KLASA: UP/II-008-07/17-01/112

URBROJ: 401-01/03-17-08

Zagreb, 3. studenoga 2017.

Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15), povodom žalbe ………, predsjednika Udruge bivših zaposlenika Solidarnost iz Zadra, ………, po punomoćnici odvjetnici ……… iz Splita, ………, izjavljene protiv rješenja Središnjeg klirinškog depozitarnog društva d.d. broj P-1130/2016-6/AK od 9. veljače 2017. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

Odbija se žalba ……… izjavljena protiv rješenja Središnjeg klirinškog depozitarnog društva d.d. broj P-1130/2016-6/AK od 9. veljače 2017. godine, kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev ……… predsjednika Udruge bivših zaposlenika Solidarnost po punomoćnici odvjetnici ……… (u daljnjem tekstu: žalitelj) za pristup informacijama koja se odnosi na dostavu podataka o dioničarima OTP bake d.d. s oznakom serijskih brojeva vlasnika dionica, na temelju članka 23. stavka 5. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama u vezi sa člankom 15. stavkom 2. točkom 2. istoga Zakona jer je informacija poslovna ili profesionalna tajna, sukladno zakonu.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnome navodi da je osporenim rješenjem odbijen zahtjev za pristup informacijama jer nije dokazan pravni interes. Navodi da se pravni interes sastoji u prikupljanju dokaza radi podnošenja tužbe i pokretanja sudskog postupka te da javni interes nije ugrožen. Žalitelj ističe da zahtjev za dostavu podataka o vlasničkoj strukturi OTP banke, dostavom podataka o broju dionica pojedinih dioničara kojima sudjeluju u vlasničkoj strukturi banke i dostavom podataka o njihovim serijskim brojevima, nije usmjereno na ugrozu zaštićenog interesa iz članka 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama. Žalitelj navodi da nadležno tijelo nije obrazložilo zbog čega prevladava potreba zaštite prava na ograničenje. Navodi da pozivanje na poslovnu i profesionalnu tajnu nije utemeljeno jer isprave koje su dostavljene tijelu javne vlasti, dokaz su sudjelovanja u vlasničkoj strukturi banke svih tvrtki s priloženog popisa izvatka iz registra Trgovačkog suda te dostava traženih podataka ne bi ugrozila poslovnu tajnu Središnjeg klirinškog depozitarnog društva. Predlaže da se pobijano rješenje poništi i omogući pristup traženoj informaciji.

Žalba je neosnovana.

Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su sve informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima toga Zakona, a ograničenja su propisana člankom 15. navedenog Zakona.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je ……… dana 30. rujna 2016. godine podnio nepotpisani zahtjev za pristup informacijama te zatražio od Središnjeg klirinškog depozitarnog društva, kao tijela javne vlasti, sljedeću informaciju: presliku dioničara s brojem dionica Dalmatinske banke d.d. Zadar.

Iz spisa predmeta proizlazi da je Središnje klirinško depozitarno društvo d.d. dopisom Broj: P-1130/16-2/AK od 12. listopada 2016. godine zatražilo od žalitelja da dostavi dokumentaciju iz koje je vidljivo postojanje pravnog interesa za dostavom podataka jer bi bez dokazivanja pravnog interesa bile povrijeđene zakonske odredbe Zakona o tržištu kapitala.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj dana 2. prosinca 2016. godine zatražio od tijela javne vlasti sljedeće informacije: koji su serijski brojevi dionica, s kojima su poduzeća prema priloženom popisu, sudjelovala u osnivanju Komercijalne banke, poslije Dalmatinske banke, nakon toga Nove banke i današnje OTP banke te kolika je nominalna vrijednost tih dionica. U prilogu dopisa je dostavljen popis članova društva Dalmatinske banke koji je bio predan i pohranjen u sudskom registru Trgovačkog suda u Zadru, Broj: R3-3453/16 od 27. rujna 2016. godine.

Nadalje, utvrđeno je da je Središnje klirinško depozitarno društvo d.d. u dopisu Broj: P-1130/16-4/ZH od 19. prosinca 2016. godine obavijestilo žalitelja da vrijednosni papiri koji se vode u Središnjem klirinškom depozitarnom društvu d.d. imaju svoje oznake koje ne sadrže serijske brojeve, da Komercijalna banka d.d. nije bila član Središnjeg klirinškog depozitarnog društva d.d. te da nema podatak o osobama koje su sudjelovale u njenom osnivanju odnosno o dioničarima navedenog društva, te da je Dalmatinska banka d.d., kasnije Nova banka d.d., kasnije OTP banka d.d. postala član Središnjeg klirinškog depozitarnog društva d.d. dana 2. veljače 2000. godine i od tada raspolaže podacima o njenim dioničarima. Ponovno je pozvan žalitelj da dostavi dokumentaciju iz koje je vidljiv pravni interes za dostavom podataka (npr. preslika ovršne isprave, preslika tužbe).

Iz spisa predmeta proizlazi da je žalitelj dana 26. siječnja 2017. godine obavijestio tijelo javne vlasti da sudski postupak nije u tijeku iz razloga opreza te da bi dostava tražene dokumentacije otklonilo nedoumice kod ocjene da li su razlozi za podnošenje tužbe utemeljeni ili ne, te je zatražio od tijela javne vlasti dostavu podataka o dioničarima OTP banke s oznakom serijskih brojeva vlasnika dionica uz napomenu da javni interes ne može biti doveden u pitanje.

