KLASA: UP/II-008-07/17-01/184

URBROJ: 401-01/04-17-2

Zagreb, 21. studenog 2017. godine

Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ………, izjavljene protiv rješenja Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju Krapinske Toplice, Broj: 05-10/5-2017 od 13. ožujka 2017. godine,u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se točka I. rješenja Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju Krapinske Toplice, Broj: 05-10/5-2017 od 13. ožujka 2017. godine te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

2. Odbija se žalba ……… izjavljena protiv točke II. rješenja Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju Krapinske Toplice, Broj: 05-10/5-2017 od 13. ožujka 2017. godine kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Točkom I. osporenog rješenja odbijen je zahtjev za pristup informacijama ……… (u daljnjem tekstu: žaliteljica), kojim je tražila zapisnike sa zadnje tri sjednice Radničkog vijeća, temeljem članka 15. stavka 4. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da prvostupanjsko tijelo smatra da su tražene informacije nastale u razmjeni stavova i mišljenja, te bi objavljivanje istih moglo ugroziti slobodu davanja mišljenja i izražavanja stavova, odnosno da su tražene informacije dostupne korisniku temeljem drugog propisa.

Točkom II. osporenog rješenja odbijen je zahtjev za pristup informacijama žaliteljice u dijelu u kojem traži zahtjev za pristup informacijama kojim se traže njezini osobni podaci, temeljem članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama s obzirom da postoje osnove sumnje da bi objavljivanje informacije moglo ugroziti neovisno i nepristrano vođenje postupka vezano uz konkretni zahtjev za pristup informacijama.

Protiv navedenog rješenja žaliteljica je pravovremeno uložila žalbu u kojoj u bitnom navodi da smatra da kao radnik Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju Krapinske Toplice ima pravo na uvid u zapisnike radničkog vijeća sukladno Zakonu o radu kojim je propisana obveza obavješćivanja svih radnika od strane Radničkog vijeća. U odnosu na točku II. rješenja ističe da smatra da sukladno Zakonu o pravu na pristup informacijama ima pravo dobiti tražene podatke, jer bi eventualno raspolaganje njenim osobnim podacima i dokumentima moglo dovesti do pogrešnog tumačenja sadržaja informacije. Smatra da postoji namjera nanošenja štete njenom statusu kao liječnika i stručnjaka u navedenom području. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je djelomično osnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žaliteljica zahtjevom za pristup informacijama od28. veljače 2017. godine (o kojem je sačinjena službena bilješka), tražila da joj se dostave zapisnici sa tri zadnje sjednice Radničkog vijeća bolnice, te zahtjev za pristup informacijama kojim se traže njezini osobni dokumenti, odnosno osobni podaci, ukoliko je isti podnesen.

U žalbenom postupku Povjerenici za informiranje dostavljen je spis na nadležno postupanje po žalbi žalitelja, uključujući i informacije koje su predmet postupka.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Odredbom članka 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona.

Prema članku 15. stavku 4. točki 2. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija nastala u postupku usuglašavanja pri donošenju propisa i drugih akata, te u razmjeni stavova i mišljenja unutar jednog ili više tijela javne vlasti, a njezino bi objavljivanje moglo dovesti do pogrešnog tumačenja sadržaja informacije, ugroziti proces donošenja propisa i akata ili slobodu davanja mišljenja i izražavanja stavova.

Sukladno članku 15. stavku 3. točki 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako postoje osnove sumnje da bi njezino objavljivanje onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje sudskog, upravnog ili drugog pravno uređenog postupka, izvršenje sudske odluke ili kazne.

Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno je prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

Iz obrazloženja pobijanog rješenja (točka I.) proizlazi da se pristup zapisnicima Radničkog vijeća ograničava temeljem članka 15. stavka 4. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno da je žaliteljici pristup istim dostupan po posebnom propisu.

Navedeni zaključak prvostupanjskog tijela nije moguće prihvatiti iz sljedećih razloga.

Naime, ako je žaliteljici dostupnost zapisnika sa sjednice Radničkog vijeća utvrđena posebnim propisom, tada se sukladno odredbi članka 1. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama ne primjenjuju u konkretnom slučaju.

Ako se ne primjenjuju odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama, tada tijelo javne vlasti sukladno članku 23. stavku 1. točki 4. Zakona o pravu na pristup informacijama ne donosi rješenje, već korisniku dostavlja obavijest.

Što se tiče pozivanja prvostupanjskog tijela da je žaliteljici dostupnost zapisnika utvrđena sukladno odredbi članka 152. Zakona o radu („Narodne novine“ 93/14), isti zaključak za sada nije moguće prihvatiti iz sljedećih razloga.

Naime, odredba članka 152. Zakona o radu samo općenito propisuje da je radničko vijeće dužno obavješćivati radnike i sindikat o svom radu.

