KLASA: UP/II-008-07/16-01/603

URBROJ: 401-01/06-17-02

Zagreb, 3. studenoga 2017.

Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ……… iz Obrovca Sinjskog, ………, izjavljene protiv rješenja Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju KLASA: UP/I-008-01/16-08/0011, URBROJ: 343-1302/01-16-001 od 20. listopada 2016. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju KLASA: UP/I-008-01/16-08/0011, URBROJ: 343-1302/01-16-001 od 20. listopada 2016. godine.

2. Predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem odbačen je zahtjev za pristup informacijama ……… (u daljnjem tekstu: žalitelj), kojim je od Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju (dalje u tekstu: Agencija) zatražio dokumentaciju povezanu s raspisivanjem natječaja za zakup zemljišta iz 2003. godine vezano za k.č. Brnaze na kojem je sudjelovao, temeljem odredbe članka 20. stavka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama jer žalitelj po pozivu nije dostavio pojašnjenje svog zahtjeva koji je tijelu javne vlasti bio nejasan te iz razloga što je istom korisniku već ranije odgovoreno da navedeno tijelo javne vlasti nakon proteka 5 godina više nije dužno čuvati dokumentaciju vezanu za zahtjev žalitelja te istu više nema u posjedu.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnome navodi da rješenje pobija u cijelosti zbog toga što je tijelo javne vlasti suprotno odredbama članka 23. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama odbilo njegov zahtjev zbog navodne nejasnoće u vezi čega ga je kontaktirala službenica Agencije, a u kojem razgovoru je uputio istu na odgovor Agencije iz 2011. godine i zamolio da pregledom istog dokumenta utvrdi je li se Agencija očitovala temeljem uvida u dokumentaciju koju svojim zahtjevom tražio, na što ga je ista službenica zamolila da joj dostavi odgovor na koji se pozvao. Nadalje, navodi kako je nakon toga, misleći da je tijelo javne vlasti temeljem njegovog naputka samo pronašlo navedeni dokument, pokušavao telefonski kontaktirati navedenu službenicu, no nije mogao uspostaviti vezu s brojem s kojega je dobio poziv te navodi kako priznaje da nije pregledavao svoju elektroničku poštu i nije zamijetio poruku elektroničke pošte kojim je pozvan da pojasni odnosno dopuni svoj zahtjev. Ističe da mu je odbijanjem zahtjeva uskraćeno zakonsko pravo na pristup informacijama te zbog pogrešne primjene zakona i zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Žalitelj navodi da je tijelo javne vlasti nepotpuno utvrdilo činjenično stanje iz razloga jer ga je svojim postupanjem dovelo u zabludu, jer je smatrao da se u vremenu informatizacije sa lakoćom može utvrditi o kojem dokumentu na koji se u zahtjevu pozvao radi. Također, navodi kako mu je tijelo javne vlasti trebalo putem pošte dostaviti zahtjev za dostavom određene dokumentacije, ako ista nije pronađena u arhivu te da mu je tijelo javne vlasti izbjeglo dati odgovor odnosno pisanim putem mu dostaviti zahtjev za popunu dokumentacije. Zaključno, navodi kako ne postoje razlozi za odbijanje zahtjeva za pristup informacijama i uskratu zatražene informacije te od Povjerenice za informiranje traži da poništi osporeno rješenje i omogući mu pristup zatraženim informacijama. Predlaže da se uvaži žalba.

Žalba je osnovana.

