KLASA: UP/II-008-07/17-01/211
URBROJ: 401-01/03-17-10
Zagreb, 13. studenoga 2017.
Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15), povodom žalbe ………, odvjetnika iz Rijeke, ………, izjavljene protiv rješenja Komunalnog društva Dubašnica d.o.o. od 6. veljače 2017. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Komunalnog društva Dubašnica d.o.o. od 6. veljače 2017. godine kojim je odbijen zahtjev za pristup informacijama odvjetnika ………za dostavom podataka o Ugovoru o suradnji glede naplate parkirnih karti zaključenih između osobe javnog prava Komunalnog društva Dubašnica d.o.o. te trgovačkog društva K.P.V. Koncept d.o.o. Pula.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev ……… (dalje u tekstu: žalitelj) za ostvarivanjem prava na pristup informacijama za dostavom podataka o Ugovoru o suradnji glede naplate parkirnih karti zaključenih između osobe javnog prava Komunalnog društva Dubašnica d.o.o., Stipkino 21, Malinska, zastupanog po direktoru Ivanu Petršoriću te trgovačkog društva K.P.V. Koncept d.o.o. Pula, temeljem odredbe članka 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama jer je zatražena informacija poslovna tajna.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravodobno uložio žalbu u kojoj u bitnome navodi da rješenje pobija u cijelosti zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava te zbog bitne povrede postupka. Navodi kako je člankom 14. Zakona o odvjetništvu propisano da su državna tijela, pravne i fizičke osobe koje imaju javne ovlasti dužni odvjetniku dati podatke koji su mu potrebni u obavljanju odvjetničke djelatnosti u konkretnom predmetu, ako to nije u protivnosti s dužnošću službene ili profesionalne tajne. Nadalje, navodi da je sukladno članku 13. Zakona o odvjetništvu odvjetnik dužan, sukladno zakonu, čuvati kao odvjetničku tajnu sve što mu je stranka povjerila ili što je u zastupanju stranke na drugi način saznao iz čega proizlazi da odvjetnici ulaze u krug osoba kojima su tijela javne vlasti dužna dati tražene podatke, obzirom da ne postoji opasnost da bi istom podatku bila narušena tajnost. Ističe kako je tijelo javne vlasti prije donošenja odluke trebalo provesti test razmjernosti i javnog interesa te s obzirom da je Komunalno društvo Dubašnica d.o.o. osoba javnog prava kojoj cilj nije neosnovano bogaćenje, nego pružanje komunalnih usluga te stvaranje javnog reda u skladu s čime se isto ne može pozivati na čuvanje poslovne tajne, obzirom da je interes javnosti veći. Ističe kako se enormni odvjetnički troškovi naplaćuju državljanima Europske Unije, poglavito u Austriji što predstavlja nepoštenu poslovnu praksu sukladno članku 32. Zakona o zaštiti potrošača. Navodi kako u predmetnoj situaciji prevladava javni interes zaštite potrošača nad privatnim interesom pojedinog odvjetnika ili trgovačkog društva da se zaštiti povjerljivost njegovog ugovora o zastupanju radi pružanja odvjetničkih usluga na tržištu i to javnoj tvrtki koja obavlja poslove određene Zakonom o komunalnoj djelatnosti te čiji primarni interes prema odredbama Ustava, Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi nije stjecanje dobiti nego uredno vršenje javnih usluga kao što je parkiranje na javnom parkiralištu te da javnost ima pravo znati način raspolaganja javnim dobrom.
Žalba je osnovana.
Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su sve informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima toga Zakona, a ograničenja su propisana člankom 15. navedenog Zakona.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da žalitelj dana 31. siječnja 2017. godine zahtjevom za pristup informacijama zatražio od Komunalnog društva Dubašnica d.o.o., kao tijela javne vlasti, sljedeće informacije: 1) Ugovor o suradnji glede naplate parkirnih karti zaključenih između osobe javnog prava Komunalnog društva Dubašnica d.o.o. Stipkino 12, Malinska zastupanog po direktoru Ivanu Petršoriću te trgovačkog društva K.P.V. Koncept d.o.o. Pula i 2) Ugovor o suradnji glede naplate parkirnih karti zaključenih između osobe javnog prava Komunalnog društva Dubašnica d.o.o. Stipkino 12, Malinska sa drugim odvjetnicima (Maja Maračić te eventualno drugi odvjetnik ili odvjetničko društvo).
