KLASA: UP/II-008-07/17-01/845

URBROJ: 401-01/06-17-01

Zagreb, 16. studenoga 2017.

Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ……… iz Zagreba, ………, izjavljene protiv rješenja Hrvatske gospodarske komore Klasa: 008-02/17-04/04, Ur. br: 311-05-04-04-17-01 od 30. svibnja 2017. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

Odbija se žalba ……… izjavljena protiv rješenja Hrvatske gospodarske komore Klasa: 008-02/17-04/04, Ur. br: 311-05-04-04-17-01 od 30. svibnja 2017. godine, kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem odbačen je zahtjev za pristup informacijama ……… od 24. svibnja 2017. godine (dalje u tekstu: žalitelj), kojim je od Hrvatske gospodarske komore zatražio dostavu kataloga  zaštićenih informacija, temeljem odredbe članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama iz razloga što tijelo javne vlasti ne raspolaže traženim informacijama odnosno jer ista ne postoji.

Protiv osporenog rješenja žalitelj je pravovremeno izjavio žalbu u kojoj u bitnome navodi kako mu je istim rješenjem odbačen zahtjev za pristup informacijama koji je podnio dana 24. svibnja 2017. godine, te kako smatra da je tijelo javne vlasti pogrešno provelo postupak rješavanja njegovog zahtjeva jer je osporenim rješenjem povrijedilo načelo jednakosti iz članka 8. Zakona o pravu na pristup informacijama. Žalitelj pojašnjava kako je u članku novinara portala H-Alter ……… „Sebum vas tužil” navedeno ...„da su tijela od kojih su sve tražene informacije dobili u roku Hrvatska gospodarska komora (katalog zaštićenih informacija, Pravilnik o zaštiti podataka)...”, a iz kojeg je zaključio da je tijelo javne vlasti odgovorilo i dostavilo traženu informaciju drugom korisniku te da s obzirom na navedeno tijelo ili raspolaže, ili je raspolagalo traženom informacijom u nekom trenutku. Nadalje navodi da ukoliko i ne postoje zakonski propisi za održavanje ili čuvanje zatraženog kataloga, ako je u nekom trenutku tijelo javne vlasti raspolagalo s zatraženim katalogom da mu ga je dužno dostaviti te kako smatra da službenik za informiranje nije postupio sukladno zakonskim mogućnostima i nije mu omogućio pristup informacijama iz kojih se mogu prepoznati tražene informacije te da je olako prihvatio očitovanje unutarnje ustrojstvene jedinice o nepostojanju informacija bez dodatnog preispitivanja. Od Povjerenice za informiranje traži da poništi osporeno rješenje te da žalitelju omogući slobodan pristup traženoj informaciji. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je neosnovana.

Članak 1. Zakona o pravu na pristup informacijama u bitnom propisuje kako se ovim Zakonom uređuje pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti, dok članak 5. stavak 1. točka 3. navedenog Zakona propisuje kako je „informacija“ svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazana (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo javne vlasti izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.

Člankom 23. stavkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbaciti zahtjev ako ne posjeduje informaciju te nema saznanja gdje se informacija nalazi.

Uvidom u dokumentaciju u spisu predmeta utvrđeno je da je žalitelj dana 24. svibnja 2017. godine Hrvatskoj gospodarskoj komori podnio zahtjev za pristup informacijama, kojim je zatražio sljedeće: moli dostavu kataloga zaštićenih informacija. Također je utvrđeno da je Hrvatska gospodarska komora, po predmetnom zahtjevu donijela osporeno rješenje Klasa: 008-02/17-04/04, Ur. br: 311-05-04-04-17-01 od 30. svibnja 2017. godine kojim je odbacila predmetni zahtjev, temeljem odredbe članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama iz razloga što tijelo javne vlasti ne posjeduje traženu informaciju odnosno jer ista ne postoji. U obrazloženju osporenog rješenje je navedeno kako je u postupku po predmetnom zahtjevu utvrđeno da ne posjeduje traženu informaciju niti ima saznanja gdje se ista nalazi te da ne postoji obveza tijela javne vlasti na ustrojavanje kataloga kakvog traži žalitelj, u smislu sistematiziranog, samostalnog i uređenog skupa podataka o zaštićenim informacijama. Također se navodi kako Hrvatska gospodarska komora ne posjeduje katalog informacija koje Zakon o pravu na pristup informacija definira kao zaštićene informacije niti katalog informacija za koje navedeni Zakon propisuje apsolutna i relativna ograničenja ,a koji bi činio samostalan i sistematiziran skup takvih informacija.