Uvidom u spis predmeta je utvrđeno da je žalitelj dana 6. listopada 2017. godine zatražio od Agencije, kao tijela javne vlasti, dostavu sljedeće dokumentacije vezane za k.č. 3906 k.o. Brnaze, od raspisivanja natječaja za zakup iz 2003. godine do 11. studenog 2011. godine, tj, do očitovanja Agencije za plaćanja od 11. studenoga 2011. godine: dokumentacije kojom je zatražio odobrenje za podizanje nasada oraha na spomenutoj čestici te Odluku Vlade Republike Hrvatske vezanu za operativni program podizanja višegodišnjih nasada, temeljem kojeg je dobio Odobrenje Ministarstva za podizanje nasada; dokumentaciju kojom je Grad Sinj tražio eventualnu suglasnost za raskid ugovora o zakupu za navedenu česticu te odgovore Ministarstva na istu; i dokumentaciju vezanu za raspolaganje s k.č. 3901, 3903, 3908 sve k.o. Brnaze od raspisivanja natječaja za zakup 2005. godine do izdavanja djelomične suglasnosti za zakup kao i obrazloženje uz davanje samo djelomične suglasnosti. U istom zahtjevu žalitelj je naveo da je istu dokumentaciju zatražio od Ministarstva poljoprivrede koje ga je svojim očitovanjem uputilo na Agenciju. Također je naveo kako mu je na predmetni zahtjev Agencija dostavila odgovor kako više ne raspolaže traženom dokumentacijom zbog proteka roka od 5 godina za čuvanje iste dokumentacije. Zaključno, žalitelj je naveo kako traži odluku Vlade koja je omogućavala svima onima koji imaju zakup na manje od 10 godina da podignu višegodišnji nasad temeljem koje je i on dobio odobrenje 2004. godine. Daljnjim uvidom u spis predmeta je utvrđeno kako se u istom nalazi preslika poruke elektroničke pošte od 11. listopada 2016. godine kojim je Agencija od žalitelja zatražila dopunu zahtjeva i pojašnjenje, jer im je isti bio nerazumljiv. U istom dopisu Agencija  je napomenula da mu je u odgovoru istog tijela od 4. kolovoza 2016. godine odgovoreno da Agencija nije institucija koja dodjeljuje zemljište te kako nemaju dokumentaciju stariju od 5 godina. Također je utvrđeno da se na istom dopisu nalazi službena zabilješka od 25. listopada 2015. godine u kojoj je navedeno da do toga dana žalitelj nije dostavio pojašnjenje/dopunu. Iz spisa predmeta je utvrđeno da je nakon što žalitelj nije dostavio zatraženu dopunu/pojašnjenje svog zahtjeva Agencija za plaćanja donijela osporeno rješenje KLASA: UP/I-008-01/16-08/0011, URBROJ: 343-1302/01-16-001 od 20. listopada 2016. godine, kojim je odbacila zahtjev žalitelja temeljem odredbe članka 20. stavka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Člankom 20. stavkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da će tijelo javne vlasti u slučaju nepotpunog ili nerazumljivog zahtjeva bez odgode pozvati podnositelja zahtjeva da ga ispravi u roku od pet dana od dana zaprimanja poziva za ispravak. Ako podnositelj zahtjeva ne ispravi zahtjev na odgovarajući način, a na temelju dostavljenog se ne može sa sigurnošću utvrditi o kojoj se traženoj informaciji radi, tijelo javne vlasti odbacit će zahtjev rješenjem.

U članku 23. stavkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbaciti zahtjev ako ne posjeduje informaciju te nema saznanja gdje se informacija nalazi.

U drugostupanjskom je postupku utvrđeno da je tijelo javne vlasti odbacilo zahtjev žalitelja jer isti nije postupio po traženju navedenog tijela javne vlasti da dopuni odnosno pojasni svoj zahtjev.

Prije donošenja rješenja nadležno tijelo mora utvrditi pravo stanje stvari i u tu svrhu utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su od značaja za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, pridržavajući se pri tome pravila koja vrijede za dokazni postupak. Prema ocjeni Povjerenice za informiranje  u ovom slučaju činjenično stanje nije u potpunosti, a niti pravilno utvrđeno jer činjenice koje se nalaze u spisima ovog predmeta nisu argumentirane odnosno potkrijepljene odgovarajućim dokazima. Naime, kada službenik za informiranje upućuje korisniku poziv za ispravak zahtjeva, važno je da ima potvrdu da je korisnik zaprimio poziv za ispravak jer ukoliko korisnik prava ne ispravi zahtjev u roku od 5 dana, službenik za informiranje ima obvezu donijeti rješenje o odbacivanju zahtjeva kao nerazumljivog ili nepotpunog, ali ukoliko službenik za informiranje nema dokaz o danu kada je korisnik zaprimio poziv, u postupku rješavanja žalbe se nužno postavlja pitanje osnovanosti donošenja rješenja o odbacivanju zahtjeva od strane prvostupanjskog tijela. U predmetnom slučaju je u drugostupanjskom postupku utvrđeno da je Agencija 11. listopada 2016. godine uputila žalitelju poruku elektroničke pošte kojom ga je pozvala da dostavi dopunu i obrazloženje svog zahtjeva, no u dokumentaciji koja prileži spisu predmeta nema dokaza da je žalitelj navedenu poruku elektroničke pošte kojom je od njega zatraženo da pojasni svoje traženje zaprimio odnosno uz istu se ne nalazi nikakva potvrda o primitku od strane žalitelja.