Osporenim rješenjem odbijen je zahjev žalitelja za ostvarivanje prava na pristup informacije za dostavom podataka o Ugovoru o suradnji glede naplate parkirnih karti zaključenih između osobe javnog prava komunalnog društva Dubašnica d.o.o., Stipkino 21, Malinska zastupanog po direktoru Ivanu Petršoriću te trgovačkog društva K.P.V. Koncept d.o.o. Pula. U obrazloženju osporenog rješenja navodi se da tijelo javne vlasti posjeduje traženu informaciju, međutim da ista posliježe ograničenju iz članka 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama obzirom da nisu ispunjeni uvjeti propisani odredbom članka 23. stavka 1. točke 1. Zakona o zaštiti tajnosti podataka, a davanjem na korištenje informacije grubo bi se povrijedila ugovorna i zakonska obveza čuvanja poslovne tajne.
U pogledu žaliteljevog zahtjeva pod točkom 2., tijelo javne vlasti donijelo je rješenje od 6. veljače 2017. godine na koje je žalitelj uložio žalbu i predmet se vodi kod Povjerenika za informiranje KLASA: UP/II-008-07/17-01/332.
Izvršen je uvid u dopis trgovačkog društva K.P.V. Koncept d.o.o. od 23. ožujka 2017. godine kojim se protive dostavi predmetnog ugovora jer je isti zaštićen kao poslovna tajna te u Odluku o poslovnoj tajni K.P.V. Koncept d.o.o. od 21. siječnja 2013. godine kojom je utvrđeno da pregovori koji prethode sklapanju pravnih poslova, kao i pravni poslovi koje to trgovačko društvo vodi te sklopi sa klijentima, odnosno sa drugom ugovornom stranom predstavljaju poslovnu tajnu Društva te je takve podatke zabranjeno učiniti dostupno trećim osobama.
Iz spisa predmeta proizlazi da se žalitelj dana 30. siječnja 2017. godine obratio s upitom tijelu javne vlasti kao punomoćnik Martina i Corinne Dorfer iz Austrije vezano za pisanu opomenu pred tužbu Odvetniške pisarne Mag. Dr. Mirko Silvio Tischler d.o.o. zbog navodnog neplaćanja parkirne karte. Zahtjev za pristup informacijama od 31. siječnja 2017. godine podnio je žalitelj osobno te je tijelo javne vlasti donijelo rješenje od 6. veljače 2017. godine kojim se zahtjev žalitelja odbija. Žalitelj je podnio žalbu na rješenje kao punomoćnik Martina i Corinne Dorfer bez dostavljene punomoći za zastupanje, koju je naknadno dostavio u drugostupanjski spis predmeta. S obzirom na to da je zahtjev za pristup informacijama podnio osobno žalitelj, neovisno o dostavljenoj punomoći za zastupanje, stranka u ovom drugostupanjskom upravnom postupku je podnositelj zahtjeva Branimir Čolić.
U žalbenom postupku Povjerenici za informiranje dostavljen je spis predmeta zajedno s traženom informacijom.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Sukladno članku 115. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku drugostupanjsko tijelo ispituje zakonitost i ocjenjuje svrhovitost pobijanog rješenja u granicama zahtjeva iz žalbe, ali pri tome nije vezano žalbenim razlozima.
Neosnovan je navod žalitelja, pozivanjem na odredbe Zakona o odvjetništvu, da su tijela javne vlasti dužna dati odvjetnicima tražene podatke jer ne postoji opasnost da bi tom podatku bila narušena tajnost, s obzirom na to da je odvjetnik dužan čuvati kao odvjetničku tajnu sve što mu je stranka povjerila ili što je u zastupanju stranke na drugi način saznao.
Naime, člankom 8. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da pravo na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija pripada svim korisnicima na jednak način i pod jednakim uvjetima, te da su korisnici ravnopravni u njegovom ostvarivanju, dok je odredbom članka 9. navedenog Zakona propisano da korisnik koji raspolaže informacijom sukladno tom Zakonu, ima pravo tu informaciju javno iznositi.