U drugostupanjskom postupku Hrvatska gospodarska komora se dopisom KLASA: 008-02/17-04/04, Urbr: 311-05-04-04-17-04 od 20. lipnja 2017. godine dodatno očitovala Povjerenici za informiranje, navodeći kako Hrvatska gospodarska komora raspolaže s Pravilnikom o zaštiti tajnosti podataka i Katalogom informacija, ali ne posjeduje traženu informaciju kao samostalan i sistematiziran skup takvih informacija.

Razmotrivši dokumentaciju u spisu predmeta, Povjerenica za informiranje je zaključila kako je tijelo javne vlasti u prvostupanjskom postupku po primitku predmetnog zahtjeva utvrdilo da ne posjeduje zatraženi „katalog zaštićenih informacija” koji se tražio predmetnim zahtjevom za pristup informacijama. Stoga se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi žalitelja, jer iz njih proizlazi da svoja saznanja o postojanju zatražene informacije temelji na novinskom članku odnosno rečenici u kojoj se spominje takav katalog, no navedeno se ne može smatrati utvrđenom činjenicom o postojanju takve informacije. Naime, tijelo javne vlasti može po zahtjevu korisnika odlučiti da će ograničiti pristup pojedinoj zatraženoj informaciji iz nekog od zakonski propisanog razloga za ograničenje, no nije logično da bi unaprijed izrađivalo katalog informacija kojima bi bio ograničen pristup, jer nije razvidna svrha takvog kataloga, budući da sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama tijelo javne vlasti mora odlučivati o svakom pojedinačnom zahtjevu za pristup informacijama korisnika na temelju činjenica i okolnosti koje su utvrđuju u svakom pojedinačnom slučaju.

Posebno se napominje, a vezano za navode Hrvatske gospodarske komore da ima u svom posjedu Katalog informacija, da je obveza ustrojavanja navedenog Kataloga bila propisana Zakonom o pravu na pristup informacijama („Narodne novine”, broj 172/03, 144/10., 37/11. i 77/11.), no da ista više nije bila propisana stupanjem na snagu Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine” broj 25/13.), pa slijedom navedenog više ne postoji obveza ustrojavanja odnosno posjedovanja istog, nego su tijela javne vlasti obvezna proaktivno objavljivati informacije na svojim internetskim stranicama sukladno članku 10. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Također, vezano za navode žalitelja iz predmetne žalbe, a vezano za istinitost navoda tijela javne vlasti o neposjedovanju tražene informacije, posebno se naglašava da nije u nadležnosti Povjerenice za informiranje da utvrđuje obvezu tijelima javne vlasti na posjedovanje ili neposjedovanje informacija te da li je neka dokumentacija tijela javne vlasti u skladu sa zakonskim ili podzakonskim propisima i slično, već da li navedeno tijelo posjeduje ili ne posjeduje zatraženu informaciju odnosno može li se korisnicima omogućiti pristup postojećoj informaciji.

Razmatrajući sve prethodno navedeno te zahtjev žalitelja od 24. svibnja 2017. godine, Povjerenica za informiranje zaključuje kako je žalba žalitelja protiv osporenog rješenja neosnovana, s obzirom da je u drugostupanjskom postupku utvrđeno da je tijelo javne vlasti po predmetnom zahtjevu u osporenom rješenju ispravno odlučilo odbacivši zahtjev žalitelja iz razloga što ne posjeduje tražene informacije te je po mišljenju Povjerenice za informiranje isto rješenje pravilno i na zakonu osnovano.

Stoga je na temelju članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao izreci ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENICA ZA INFORMIRANJE

dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.