KLASA: UP/II-008-07/17-01/769
URBROJ: 401-01/04-17-3
Zagreb, 11. listopada 2017. godine
Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15) povodom žalbe ……… iz Zagreba, ………, izjavljene protiv rješenja trgovačkog društva Hrvatska elektroprivreda d.d., broj: E-4220/17/ZV od 23. ožujka 2017. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje trgovačkog društva Hrvatska elektroprivreda d.d., broj: E-4220/17/ZV od 23. ožujka 2017. godine.
2. Predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ……… (dalje u tekstu: žalitelj), kojim je tražio informaciju o ukupnim isplatama odvjetnicima i javnim bilježnicima od strane Hrvatskog centra za čistiju proizvodnju za razdoblje od 01. siječnja 2012. godine do 31. prosinca 2016. godine, temeljem članka 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da prvostupanjsko tijelo smatra da zatražene informacije predstavljaju poslovnu tajnu.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnom navodi da žalbu ulaže zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te bitne povrede odredaba upravnog postupka. Ističe da je osporeno rješenje zahvaćeno bitnom povredom odredaba upravnog postupka iz članka 44. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku, odnosno da je pobijano rješenje ništavo sukladno članku 128. stavku 1. točki 5. Zakona o općem upravnom postupku. Također smatra da je povrijeđena odredba članka 98. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku. Zaključno ističe da je u konkretnom slučaju povrijeđena odredba članka 19. Zakona o zaštiti tajnosti podataka, jer smatra da predmetni podaci ne mogu predstavljati poslovnu tajnu.
Žalba je osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 23. siječnja 2017. godine tražio od Hrvatskog centra za čistiju proizvodnju kao društva HEP grupe sljedeće informacije:
1. ukupnim isplatama pojedinim odvjetničkim društvima/odvjetničkim uredima/odvjetnicima kojima su isplaćeni najveći iznosi po godištima u razdoblju od 01. siječnja 2012. godine do 31. prosinca 2016. godine i u kojem iznosu su plaćene te usluge
2. ukupnim isplatama pojedinim javnim bilježnicima kojima su isplaćeni najveći iznosi po godištima u razdoblju od 01. siječnja 2012. godine do 31. prosinca 2016. godine i u kojem iznosu su plaćene te usluge
Uvodno se ističe da da službenik za informiranje Hrvatske elektroprivrede d.d. obavlja poslove službenika za informiranje za ostala društva HEP grupacije, pa tako i u odnosu na prvostupanjsko tijelo u ovom postupku.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Sukladno članku 6. Zakona o pravu na pristup informacijama informacije su dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona.
Prema članku 15. stavku 2. točki 2. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna, sukladno zakonu.
Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Iz pobijanog rješenja u bitnom proizlazi da prvostupanjsko tijelo ne može dati navedene podatke iz razloga što tražene informacije nisu od javnog značaja, te postoji mogućnost da objava traženih podataka može dovesti do štete za gospodarske interese.
Navedeni zaključak nije moguće prihvatiti iz sljedećih razloga.
Odredbom članka 19. stavka 1. Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96.) propisano je da poslovnu tajnu predstavljaju podaci koji su kao poslovna tajna određeni zakonom, drugim propisom ili općim aktom trgovačkog društva, ustanove ili druge pravne osobe, a koji predstavljaju proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada te druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da se općim aktom ne može odrediti da se svi podaci koji se odnose na poslovanje pravne osobe smatraju poslovnom tajnom niti se poslovnom tajnom mogu odrediti podaci čije priopćavanje nije razložno protivno interesima te pravne osobe.
Dopisom Povjerenice za informiranje, Klasa: 008-04/17-01/428, Urbroj: 401-01/04-17-2 od 13. srpnja 2017. godine od prvostupanjskog tijela zatražena je dostava informacija koje su predmet postupka temeljem članka 25. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, a do dana donošenja ovog rješenja predmetne informacije nisu dostavljene Povjerenici za informiranje.
Sukladno članku 16. stavku 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, infomacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne su javnosti i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa.
Kako se u konkretnom slučaju radi o isplatama koje tijelo javne vlasti vrši javnim bilježnicima i odvjetnicima, nesporno je da iste predstavljaju informacije o raspolaganju javnim sredstvima u smislu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, u kojem slučaju tijelo javne vlasti nije bilo niti dužno provoditi test razmjernosti i javnog interesa.
Slijedom svega navedenog, zbog neprimjene odredbe članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama valjalo je na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku riješiti kao u izreci rješenja, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.
Iako se u obrazloženju osporenog rješenja prvostupanjsko tijelo poziva i na odredbu članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, ističe se da u tom dijelu prvostupanjsko rješenje ne sadrži odlučne činjenice, pa nije moguće ispitati niti pravilnost primjene navedene odredbe.
U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, činjenice prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti ih odgovarajućim dokazima, te utvrditi mogu li se preslike zatraženih informacija ili određenih dijelova zatraženih informacija temeljem odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama dostaviti žalitelju i na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, nakon primitka rješenja u zakonskom roku riješiti ovu upravnu stvar.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENICA ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.