S obzirom na navedene odredbe potrebno je naglasiti da kada se zatražena informacija daje korisniku temeljem odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama, onda bi se ona morala dati i svakoj drugoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi, budući da pravo na pristup informacijama pripada svim korisnicima na jednak način i pod jednakim uvjetima. Dakle, kada jedna osoba dobije predmetnu informaciju, to znači da na informaciji ne postoje ograničenja i da bi svatko mogao dobiti tu informaciju, odnosno mogao bi je javno iznositi.
Povjerenica za informiranje je u drugostupanjskom postupku utvrdila kako pobijano rješenje sadrži procesni nedostatak te kako je Komunalno društvo Dubašnica d.o.o. u prvostupanjskom postupku prilikom rješavanja žaliteljevog zahtjeva za pristup informacijama nepotpuno utvrdilo činjenično stanje, nakon čega je neodgovarajuće primijenilo zakonske odredbe.
Procesni nedostatak prvostupanjskog rješenja vidljiv u činjenici da Komunalno društvo Dubašnica d.o.o. nije proveo test razmjernosti i javnog interesa, s obzirom da je člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavka 3. tog Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Sama činjenica da je određena informacija poslovna tajna, nije razlog za uskraćivanje cijele informacije, posebno imajući u vidu odredbu članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama kojom je propisano da će se preostali dijelovi informacije učiniti dostupnim, ako tražena informacija sadrži podatak koji podliježe ograničenju sukladno stavcima 2. i 3. navedenog članka.
Člankom 16. stavkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja postupka iz stavka 1. tog članka, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak.
Poslovnu tajnu, prema članku 19. Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96), predstavljaju podaci koji su kao poslovna tajna određeni zakonom, drugim propisom ili općim aktom trgovačkog društva, ustanove ili druge pravne osobe, a koji predstavljaju proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada te druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese.
Komunalno društvo Dubašnica d.o.o. (dalje u tekstu: KD Dubašnica) odbilo je zahtjev žalitelja za pristup informacijama pozivajući se na poslovnu tajnu, međutim nije obrazložilo na koji bi način omogućavanje traženih informacija neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za gospodarske interese trgovačkog društva koje sukladno Ugovoru o poslovnoj suradnji uz naknadu organizira i posreduje u naplati potraživanja KD Dubašnica prema vlasnicima vozila registarskih oznaka iz Italije, Slovenije, Njemačke i Austrije.
Uvidom u predmetni Ugovor o poslovnoj suradnji ne može se ni na koji način utvrditi da bi se povrijedio gospodarski interes njegovim davanjem javnosti. Drugim riječima, zatražene informacije o predmetu ugovora, obvezama naručitelja i izvršitelja, podaci o naknadi, predstavljaju informacije o raspolaganju javnim sredstvima i ne mogu se smatrati poslovnom tajnom u smislu iz definicije Zakona o zaštiti tajnosti podataka.
Svakako treba naglasiti da su ugovori koje sklapaju tijela javne vlasti, u ovom slučaju KD Dubašnica, podložni preispitivanju od strane javnosti putem instrumenata koje građanima daje ustavno pravo na pristup informacijama, razrađenog odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama.
Ugovorna transparentnost omogućava javnosti evaluaciju ugovora, a eventualno onemogućavanje pristupa takvim informacijama bi izazvalo sumnju u dijelu javnosti da poslovna tajna skriva nekompetentnost, loše upravljanje i rad za privatne interese.
Presudom, UsII-13/15-8 od 5. lipnja 2015. godine, Visoki upravni sud Republike Hrvatske je potvrdio stajalište da se raspolaganje javnim sredstvima ne može tajiti od javnosti koja financira rad tijela javne vlasti te da bi privatnopravne-osobe koje ulaze u ugovorne odnose s tijelima javne vlasti morale biti svjesne da ulaze u javni prostor čime podliježu odgovarajućoj kontroli javnosti. Tijela javne vlasti ne mogu sprječavati pristup informacijama pozivajući se na poslovnu tajnu privatno-pravnih osoba.
Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.
Stoga je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku riješeno kao u izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENICA ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.