućavanja biti više koristi nego štete po zaštićene interese iz navedenog članka Zakona. Kada se nakon provedbe testa razmjernosti i javnog interesa utvrdi da preteže zaštita nekog od interesa iz članka 15. stavka 2., 3. i 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, tijelo javne vlasti je u obvezi donijeti obrazloženo rješenje o odbijanju zahtjeva, na koje bi korisnik imao pravo žalbe. Obveza donošenja rješenja postoji i u slučaju kada se korisniku omogućava djelomičan pristup informacijama (omogućavanje pristupa uz zaštitu određenih dijelova), a sukladno članku 23. stavku 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Posebno se napominje kako članak 16. stavak 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisuje kako su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja postupka iz stavka 1. ovog članka, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak.

Prije donošenja rješenja nadležno tijelo mora utvrditi pravo stanje stvari i u tu svrhu utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su od značaja za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, pridržavajući se pri tome pravila koja vrijede za dokazni postupak. Prema ocjeni Povjerenice za informiranje  u ovom slučaju, vezano za traženje žaliteljice u pogledu iznosa plaćene kotizacije te troškova prijevoza, činjenično stanje nije u potpunosti, a niti pravilno utvrđeno jer činjenice koje se nalaze u spisima ovog predmeta nisu argumentirane odnosno potkrijepljene odgovarajućim dokazima.

Stoga je na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku, riješeno kao u točki 4. izreke rješenja, a predmet se zbog prirode upravne stvari u tom dijelu dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.

Pri rješavanju predmetnog zahtjeva u ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo prije svega mora utvrditi koje sve izrađene informacije koje se odnose na u predmetnom zahtjevu navedeno traženje posjeduje odnosno dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, činjenice prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti ih odgovarajućim dokazima, te utvrditi mogu li se preslike zatraženih informacija ili određenih dijelova zatraženih informacija temeljem odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama dostaviti žaliteljici i na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, nakon primitka rješenja u zakonskom roku  riješiti ovu upravnu stvar.

Potrebno je napomenuti i to da pri rješavanju zahtjeva za pristup informacijama tijelo javne vlasti nije dužno davati dodatna pojašnjenja, tumačenja ili obrazloženja odnosno ulagati dodatni trud i izrađivati novu informaciju, nego dostaviti već izrađene informacije na koje se odnosi predmetni zahtjev, a vodeći računa o mogućim ograničenjima iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.    

POVJERENICA ZA INFORMIRANJE

dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.