S druge strane, treba imati u vidu i odredbu članka 154. Zakona o radu prema kojem radničko vijeće radi na sjednicama, ako ima tri ili više člana (stavak 1.), odnosno da donosi poslovnik o svom radu (stavak 2.).

Zaključno, treba utvrditi je li u konkretnom slučaju donesen Poslovnik o radu Radničkog vijeća,te je li i na koji način žaliteljici omogućen pristup traženim zapisnicima kao radnici, odnosno dostavljaju li se zapisnici sa sjednica Radničkog vijeća samo članovima vijeća, mogu li se isti dostaviti i drugim osobama i pod kojim uvjetima (primjerice dostavlja li se zapisnik radniku samo u slučaju kad se na njega odnosi).

Ukoliko žaliteljici dostupnost traženih informacija nije dostupna po posebnom propisu, tada je zahtjev žaliteljice potrebno razmotriti sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama.

Osim toga, ako se u konkretnom slučaju ne primjenjuju odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama, tada nije jasno zbog čega je tijelo javne vlasti uopće provodilo test razmjernosti i javnog interesa, što čini obrazloženje prvostupanjskog rješenja proturječnim.

Također je nejasno i ničim obrazloženo pozivanje prvostupanjskog tijela na odredbu članka 15. stavka 4. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da zapisnik sa sjednice Radničkog vijeća predstavlja informaciju u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Točno je da se u zapisniku iznose različita mišljenja i stavovi, međutim nije jasno, niti se u prvostupanjskom rješenju, navodi na koji bi to način u konkretnom slučaju bila ugrožena sloboda davanja mišljenja i izražavanja stavova, ako se učine dostupnim zapisnici koji su predmet postupka.

Slijedom svega navedenog, zbog pogrešne primjene članka 1. stavka 3. u vezi s člankom 23. stavkom 1. točkom 4., te članka 15. stavka 4. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, valjalo je na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku riješiti kao pod točkom I. izreke rješenja, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.

U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, činjenice prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti ih odgovarajućim dokazima, te utvrditi mogu li se preslike zatraženih informacija ili određenih dijelova zatraženih informacija temeljem odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama dostaviti žalitelju i na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, nakon primitka rješenja u zakonskom roku riješiti ovu upravnu stvar, uzimajući u obzir primjedbe iz ovog rješenja.

U odnosu na točku II. osporenog rješenja, iz obrazloženja osporenog rješenja proizlazi da se pristup traženoj informaciji onemogućuje temeljem članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da je u tijeku upravni postupak po zahtjevu za pristup informacijama.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je dana 27. veljače 2017. godine podnesen zahtjev za pristup informacijama predmet kojim se traže podaci koji se odnose na žaliteljicu.

Imajući u vidu činjenicu da je za odlučivanje o zahtjevu za pristup informacijama odlučan dan podnošenja zahtjeva, te da je u trenutku podnošenja zahtjeva žaliteljice koji je predmet ovog postupka, postupak povodom zahtjeva od 27. veljače 2017. godine kojim se traže podaci koji se odnose na žaliteljicu bio u tijeku, Povjerenica za informiranje smatra da u konkretnom slučaju prevladava potreba zaštite prava na ograničenja iz članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama u odnosu na javni interes, s obzirom da nije razvidno u čemu bi se sastojao javni interes za pribavljanjem zahtjeva za pristup informacijama po kojem je postupak u tijeku, a u konkretnom slučaju postoji isključivo interes žaliteljice.

Međutim, činjenica što je odbijen zahtjev za pristup informacijama žaliteljice, ne znači da prvostupanjsko tijelo nije dužno razmotriti zahtjev žaliteljice sukladno odredbama Zakona o zaštiti osobnih podataka („Narodne novine“, 103/03, 118/06, 41/08, 130/11, 106/12), s obzirom da žaliteljica u zahtjevu traži informaciju koja se odnosi na njezine osobne podatke.

Člankom 19. stavkom 1. Zakona o zaštiti osobnih podataka propisano je da je voditelj zbirke osobnih podatka dužan u roku od 30 dana od podnošenja zahtjeva, svakom ispitaniku na njegov zahtjev, odnosno njegovih zakonskih zastupnika dostaviti potvrdu o tome da li se osobni podaci koji se na njega odnose obrađuju ili ne, te dati obavijest u razumljivu obliku o podacima koji se odnose na njega, čija je obrada u tijeku, te o izvoru tih podataka, a iz zahtjeva žaliteljice je razvidno da ista traži informaciju o tome jesu li njezini osobni podaci bili predmet obrade.

Člankom 116. stavkom 1. točkom 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09) propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je postupak koji je rješenju prethodio pravilno proveden i da je rješenje pravilno i na zakonu osnovano.

Slijedom navedenog, temeljem članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku riješeno je kao pod točkom 2. izreke ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENICA ZA INFORMIRANJE

dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.