Uvidom u osporeno rješenje utvrđeno je da je odbijen zahtjev žalitelja za pristup informacijama koji se odnosi na dostavu podataka o dioničarima OTP banke d.d. s oznakom serijskih brojeva vlasnika dionica. U obrazloženju osporenog rješenja navodi se da je tijelo javne vlasti prije donošenja osporenog rješenja provelo test razmjernosti i javnog interesa te da je utvrdilo da žalitelj nije imatelj nematerijaliziranih vrijednosnih papira kako bi mu se na temelju odredbe članka 497. stavak 1. Zakona o tržištu kapitala omogućio uvid u traženi podatak, da žalitelj nije dokazao pravni interes u skladu s odredbom članka 497. stavak 5. Zakona o tržištu kapitala na temelju kojeg bi mu se omogućio uvid u traženi podatak, te da je žalitelj podatke iz depozitorija zatražio radi vođenja parničnog postupka, odnosno informaciju koja svojim sadržajem nije informacija značajna za javni interes te da bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji ne bi prevladao javni interes u odnosu na počinjenu štetu dostavljanjem dokumentacije, zaštićene posebnim propisom.

U žalbenom postupku Povjerenici za informiranje dostavljen je spis predmeta. Na traženje Povjerenice za informiranje dopisom KLASA gornja od 8. lipnja 2017. godine, prvostupanjsko tijelo dostavilo je informacije koje su predmet postupka.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Člankom 1. stavkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da se odredbe Zakona ne primjenjuju na stranke u sudskim, upravnim i drugim na zakonom utemeljenim postupcima, kojima je dostupnost informacija iz tih postupaka utvrđena propisom.

Prema odredbi članka 497. stavka 5. Zakona o tržištu kapitala („Narodne novine“, broj 88/08, 146/08, 74/09, 54/13, 159/13, 18/15, 110/15 i 123/16) svaka osoba koja dokaže pravni interes, uz razumnu komercijalnu naknadu, ima pravo uvida u podatke iz članka 491. stavka 1. toga Zakona, kao i pravo na presliku dokumentacije koja je bila temelj za izvršene upise. U stavku 8. istoga članka propisano je da je Središnje klirinško depozitarno društvo obvezno podatke iz središnjeg depozitorija čuvati kao poslovnu tajnu, osim u slučajevima propisanim odredbama tog Zakona.

Slijedom navedenog u konkretnom slučaju valjalo je razmotriti je li žalitelju moguće omogućiti uvid u popis dioničara Dalmatinske banke d.d., kasnije Nove banke d.d. te kasnije OTP banke d.d. s oznakom računa primjenom Zakon o pravu na pristup informacijama.

Člankom 8. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da pravo na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija pripada svim korisnicima jednako i pod jednakim uvjetima, te su korisnici ravnopravni u njegovu ostvarivanju.

Sukladno članku 18. stavku 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da podnositelj nije obvezan navesti razloge zbog kojih traži pristup informaciji, niti je obvezan pozvati se na primjenu navedenog Zakona.

Povezujući navedene odredbe, očito je da je smisao Zakona o pravu na pristup informacijama u tome da korisnici nisu dužni navoditi razloge traženja informacije, dok s druge strane sukladno odredbi članka 497. stavka 5. Zakona o tržištu kapitala svaka osoba koja dokaže pravni interes, uz razumnu komercijalnu naknadu, ima pravo uvida u podatke iz članka 491. stavka 1. toga Zakona, kao i pravo na presliku dokumentacije koja je bila temelj za izvršene upise.

Stoga, pravo na uvid u podatke i pravo na presliku dokumentacije omogućeno je po posebnom zakonu svakoj osobi koji dokaže pravni interes. Dakle, nije svrha Zakona o pravu na pristup informacijama da se omogući uvid u informacije iz središnjeg depozitorija, bez dokazivanja zakonom određenih pretpostavki za uvid u podatke.

Točno je da je popis dioničara određene banke informacija koja je nastala u radu tijela javne vlasti u smislu članka 5. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informaciji, međutim radi se o informaciji za koju je sukladno odredbama posebnog propisa (Zakona o tržištu kapitala) potrebno utvrditi da li je korisnik imatelj nematerijaliziranih vrijednosnih papira ili da li je korisnik dokazao pravni interes za uvid u tražene podatke.

Ako bi se prihvatio stav žalitelja da je dostava podataka o vlasničkoj strukturi Dalmatinske banke d.d., kasnije Nove banke d.d., kasnije OTP banke d.d. u javnom interesu kako bi se utvrdilo je li osnivačima, dioničarima banke nastala šteta, tada bi se izgubio smisao uvida u podatke jer bi se primjenom odredaba Zakona o pravu na pristup informacijama izbjegavalo dokazivanje pravnog interesa radi uvida u tražene podatke.

To bi značilo kršenje gore opisanog načela jednakosti jer bi primjerice osobe za uvid u podatke iz središnjeg depozitorija morale dokazivati pravni interes (npr. dostavom preslike ovršne isprave, preslike tužbe iz koje je vidljivo da se pred nadležnim sudom vodi postupak u vezi vlasništva nad vrijednosnim papirimia izdavatelja), dok se primjenom Zakona o pravu na pristup informacijama isto ne bi trebalo dokazivati.

Potrebno je istaknuti da će žalitelju pristup traženim informacijama biti omogućen sukladno odredbi članka 232. stavka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14), kojom je propisano da će, ako stranka sama ne može pribaviti ispravu, sud na prijedlog stranke pribaviti ispravu, ako se ista nalazi kod državnog tijela ili pravne ili fizičke osobe s javnim ovlaštenjima, naravno pod uvjetom da žalitelj pokrene spor pred sudom.

Stoga je temeljem članka 116. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku riješeno kao u izreci ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENICA ZA INFORMIRANJE

dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.