Kako iz stanja spisa ne proizlazi da je žalitelju dostavljena poruka elektroničke pošte od 11. listopada 2016. godine, pogrešno je prvostupanjsko tijelo odbacilo zahtjev žalitelja, jer je sukladno članku 20. stavku 2. Zakona o pravu na pristup informacijama preduvjet dopune zahtjeva poziv tijela javne vlasti koji je uredno dostavljen podnositelju, što ovdje nije slučaj. Naime, s obzirom da u spisu predmeta nema dokaza o tome da je žalitelj zaprimio poziv na ispravak predmetnog zahtjeva, osporeno je rješenje nužno poništiti i vratiti predmet na prvostupanjski postupak. Slijedom navedenog, u ponovnom postupku po predmetnom zahtjevu žalitelja Agencija je u obvezi utvrditi na što se točno odnosi predmetni zahtjev te provjeriti ima li u svom posjedu izrađenu informaciju koju je žalitelj tražio, a nakon što utvrdi sve relevantne činjenice, donijeti odluku o mogućnosti pristupa u pogledu zatražene informacije.

U slučaju kada tijelo javne vlasti posjeduje traženu informaciju iz zahtjeva te ograničava pristup istoj, dužno je prije donošenja odluke kod pojedinih ograničenja iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama provesti test razmjernosti i javnog interesa sukladno članku 16. istog Zakona. Navedeni test podrazumijeva da tijelo javne vlasti, kada rješava konkretni zahtjev za pristup informacijama koje su iz kategorije izuzetaka iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, mora procijeniti hoće li omogućavanje tih informacija biti u interesu javnosti i hoće li od njihovog omogućavanja biti više koristi nego štete po zaštićene interese iz navedenog članka Zakona. Kada se nakon provedbe testa razmjernosti i javnog interesa utvrdi da preteže zaštita nekog od interesa iz članka 15. stavka 2., 3. i 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, tijelo javne vlasti je u obvezi donijeti obrazloženo rješenje o odbijanju zahtjeva, na koje bi korisnik imao pravo žalbe. Obveza donošenja rješenja postoji i u slučaju kada se korisniku omogućava djelomičan pristup informacijama (omogućavanje pristupa uz zaštitu određenih dijelova), a sukladno članku 23. stavku 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.

U slučaju kada tijelo javne vlasti utvrdi da nije u posjedu u zahtjevu zatražene informacije u obvezi je postupiti sukladno odredbi članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbaciti zahtjev ako ne posjeduje informaciju te nema saznanja gdje se informacija nalazi.

Člankom 117. stavkom 2. Zakona o općem upravnom postupku je propisano kad je za donošenje novoga rješenja, s obzirom na prirodu upravne stvari, nužno neposredno rješavanje prvostupanjskog tijela, a drugostupanjsko tijelo utvrdi da rješenje treba poništiti, dostavit će predmet na ponovno rješavanje prvostupanjskom tijelu.

S obzirom na sve navedeno te da je iz spisa predmeta razvidno da je u predmetnom slučaju tijelo javne vlasti postupajući po zahtjevu žalitelja propustilo utvrditi ključne činjenice te nije riješilo predmetni zahtjev, na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku riješeno je kao u izreci rješenja, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, činjenice prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti ih odgovarajućim dokazima, te utvrditi mogu li se preslike zatraženih informacija ili određenih dijelova zatraženih informacija temeljem odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama dostaviti žalitelju i na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, nakon primitka rješenja u zakonskom roku  riješiti ovu upravnu stvar.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENICA ZA INFORMIRANJE

dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.